Takođe, pošto je sasvim očigledno da gos'n Miletić zbori jezikom glasača jedne od lista nove skupštinske većine, pitanje je zašto se povodom, ovakvih ili sličnih - riječju ili farbom, javnih podstrekivanja na rasparčavanje crnogorske državne teritorije, ne oglasi predsjednik Skupštine Aleksa Bečić. Sada je to i njegova ustavna obaveza. Kao što je moralni i politički imperativ za Dritana Abazovića da se očituje na ovakve bedastoće barem rečenicom-dvije, edukativno i preventivno.
Ako su naši izvori dobri, ovaj srpski Miletić, po roditeljskom je pozivu, ajmo reći i sudski je Miletić, pa bi bilo očekivano da i sa te strane ima jasne predstave o dozvoljenom i zabranjenom, časnom i sramotnom, patriotskom i onom kontra tome.
No, očito živimo u vremenu kad porodica i društvo, a pogotovo institucije falično rade svoj posao, pa bi još mogli biti zahvalni društvenim mrežama što pokazuju koliko je naroda sletjelo s puta univerzalnih vrijednosti. U koje, jel' te, lojalnost domovini, ako je ljubav prejaka riječ, neporecivo spada.
I dok, recimo, uz časne izuzetke, povodom gajenja pozitivnih emocija prema domovini školstvo naše snom mrtvijem spava, a kulturne institucije nemaju roditelja, dok se spektakularno kompromitantna Vesna Bratić sprema da sahrani i to što je valjalo, bljesne, ponegdje i katkad, poučno slovo pojedinca. Na jedno takvo vas podsjećamo, u nadi da će sve crnogorske miletiće, autentični Srbin Milojko Pantić dovoljno snažno kucnuti u glavu da se presaberu, postide i pokaju.
