U takvoj nestabilnoj situaciji ponovo se širi naučni rad iz 2019. godine koji je objavio Routledge. U toj studiji simuliran je nuklearni sukob između Indije i Pakistana koji se, navodno dešava ove godine.
Autori studije zamislili su scenarij u kojem veliki teroristički napad, u početku zamišljen kao napad na indijski parlament, podstakne Indiju da rasporedi vojsku duž Linije kontrole (LoC), a Pakistan odgovori istom mjerom. Kako napetosti rastu, dolazi do sukoba na granici i pogibija na obje strane, što dovodi do brze eskalacije, piše The Economic Times.
"Baš kao u januaru 2002, obje strane vrše mobilizaciju i raspoređuju vojsku... Izbijaju sukobi i ima mrtvih na obje strane", stoji u tekstu.
Prema pomenutoj simulaciji, kad indijske snage počnu napredovati prema pakistanskoj teritoriji, pakistanski generali u strahu od vojnog poraza odlučuju se na upotrebu nuklearnog oružja.
Dan 1: Pakistan koristi 10 taktičkih nuklearnih bombi unutar vlastite teritorije protiv indijskih tenkova.
Dan 2: Pakistan ispaljuje još 15 taktičkih bombi. Indija odgovara s 20 strateških nuklearnih eksplozija u vazduhu iznad pakistanskih vojnih postrojenja i nuklearnih skladišta.
Ti napadi izazivaju goleme požare i oblake dima, slične onima nakon bombardovanja Hirošime.
Umjesto da zaustavi sukob, indijska eskalacija dovodi do još smrtonosnijeg trećeg dana: Pakistan odgovara s 30 vazdušnih eksplozija iznad indijskih vojnih garnizona, pomorskih baza i aerodroma, uz još 15 taktičkih napada. Indija zatim udara na 10 pakistanskih vojnih ciljeva u gradovima.
U studiji se opisuje katastrofalna lančana reakcija: bijes, panika, nesporazumi i strogi vojni protokoli s obje strane vode do potpunog nuklearnog rata.
Tokom iduća tri dana Pakistan koristi cijeli nuklearni arsenal od 120 bojevih glava, gađajući indijske gradove. Indija uzvraća sa 70 vazdušnih nuklearnih udara, a još 100 bojevih glava drži u rezervi kako bi odvratila Kinu od napada, ali ironija je u tome što ranije nije uspjela u odvraćanju Pakistana.
Ako obje zemlje imaju po oko 250 nuklearnih bojevih glava, autori upozoravaju na strašne posljedice: od 50 do 125 miliona mrtvih u prvom talasu, zavisno o snazi oružja, veći indijski i pakistanski gradovi bili bi uništeni ili bi postali nenastanjivi i došlo bi do potpunog kolapsa infrastrukture, zdravstva, saobraćaja, energetske infrastrukture i finansijskog sistema.
Dim i ekstremni požari izazvali bi klimatske promjene koje bi pogodile cijeli svijet te dovele do gladi koja bi mogla pogoditi milijarde ljudi. "Posljedice bi bile goleme i globalnog razmjera", zaključuje se u studiji.
