To se može konstatovati nakon što je od danas i zvanično na snazi podatak da je naša država zatvorila 12 od 33 pregovaračka poglavlja sa EU. Pa iako većina poglavlja tek treba da bude zatvorena, nekoliko je izuzetno pozitivnih signala – a ključno je to što se čini kako Brisel odavno nije bio toliko raspoložen kada je posrijedi proširenje.
Da li će Crna Gora biti članica već 2028. ili koju godinu kasnije – o tome je za sada nezahvalno govoriti.
Članstvo u EU zacrtano je kao jedan od dva ključna vanjskopolitička prioriteta Crne Gore još od obnove nezavisnosti 2006. I pritom, od tada do danas, uvijek je izrazita većina građana podržavala samo članstvo.
Danas se čini kako je naša država sve bliže tom cilju, a ovom prilikom predstavljamo i ključne informacije o tome šta članstvo u EU donosi Crnoj Gori i njenim građanima.

Crna Gora bi bila među najmanjim članicama EU
Bude li sljedeća naredna članica, Crna Gora bi prema broju stanovnika bila druga 'najmanja' članica EU. Jer, malobrojniju populaciju jedino ima Malta (516 hiljada), dok Luksemburg ima desetak hiljada stanovnika više nego naša država. Doduše, treba uzeti u obzir da se u slučaju Kipra računa cjelokupno stanovništvo, iako je u EU samo zapadni dio tog ostrva.
Kada je u pitanju veličina teritorije, Crna Gora je po površini 'ispred' Kipra, Luksemburga i Malte.
Jače institucije, predstavljanje u EU i snažnija međunarodna uloga
Što se samog članstva tiče, u prvom redu, ulazak u EU znači i jače institucije. Kako svjedočimo, Brisel insistira na tome i uoči samog članstva – no, ukoliko bismo postali članica, nema sumnje kako će i institucionalni sistem biti mnogo profesionalniji, efikasniji, ekonomičniji i efektivniji.

Crna Gora će, pritom, imati pravo odlučivanja u Evropskoj uniji, odnosno njenim institucijama – a u kojem obimu, to će zavisiti od toga da li će zaživjeti model 'članstva bez veta'. Svakako, građani Crne Gore na izborima će birati svoje predstavnike u Evropskom parlamentu, pri čemu bi naša država učestvovala u donošenju odluka i u Savjetu EU i drugim tijelima.
O tome u kojoj mjeri bi uloga i pozicija Crne Gore, kao članice i EU i NATO, u međunarodnim okvirima bila jača – nije potrebno govoriti.
Uz to, koliko god to zvučalo 'daleko' – građani Crne Gore bili bi u mnogim procedurama tretirani kao državljani EU.
Jedinstveno tržište bez barijera i potpuna dostupnost fondova EU
Crna Gora bi, istovremeno, postala dio jedinstvenog tržišta EU, koje čini gotovo pola milijarde potrošača. To znači poslovanje bez trgovinskih barijera, a time i privlačenje investicija.
Mogao bi to u idealnom scenariju biti lijep podsticaj i kada je u pitanju jačanje domaće privrede.
Fondovi Evropske unije, iz kojih smo u proteklih dvadesetak godina crpili mnogo sredstava, Crnoj Gori postali bi mnogo dostupniji nego danas. Dovoljno je obratiti pažnju na primjer Poljske i na to koliko su velikih infrastrukturnih i razvojnih projekata realizovali zahvaljujući EU, pri čemu su u potpunosti transformisali administraciju.
Na mnogo izdašnija sredstva iz fondova EU naročito bismo, pored infrastrukture, mogli računati u oblastima poljoprivrede, obrazovanja, e-usluga i digitalizacije uprave, energetike i ekologije. Pomenuti fondovi naročito su dostupni i onima koji planiraju pokretanje start-upova.
Granice i čekanja bili bi prošlost, a lakše zapošljavanje i studiranje realnost
Najzad, granice i čekanja u mnogim državama bi za crnogorske građane postala prošlost. Štaviše, nudila bi im se potpuna sloboda kretanja, boravka, života i rada na čitavom prostoru EU. To, uz ostalo, znači i lakše zapošljavanje u ostalim članicama, bez radnih dozvola i uz priznate diplome – što, doduše, nosi i moguću nuspojavu koja se odnosi na depopulaciju.

Pored toga, na dobitku će biti i studenti, kojima će se u većoj mjeri nego danas nuditi bolje prilike za obrazovanje i studiranje na univerzitetima širom EU. Njima ne bi bile potrebne posebne dozvole i statusi, već bi studirali kao da su 'domaći' studenti.
Članstvo u EU, što se rjeđe pominje, donijelo bi i znatno veće standarde kada je u pitanju zaštita potrošača na crnogorskom tržištu.
Crnogorske institucije bi na raspolaganju imale mnogo mehanizama kada su u pitanju brojne oblasti – od bezbjednosti i pravosuđa, preko kriznih situacija i hazarda, sve do energetike i turizma.
Naravno, članstvo u EU sa sobom nosi i brojna prilagođavanja propisima, a dio tih aktivnosti već se dešava u samom procesu pristupanja. Uz to, veće tržište znači i – veća konkurencija. No, naposljetku – članstvo u EU, prije svega, znači jači standard, veće prilike i mnogo bolja pozicija same države, naročito kada je u pitanju regija Zapadnog Balkana.










