Portal Analitika integralno prenosi autorski tekst Kusovca.
Poslanik Slaven Radunović zahtjev da Odbor za praćenje Odbora za praćenje primjene Zakona o izboru odbornika i poslanika u dijelu koji se odnosi na medije raspravlja o Pobjedi, koji je, kako je u utorak saopštio predsjednik Odbora Mevludin Nuhodžić i formalno neutemeljen, zasniva na jednoj notornoj neistini i na nekoliko nedokazanih tvrdnji. Notorna je neistina da se Pobjeda finansira iz budžeta pa da stoga i Radunoviću i njegovoj strančici pripada nekakvo pravo da uređuju Pobjedu.
Prljava laž da se Pobjeda finansira iz budžeta, koju s vremena na vrijeme iznosi koalicija Nove srpske demokratije, MANS-a, tabloida Vijesti i Pokreta za promjene, demantovana je presudama Upravnog suda Crne Gore br. 385/11, 386/11 i 387/11, donijetim od 29. aprila do 13. maja 2011. kada je odbačen zahtjev MANS-a za dostavom informacija. Sud je naveo u presudama da „AD Pobjeda ne podliježe Zakonu o slobodnom pristupu informacijama“ jer nije „državni organ, organ lokalne samouprave, organ lokalne uprave, javna ustanova, javno preduzeće ili drugo pravno lice kome je povjereno vršenje javnih ovlašćenja, koje osniva država ili lokalna samouprava ili koje se finansira iz javnih prihoda“ već je riječ o „akcionarskom društvu koje se finansira iz sopstvenih sredstava“.
Netačna je, dakle, tvrdnja da se Pobjeda „finansira novcem svih poreskih obveznika“. Pobjeda se finansira iz sopstvenih prihoda. Da je na budžetu ne bi zaposleni sada, krajem avgusta, čekali martovsku platu i vapili za konačnom privatizacijom.
Ostale Radunovićeve tvrdnje o navodnoj „beskrupuloznoj kampanji“ Pobjede, o „vulgarnom rječniku“, „primitivnim napadima“ i sl. nijesu ničim argumentovane (a nijesu ni mogle biti), te stoga nemaju nikakvo dejstvo osim možda kao rani radovi političara u pokušaju i uobičajeni opus političara kojima je Pobjeda još od ranije trn u oku.
Ovo nije prvi neutemeljeni napad ove stranke na Pobjedu. Objavio sam, ima tome godina i po, da Nova srpska demokratija ratuje sa Pobjedom što se kaže „junački pod jorgan planinom“. Zaštićeni tvrdoćom sopstvenih obraza, kukavički se zaklanjajući iza poslaničkih imuniteta pljuju, blate i lažu nazivajući svojevremeno čak zaposlene u Pobjedi narkomanima i dilerima narkotika.
Sa druge strane, kada je Pobjeda ponudila razgovor i sučeljavanje argumenata, Andrija Mandić je u proljeće 2010, nakon više mjeseci nagovaranja, jedva prihvatio intervju Pobjedi tek pošto mu je obećano ne samo da će ga autorizovati i izbaciti sve što mu se ne svidi, nego da će sam odrediti i naslov i vrijeme objavljivanja da bi onda junački prekinuo razgovor poslije sedam minuta i pitanja: „Da li ste spremni da se odreknete poslaničkog imuniteta da bih Vas u ime Pobjede tužio za klevetu jer ste nas nazvali narkomanima i dilerima narkotika?“
Zadovoljstvo je, međutim, što se Pobjeda našla na listi onih koje Nova srpska demokratija blati i o kojima laže. Jer, sjetimo se, Andrija Mandić je izjavio 4. jula 2010. u emisiji „Živa istina“ da se tadašnji šef Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori, ambasador Leopold Maurer na okruglom stolu održanom 1. juna iste godine „izvinjavao opoziciji“ zbog ocjene EU da su lokalni izbori u Crnoj Gori održani mjesec ranije protekli mirno i korektno. Uslijedio je munjeviti demanti Delegacije EU i ambasadora Maurera lično.
Cilj neutemeljenih napada Nove srpske demokratije na Pobjedu je pokušaj uticaja na njenu uređivačku politiku. To su, međutim, ćorava posla. Jer, Pobjeda je u gotovo sedam decenija postojanja bila i ostala, uprkos usponima i padovima, prije svega medij čija je osnovna odrednica antifašizam kao jedno od temeljnih opredjeljenja i Crne Gore i Evrope i svijeta. Strančica koja slavi ratne zločince, kako one iz II svjetskog rata tako i današnje, političari koji se zalažu da u Crnoj Gori budu podignuti spomenici onim snagama koje je 1945. porazila saveznička antifašistička koalicija, poslanici čije je istomišljenike Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osudio zbog ratnih zločina na stotine godina zatvora uvijek će Pobjedi nalaziti mane. Na svu sreću. Pobjeda prema takvima nema nikakvu obavezu. Naprotiv. Pobjedu obavezuje ime Pobjeda i u kancelariji urednika uokvirena fotografija prvog urednika Puniše Perovića kako u jesen 1944. u partizanskoj uniformi u trošnoj kući uz staru peć pregleda prvi otisak Pobjede. I brojni velikani Crne Gore i Jugoslavije koji su radili i objavljivali u Pobjedi. Drugim riječima, ako ovo do sada nije bilo jasno: Pobjedu nijesu nikada uređivali četnici niti će je uređivati. Dokle god „bradatima“ nijesmo po mjeri – na dobrom smo putu.
Tekst je preuzet sa sajta
http://www.pobjeda.me/2012/08/22/pobjedu-nijesu-uredivali-niti-ce-uredivati-cetnici/
