Doduše, ove je godine djelovalo kako će na dugotrajnu priču, formalno pokrenutu upravo u ovo doba 2019, najzad biti stavljena tačka. Ali, kao i nebrojeno puta do sada – dogodio se novi zaplet. Predloženi koncesionar je odustao. Bila je to kompanija Incheon International Airports Corporation (IIAC), u kojoj je nedavno došlo do promjene na vrhu.
Tako je sudbina crnogorskih aerodroma danas neizvjesna – ne zna se da li će ostati u državnom vlasništvu, nije poznato ni da li bi mogli pripasti drugorangiranoj kompaniji Corporacion America Airports (CAAP), pa ni da li bi proces koncesije mogao biti 'vraćen na početak'. Ili, još konkretnije, da li bi aktuelni postupak mogao biti poništen i da li bi uslijedio novi.
19U čitavom nizu nepoznanica, u nastavku podsjećamo na cjelokupan proces, koji je tekao uz mnogo zastoja, a u novije vrijeme i uz kontroverze, žalbe i tužbe.
Pretkvalifikacije prošla četiri ponuđača
Tokom jula 2019. godine, Vlada je usvojila koncesioni akt, uz plan da dvije vazdušne luke budu ustupljene na period od 30 godina. Tri mjeseca kasnije formirana je Tenderska komisija, a istovremeno je započet pretkvalifikacioni proces.
Treba pomenuti kako su se unutar tadašnje vlasti ideji o davanju aerodroma na koncesije protivili iz Socijaldemokrata. Sličan je bio i stav opozicije.
Proces pretkvalifikacija završen je u novembru 2019, a u januaru sljedeće godine objelodanjeno je kako su u drugu fazu prošla četiri ponuđača. U pitanju su bili Incheon International Airport Corporation (IIAC), Corporacion America Airports (CAAP), konzorcijum ADP-TAV i GMR Airports.
Nakon dugogodišnjeg zastoja, odustajanje konzorcijuma ADP-TAV
Potom je proces gotovo zamro. Na to su uticali i pandemija koronavirusa i promjena vlasti, a potom i ne baš stabilne vlade – najprije Zdravka Krivokapića, a onda i Dritana Abazovića.
Formiranjem aktuelne Vlade aktuelizovana je i priča o aerodromima, a početkom 2025. produžen je rok za dostavljanje konačnih ponuda. No, u isto vrijeme, jedan od tri kvalifikovana ponuđača odustao je od daljeg procesa. Bio je to francusko-turski konzorcijum ADP-TAV.
Takvu odluku, pojašnjavali su, donijeli su usljed promjene uslova neposredno uoči kraja roka za dostavljanje ponuda, ali i zbog nove, nepredviđene obaveze – uplate svote od 100 miliona eura pri eventualnom zaključenju ugovora. Iz Vlade su, sa druge strane, isticali kako je riječ o jednokratnoj koncesionoj naknadi.
U trci su tako ostali IIAC i CAAP.
‘Ponavljanje’ bodovanja, politički sastanci i niz kontroverzi
Devetog maja prošle godine obznanjeno je kako je prvorangirani ponuđač CAAP. Američko-luksemburška kompanija imala je 85 bodova, a Korejci 79,7. Pritom, za prolazak tehničke evaluacije bilo je potrebno 80 bodova.
I onda je došlo do prave pometnje.
Međunarodna finansijska korporacija (IFC), koja je bila savjetnik Vlade, iznijela je primjedbe na proces bodovanja. Oni su, pritom, iznijeli svoju procjenu, na bazi koje je bodovanje bilo sasvim drugačije.
Uslijediće različite reakcije, pa i optužbe – a one su išle toliko daleko da se pominjalo i moguće favorizovanje jednog od ponuđača.
Predsjednik Tenderske komisije, vicepremijer Nik Đeljošaj tih je sedmica bio u ‘ratu’ sa IFC-om, a govorio je i kako jedna članica tog tijela želi kompromitovati čitav proces.
U isto smo vrijeme dobili informaciju i o iznenadnom sastanku članica parlamentarne većine. U junu prošle godine, kod premijera Milojka Spajića stigli su Đeljošaj, lideri više stranaka, među kojima i Milan Knežević i Aleksa Bečić, a tema je navodno bila razlika u bodovanju Tenderske komisije i IFC-a.
Ishod političkog dogovora bila je odluka o novom bodovanju, odnosno o produženju roka za evaluaciju ponuda za 30 dana.
Nakon drugog bodovanja i IIAC i CAAP prešli su potrebni prag od 80 bodova.
Najzad, uslijedilo je otvaranje finansijskih ponuda, nakon čega je saopšteno kako je IIAC prvorangirani ponuđač. Njima je pripalo 96,18 bodova, a CAAP-u 65,18.
IIAC postao partner, CAAP se žalio, a poslanici nijesu dočekali ugovor
I dok je Vlada mogla da se posveti izradi nacrta ugovora o koncesiji, CAAP se okrenuo žalbama. Podnijeli su najprije prigovor Komisiji za koncesije, koji je bio usvojen. Tenderska komisija bila je dužna da iznova utvrdi rang listu, što je i učinjeno – i opet je IIAC bio prvi.
Američko-luksemburška korporacija potom je pokrenula upravni spor, ali je Upravni sud ove godine odbio njihovu tužbu. Pisali su iz te firme i poslanicima, navodili su kako je tenderski postupak bio nezakonit…
Za to vrijeme, Vlada je u aprilu ove godine održala tematsku sjednicu, na kojoj je utvrdila tri akta, među kojima je bio i Prijedlog ugovora o koncesiji. Time je Vlada i formalno predložila da koncesija bude dodijeljena IIAC-u.
Jedan od predstavljanih rendera
Spajić je po društvenim mrežama iznosio procijenjene brojke, govorio o budućim benefitima od koncesije, a u javnosti su se pojavili brojni detalji – od planova o ulaganju u aerodrome do rendera, koji su govorili kako bi oni mogli izgledati već kroz koju godinu.
Tek Prijedlog ugovora o koncesiji nikako nije stizao do Skupštine – a upravo je poslanici trebalo da daju posljednju riječ.
Šta dalje? Odgovora zasad nema
I onda, minulog vikenda, redakcijama crnogorskih medija je sa Vladine adrese stiglo kratko obavještenje. IIAC je odustao od koncesije. Razlozi usljed kojih se to dogodilo nijesu saopšteni. O daljim koracima u tom saopštenju nije bilo ni riječi.
Istog dana oglasila se i bivša ministarka saobraćaja Maja Vukićević, koja je kazala kako je dobra vijest što aerodromi ostaju u državnom vlasništvu. I ta je izjava rekla ponešto o tome kakvi su stavovi bili unutar same Vlade prilikom odlučivanja o ponudama – jer, Vukićević je tada bila na funkciji.
Ipak, na pitanja da li aerodromi ostaju državi, ili će sada na red doći CAAP, ili će možda biti pokrenut novi postupak – odgovora zasad nema.
Tek zakon omogućava dvije opcije. Ili će biti potpisan ugovor sa drugorangiranim ponuđačem, ili će postupak biti poništen.
Iz CAAP su se već oglasili – ističu kako su i dalje potpuno spremni da uđu u aranžman.
Oglasili su se i iz mnogih političkih partija, odakle je dominantan stav kako čitavu proceduru treba poništiti.
Identičan je stav i sindikalaca ACG - smatraju da Crna Gora treba sama da razvija vazdušne luke.
No, iz Vlade, od koje u krajnjem i zavisi sudbina crnogorskih aerodroma, zasad se ne oglašavaju.
