Izvoz Srbije čini 18,9 odsto bruto domaćeg prizvoda i vodeće evropske sile po ovom parametru nam bježe od dva do tri puta. Naša zemlja je tokom prošle godine najviše izvozila gvožđe i čelik, odeću, žitarice, razne gotove proizvode i voće i povrće, što ukupno iznosi 8,3 milijarde dolara, ali smo istovremeno uvezli robu vrijednu 15,6 milijardi dolara. “Osnovna zabluda naših političara, ali i dijela ekonomista je da smo konkurentni u poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima. Poljoprivreda nas je spasla tokom devedesetih, i tu imamo suficit, možemo povećati prinose i zaštititi seljaka, ali ne možemo dva ili četiri puta povećati površinu poljoprivredne zemlje”, smatra Miroslav Zdravković, urednik sajta “Ekonomija”.
On kaže da možemo postati konkurentni u bilo kojoj industrijskoj proizvodnji ako veliki proizvođači nađu interes da proizvode kod nas i kao primjer navodi dolazak “Gorenja” u Valjevo. Prošle godine smo izvezli opremu za domaćinstvo u vrijednosti od 113 miliona dolara, a u 2004. za svega šest miliona dolara. Zato, vjeruje Zdravković, treba odblokirati svu moguću administraciju koja koči potencijalne investitore. U Srbiju se već seli industrija auto-dijelova. “Povećanje izvoza je jedini izlaz za Srbiju, ali je o tome trebalo i ranije misliti”, kaže za "Novosti" Nikola Pavličić, generalni direktor “Sintelona”. Prema njegovim riječima srpski izvoz je mali, jer nema proizvodnje, a i zato što smo praktično 20 godina u izolaciji. Niko o izvozu godinama nije pričao, već je glavna briga bio budžet. Zdravković ističe da su potrebne investicije u prerađivačku industriju, prvenstveno u male i srednje kapacitete. On pominje i da za izgradnju novih fabrika treba vremena, kao i koncept koji sada nemamo. “Najvažnije je privući strateške partnere, ne moraju biti veliki, poput “Fijata”, već mala i srednja preduzeća iz zapadne Evrope”, ukazuje Pavičić. U privlačenje takvih investitora treba da se uključe svi, od Vlade Srbije do lokalnih vlasti. Treba ubjediti ulagače da je Srbija prava zemlja za njih.
