Oni zanemaruju činjenicu da su ti tromjesečni protesti u Ukrajini krajem 2013. i 2014. protiv korupcije, prerasli u masovni pokret poznat kao Euromajdan ili jednostavno Majdan takozvanu Revoluciju dostojstva, koja je uz ljudske žrtve zbog napada režima na demonstrante, dovela do zaustavljanja svrstavanja te zemlje uz Rusiju, ali i do krvave ruske agresije na Ukrajinu koja i sada traje, prenosi N1.
6“Najpoznatija serija protesta, tzv. Euromadjan iz 2014. godine, doveo je ne samo do promjene vlasti već i geopolitičke orijentacije Ukrajine, a termin „majdan“ učino svjetski poznatim. Euromajdan je za jedne sinonim za narodne proteste u cilju demokratizacije društva, za druge predstavlja simbol zapadnog političkog intevrencionizma tj. sistematskog miješanja u unutrašnju politiku neke zemlje kako bi tamo, u saradnji sa lokalnom opozicijom, bila instalirana vlast po mjeri Vašingtona ili nekog većeg EU centra moći. U tom smislu Vučićev režim koristi taj termin, pokušavajući da sve proteste protiv svog autoritarnog ponašanja, predstavi kao rezultat miješanja nekih mračnih faktora iz inostranstva”, kaže za Danas istoričar i politikolog Dragomir Anđelković.
A Dragan Šormaz, predsjednik Evroatlanskog savjeta Srbije, Majdan vidi kao protest slobode.
“Majdan je najpozitivniji događaj u novijoj istoriji Ukrajine! Te demonstracijama su spasile Ukrajinu iz zagrljaja nacističko-staljinističkog režima iz Moskve. Putinova Rusija je najveće zlo na svijetu, država koja širi laž i nasilje kao model vladavine. Nema ljudskih prava i sloboda, nema slobodnih medija, niti slobode mišljenja i izražavanja. Ukrajina je, kao i Moldavija i Gruzija, Jermenija je tome sve bliža, donijela odluku da bude dio savremenog, demokratskog Evroatlantskog sveta, članica NATO i EU. Pametan izbor”, ukazuje Šormaz.
Ukrajinsko društvo je te 2013. bilo nezadovoljno vladom Nikolaja Azarova, tadašnjeg premijera, koji nije sprovodio reforme, a nezadovoljstvo je raslo i zbog politike predsjednika Viktora Janukoviča, koji je od 2010. radio sve da bi formirao autokratiju u Ukrajini.
Do 21. novembra 2013. vlada i predsjednik su govorili da planiraju potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, ali je Janukovič krajem novembra 2013. pod snažnim pritiskom Kremlja razbio nade proevropski orijentisanih građana u bliže veze sa Zapadom odustajući od planova za potpisivanje SSP i obećao da će izgraditi jače trgovinske odnose s Rusijom.
To je omasovilo mirne proteste na kijevskom trgu, a Janukovič i njegova vlada su ignorisali zahtjeve demonstranata da SSP bude potpisan.
Jake policijske snage su 30. novembra napale kamp aktivista na Majdanu pod izgovorom da planiraju postaviti božićno drvo, te pretukli studente i demonstrante koji su tamo ostali preko noći.
Ovo rastjerivanje mirnih protesta podstaklo je mnogo veće demonstracije u Kijevu ali i širom Ukrajine i privuklo na stotine hiljada ljudi na Majdan uprkos zatvaranju i novčanom kažnjavanju demonstranata zbog različitih navoda o kršenju zakona.
Mirni protesti, koje je zapad otvoreno podržavao, na kijevskom trgu trajali su do 18. januara 2014. kad je opet Vlada riješila nasilno da rastjera demonstrante i likvidira Euromajdan. Dan kasnije, 19. januara počela je borba Ukrajinaca za prava, za slobodu i protiv pretvaranja Ukrajine u policijsku državu. Tada su zabilježene i prve civilne žrtve među demonstrantima.
Najmračniji dani te borbe bili su od 18. do 20. februara kada je naređeno da se puca u demonstrante i na desetine ljudi je ubijeno. Sa ostalim ubijenim tokom protesta na Majdanu, ukupno ih je bilo više od 100 i postali su poznati kao „Nebeska stotina“. Službeni podaci pokazuju da je 17 policajaca i zaštitara umrlo dok su bili na dužnosti od 18. febuara do 2. marta.
Ukrajinske vlasti podigle su optužnice protiv više od 200 osoba povezanih sa zločinima protiv demonstranata, dok je Janukovič u odsustvu osuđen za izdaju zbog uloge u pokušaju gušenja protesta.
Pokušaj države da smrtonosnom silom rastera Majdan nije uspio, a demonstranti su uzvratili i odbranili centralni trg. Janukovič je 21. februara pristao na dogovor s protivnicima koji je uključivao prijevremene izbore. Tada on bježi u Rusiju, a privremena vlada koja je pratila „prozapadnu revoluciju“ potpisuje trgovinski sporazum sa EU, što se smatra prvim korakom ka članstvu.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin na Janukovičev pad odgovara naredbom da se okupira Krima i podstičući aktikijevsko raspoloženje u istočnoj i južnoj Ukrajini. Putin govori kako mora da štiti i brani Ukrajinu od Vlade koja je organizovala revoluciju. Vrlo brzo ruska propaganda je počela širiti priče o nacistima u Ukrajini, o teranju Rusa i onih koji govore ruskim jezikom u Ukrajini. Rat između vladinih snaga i boraca koje podržava Rusija izbio je u većem dijelu Donbasa u aprilu 2014.
“Svi koji sikću protiv Majdana su sluge ruskih službi”
Šormaz zato kaže da su svi u Srbiji, koji sikću protiv Majdana sluge ruskih službi i rade direktno protiv interesa Srbije i naših građana.
“Vidimo da je počelo i zahvaljivanje ruskim službama ovih dana, a njihov posao nije interes Srbije, nego interes zločinca iz Kremlja! Rješenje za Srbiju je da svi koji želimo najbolje Srbiji stanemo pod barjake Srbije i EU i pokrenemo prave promjene. Svi bez obzira na dosadašnji angažman”, poziva Šormaz.
Anđelković pojašnjava da se pošto je Zapad nepopularan kod većine Vučićevih birača, naravno tvrdi da iza svega, već kako kada, stoje SAD, Njemačka ili Velika Britanija.
“Međutim, to je potpuna laž. Zašto bi zapadni faktori rušili Vučića? On im po za njih najbitnijem pitanju, a to je zatvaranje kosovskog problema na način koji je za njih povoljan, daje sve što žele. Možda malo sporije nego što očekuju, ali i oni shvataju da je to potrebno kako bi Vučić sačuvao pozerski patriotski kredibilitet”, navodi Anđelković.
Kako dodaje, kada je on došao na vlast, Srbija je imala mnogo bolju poziciju po pitanju Kosova nego što je sada slučaj, a očito je spreman da u narednom periodu okonča sve što je obećao Amerikancima ili Njemcima.
“Tako da u Srbiji nema ni „M“ od majdana shvaćenog kao eksterno potpirivanje protesta protiv vlasti. Kod nas su građani ustali protiv izborne krađe koju je sproveo režim uz okretanje glava na drugu stranu od strane mnogih zapadnih činilaca koji se zaklinju u demokratiju. Narod se pre bori protiv sinteze majdansko-autoritarne ili kvislinško-nedemokratske politike nego što pokušava da organizuje majdan u prozapadnom smislu”, zaključuje Anđelković.
Protiv zloupotreba demonstracija na kijevskom trgu Majdan ustala je i ukrajinska ambasada u maju ove godine, kada je vlast proteste “Srbiaj protiv nasilja” nakon masovnih ubistava nazivala „pokušajem Majdana“ u Srbiji, ukazujući da se „revolucija dostojanstva u Ukrajini“ poslednjih godina redovno pominje u političkom i informativnom prostoru Srbije i nerijetko joj se daje negativan smisao.
