U obrazloženju rješenja navodi se da ne postoji osnovana sumnja da je Stijović izvršio prijavljeno krivično djelo, niti drugo krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, jer oštećeni nije mogao da ga identifikuje kao izvršioca, a, kako je navedeno, ne postoje ni drugi dokazi koji bi ga direktno ili posredno povezali sa napadom.
Vasiljević je, međutim, nakon što je primio obavještenje o odbacivanju prijave, poručio da ga takva odluka ne iznenađuje i da način na koji institucije postupaju ukazuje na pokušaj relativizacije cijelog slučaja.
- Uopšte nijesam iznenađen odbacivanjem prijave. Država je u startu napravila niz propusta koji su kulminirali onim što se desilo Borisu, Balši i meni. Sad se očigledno čitav slučaj relativizuje i rasteže, možda i zataškava, dok ne iskrsne nešto novo. Ne mogu da nađu bronzani spomenik od pola tone, a ne žive ljude koji su nas napali - kazao je Vasiljević za Pobjedu.
On tvrdi da se izbjegava utvrđivanje odgovornosti stvarnih organizatora skupa.
- Plaše se da imenuju pravog organizatora skupa, iako je iz svih svjedočenja vrlo jasno o kojoj se instituciji radi. Za sada mi sve ukazuje da će država pokušati da „arhivira“ cio slučaj sa nekoliko prekršajnih „packi“ koje će, umjesto da preveniraju, sponzorisati slično ponašanje prema nama ili drugim kolegama u budućnosti - rekao je Vasiljević.
Napad na novinare dogodio se 8. avgusta u Gornjem Zoastru kada su ekipe Pobjede i Vijesti izvještavale o otkrivanju i kasnije uklanjanju spomenika četničkom vojvodi Pavlu Đurišiću.
Napad se dogodio u trenutku kada su Vasiljević i Pejović pokušavali da fotografišu uklanjanje spomenika Đurišiću, odgovornom za smrt više hiljada civila tokom Drugog svjetskog rata. Grupa od dvadesetak ljudi nasrnula je na Vasiljevića – vukli su ga, čupali, gurali, jedan od učesnika prijetio mu je nožem, drugi pokušao da ga udari staklenom flašom. Njegova oprema za rad je oduzeta, a linč je spriječen zahvaljujući prisebnosti pojedinaca.
U istom incidentu, Vasiljević i Pejović bili su primorani da obrišu fotografije koje su do tada napravili, dok je Pejoviću istovremeno prijećeno da će ga, ukoliko „bilo šta izađe na Vijesti“ – „ubiti golim rukama“.
Od tada se u Beranama vode najmanje dva sudska postupka – jedan zbog nelegalno postavljenog spomenika saradniku okupatora, a drugi zbog napada na fotoreportere.
Vasiljević je u izjavi tužilaštvu naveo da su tog dana u prijepodnevnim satima korektno izvještavali sa skupa, da su imali komunikaciju sa prisutnima i da nijesu imali nikakvu informaciju da postoji zabrana fotografisanja. Nakon liturgije, novinari su se nakratko vratili u Berane, a potom dobili informaciju da će spomenik biti uklonjen oko 14 sati, zbog čega su se ponovo vratili u Gornje Zaostro.
Ispričao je da su se najprije zaustavili na oko 50 metara od spomenika, gdje je napravio nekoliko fotografija, a potom prišli na udaljenost od oko 15 metara, kada je, prema njegovoj procjeni, iz šatora krenula masa ljudi.
- Nijesmo imali informaciju da je neko od sveštenih lica zamolio prisutne da se uzdrže od fotografisanja. Ljudi koji su došli do nas počeli su da nam se obraćaju nepristojno, da nas guraju i otimaju opremu, uz pitanja da li imamo dozvolu da radimo - naveo je Vasiljević u iskazu.
Dodao je da su im sugerisali da odu do vladike i pitaju da li imaju „blagoslov“ za rad, ali da to nije bilo moguće jer je, kako je naveo, „grupa ljudi bila apsolutno van kontrole i izrazito razdražena“.
- Nije mi bilo jasno zbog čega ljudi nasrću na nas, jer smo nekoliko sati ranije radili u potpunoj harmoniji sa svima - kazao je Vasiljević, dodajući da je u jednom trenutku bio spreman da pokaže fotografije i, ukoliko to zatraže, da ih obriše ili obeća da se neće pojaviti u medijima, ali da je situacija već izmakla kontroli.
On je tužilaštvu kazao da su ga odvukli u šator, gdje mu je jedan stariji muškarac prijetio nožem, dok je drugi staklenom pivskom flašom razbio njegov fotoaparat i potom pokušao da ga udari u predjelu glave, što je spriječio jedan od prisutnih koji ga je, kako je rekao, cijelo vrijeme štitio.
Nakon toga je, prema njegovim riječima, odveden do crkve, gdje je razgovarao sa nadležnim parohom, od kojeg je tražio pomoć u smirivanju situacije i povraćaju oduzete opreme, ali je naišao na odbijanje, uz obrazloženje da je u nadležnosti paroha da štiti vjerski objekat.
Vasiljević je naveo i da u haosu nije mogao sa sigurnošću da identifikuje lica koja su mu otimala opremu, niti da sa stopostotnom sigurnošću potvrdi da mu je fotoaparat oduzeo Danko Femić ili neko drugi, jer je, kako je rekao, „u tom momentu pokušavao da izvuče živu glavu iz rulje koja je pokušavala da ga linčuje“.
Molba ili sila
Krivična prijava protiv Vlada Stijovića odnosila se na sumnju da je Vasiljeviću istrgao fotoaparat i oduzeo memorijske kartice sa fotografijama uklanjanja spomenika. Stijović je u svojoj odbrani naveo da su prisutni, na molbu jednog sveštenog lica, zamoljeni da ne fotografišu taj čin, te da je Vasiljevićevo postupanje izazvalo uznemirenje među okupljenima.
Tvrdio je da je, kada je procijenio da bi verbalni sukob mogao prerasti u fizički, izdvojio Vasiljevića iz mase i savjetovao mu da skloni fotoaparat, koji mu je, kako je naveo, novinar predao. Naveo je da je aparat privremeno stavio u svoje vozilo, pokušavajući da smiri okupljene i spriječi dalji sukob.
Stijović je rekao i da je kasnije aparat predao jednom od domaćina skupa, dok su memorijske kartice ostale kod njega „radi čuvanja“, da nije dozvolio da budu oštećene i da ih je kasnije, sa originalnim sadržajem, predao policiji u Baru. Naveo je i da ne poznaje lica koja su fizički nasrtala na Vasiljevića, niti da zna njihova imena.
Stijović je u svojoj odbrani iznio da je Milo Radnić koji je, kako je naveo, bio jedan od domaćina skupa, došao do njega i tražio mu aparat. Kazao je da mu ga je predao obraćajući mu se riječima: „Evo vam aparat, a kartice od aparata su kod mene u džepu.“
- Ko je izvukao kartice iz aparata njemu nije poznato, a sjeća se da je neko od prisutnih htio da polomi kartice što on nije dozvolio jer je obećao novinaru da ću ih vratiti u ispravnom stanju, što je i učinio, kada je kartice iz fotoaparata predao policiji u Baru – piše u iskazu Stijovića.
On nije mogao ni da se izjasni ko su građani koji su nasrnuli na novinara jer iste ne poznaje niti zna njihova imena i prezimena.
Tužilaštvo je, cijeneći iskaze svjedoka, uključujući Borisa Pejovića i Balšu Rudovića, koji su naveli da Stijovića nijesu vidjeli među osobama koje su napale Vasiljevića u šatoru, kao i iskaze svjedoka Momčila Miloševića i Mihaila Plemenca, zaključilo da nema dokaza koji bi potvrdili sumnju da je Stijović izvršio krivično djelo prinuda.
Zbog nedostatka identifikacije od strane oštećenog i nepostojanja drugih dokaza, Osnovno državno tužilaštvo u Beranama je zaključilo da nije ostvarena potrebna osnova sumnje za pokretanje krivičnog postupka protiv Stijovića.
Zabrana prilaska Femiću ostaje na snazi, prijeti mu pritvor ako je prekrši
U Osnovnom sudu u Beranama se vodi i postupak protiv Danka Femića, takođe zbog prinude.
On je na prošlom ročištu u oktobru priznao da je aparate „preuzeo“, kao i da je izvadio baterije i memorijske kartice. Kazao je da mu je žao što je do toga došlo i izvinio se oštećenima, a posebno Pejoviću, „zbog upućenih prijetnji koje nijesam ni uputio“, kako piše u zapisniku sa suđenja.
Osnovni sud u Beranama je produžio mjeru nadzora donijetu 14. oktobra. Zabranjeno mu je da prilazi ili se sastaje sa Pejovićem i Vasiljevićem na razdaljini manjoj od 100 metara.
Sud je pojasnio da zabrana prilaska može trajati dok za to postoji potreba, a najduže do pravosnažnosti presude. O potrebi njenog daljeg trajanja odlučivaće se svaka dva mjeseca. Ukoliko zabranu prekrši, sud može Femiću odrediti pritvor.
Femić je ranije bio pritvoren. Tereti se da je Pejoviću sa vrata strgao fotoaparat sa memorijskim karticama, uz prijetnju: „Izbriši fotografije iz fotoaparata koje si napravio na licu mjesta. Ako bilo koja fotografija bude objavljena u Vijestima ili bilo gdje drugo, ja ću te naći i ubiti. Nemam što da izgubim, ja sam Danko Femić sa Zabjela, razbiću ti telefon.“ Pejović je nakon toga izbrisao fotografije.
Vasiljeviću je Femić iz ruku istrgao fotoaparat i naredio mu da izbriše fotografije.
Sud smatra da i dalje postoje okolnosti zbog kojih je neophodno produžiti mjeru zabrane prilaska.
Dok se sve to dešavalo, dva neuniformisana policajca samo su posmatrala napad na novinarske ekipe. Prema tvrdnjama napadnutih, policajci su čak komunicirali sa napadačima, ali maltretiranje nijesu spriječili.
