Ostalo

Zašto je došlo do pada gledanosti popularnih sportskih manifestacija

Sport na aparatima, ali će se oporaviti

Neprestana borba sa koronavirusom postaje današnjica. Brojke u svim zemljama ponovo rastu i kako trenutno situacija stoji, vakcina koja se iščekuje je jedino rješenje kako bi se kolektivnim imunitetom prebrodio ovaj problem. Kada je sport u pitanju, koronavirus je donio jedan veliki paradoks - ogroman broj ljudi je zaključan u svojim domovima, a gledanost preko TV kanala drastično opada.

Sport na aparatima, ali će se oporaviti Foto: FOTO: https://www.theguardian.com/
Luka Đurić
Luka ĐurićAutor
Portal AnalitikaIzvor

Sport na kakav smo navikli, posljednjih šest mjeseci u većini država svijeta više ne postoji. Utakmice se igraju pred praznim tribinama, sastavi se mijenjaju iz nedjelje u nedjelju, a tu su i neka domišljata, ali slabo efektivna rješenja sa virtuelnom publikom. Kao rezultat, klubovi gube ogromnu količinu novca, pucaju otkazi, a gledaoci kraj malih ekrana, izgleda, napuštaju svoje fotelje.

Prema zvaničnim podacima iz SAD-a gledanost televizijskih prenosa vrtoglavo opada, te je završnica NBA lige pala za čitavih 51 odsto, dok je hokejaški Stenli kup gledalo svega 38 odsto standardne publike. Sudeći po prognozama, najuspješniji američki sport, NFL, će takođe pretrpjeti pad gledanosti od 40 odsto. Kada je Evropa u pitanju, podaci se još uvijek kriju i nije lako doći do njih, ali najpopularniji sport na ovom kontinentu u svom najjačem takmičenju je prema procjenama imao 30 do 50 odsto manje gledalaca kraj TV ekrana. Najava iz UEFA da će premije za Ligu šampiona i Ligu Evrope biti manje za više od trećine verovatno sama za sebe govori koliki su gubici i kada je fudbal u pitanju.

GUBITAK ĆE SE PREBRODITI BITAN JE KONTINUITET

Kako za Portal Analitika govori sportski novinar Nebojša Šofranac, gubitak jeste ogroman, ali je najbitnije što je sport uspio da se nastavi.

''Najveći pozitivni paradoks je što je svjetski profesionalni sport, a onda i redom na nižim nivoima, praktično u cjelosti uspio da se nastavi nakon početnog totalnog šoka i zastoja. Ono što se od jednom desilo početkom marta učinilo je da tokom aprila i u maju svi budu dezorijentisani. Nije se vidio kraj tome, niti način, niti vrijeme kada bi moglo da se nastavi. To je pravo čudo jer u ovakvim uslovima nastaviti profesionalni sport sa svim što podrazumijeva - u smislu organizacije i novca - ogroman je poduhvat, nešto nevjerovatno. Poduhvat koji je bio neophodan da bi sport zasebno, a i mnoga takmičenja, mnogi savezi, finansijski jednostavno opstali i to je nešto što treba koncipirati kao jedan najveći podvig počevši od fudbalskih liga koje su već početkom juna neke i krajem maja nastavile, pa onda redom. Pronađeni su modeli uz mnogo ustupaka i na jedan jedini mogući da se potpuno ukine ili ponegdje dozvoli određeni broj gledalaca. To je bio jedini način i moramo biti svjesni toga. To je glavno što treba izvući'', govori Šofranac.

Komentarišući pad gledanosti u Americi, Šofranac pojašnjava da ona ne bi trebala da čudi, jer je ova godina bila puna specifičnih dešavanja.

''Od borbe za slobodu vezano za pandemiju, pa onda protesti vezani za lockdown, pa onda veliki protesti na rasnoj osnovi, pa izborna godina… Dakle, ovo je bila jedna potpuno specifična godina i vidim da je u posljednjim sedmicama dobra gledanost NFL-a što je njihov nacionalni sport. NBA je bio slabo gledan na početku sezone, dok je završnica bila znatno bolja, ali bez obzira na sve treba pohvaliti milijardu i po dolara koliko je uloženo da se sve odigra u onom istom mjehuru u Orlandu i da se liga i finale održe. Organizacija je bila strašna ali i kvalitet, imali smo fenomenalan plej-of do titule Lejkersa, tako da ja na sve to gledam pozitivno jer se sport održava iako je gledanost manja nego svih ranijih godina'', ističe Šofranac.

Komentarišući evropsko tlo, Šofranac govori da je završnica elitnog klupskog takmičenja zabilježila fantastičnu gledanost, dok je za novu sezonu karakterističan paradoks da je Premijer liga najmanje gledana u izvornoj Engleskoj.

''To su malo čudni podaci u odnosu na sve ranije godine, čak je i Premijer liga više gledana u Aziji i u unutrašnjem dijelu Evrope, nego u samoj Engleskoj. Možda njima samima ne odgovara to što je bez publike, vjerovatno smatraju da nije etički. To su neki paradoksi koje treba socijalno analizirati, ali po meni profesionalni sport je održan i kada se iz ovoga izađe mislim da će vrlo brzo da se sve vrati na staro'', ističe Šofranac.

VELIKANI ĆE ZADRŽATI SVOJ DIO KOLAČA, CRNOGORSKIM KLUBOVIMA NEOPHODAN DIO

Prema njegovom mišljenju, pad gledanosti i prazne tribine neće značajnije uticati na finansijsku budućnost sporta.

''Situacija je svakako složenija, ali definitivno nije izgubljena. Naravno, danas za velike klubove i lige - pare u sportu leže u TV pravima - ali je to uspjelo da se održi, odigrale su se sve utakmice što je bilo jako teško ali ispoštovao se raspored i prava su isplaćena i sada je to dobro tlo za ovogodišnje ugovore za novu sezonu. Vidimo da je održan i prelazni rok u malo drugačijim proporcijama ali su opet cifre bile visoke, s tim što su najveći transferi ostali za - iduće ljeto. Dugoročno, finansijski, samim tim što su se utakmice održale i nova sezona je započeta na vrijeme, klubovi i lige će zadržati taj veći dio kolača, naročito jer prodaja prava drugim kontinentima donosi ogroman novac'', govori Šofranac.

Kako naš sagovornik smatra, najgore je prošlo, te ako ne dođe do nekog novog većeg udara već naredne godine ćemo gledati sport na kakav smo navikli. Ipak, kako dodaje, što se tiče Crne Gore tu je situacija mnogo drugačija. 

UTAKMICE SABLASNE, NEOPHODNO ODRŽATI KONTINUITET I KVALITET

“Utakmice ponekad djeluju sablasno, utisak falšira činjenica da pojedini klubovi igraju bez pola tima, gube ritam, dolaze neki rezultati koji u normalnim bi bili gotovo nemogući i pojedina takmičenja u tim uslovima gube smisao. Ali, sve to moramo da prihvatimo jer je i to bolje nego da se ne igra uopšte. Generalno je najvažnije da nije izgubljen kontinuitet u sportu, da nije izgubljen kvalitet tako da će se vrlo brzo sve vratiti na staro”, kazao je Šofranac.

''Naši klubovi, za razliku od svjetskih, žive malo više od te situacije da dovedu malo publike na stadione i da od Evrope naprave nešto. Sada je sve to teže pa je došlo do gašenja nekih manjih klubova i mnogi su u teškoćama. Ali, u Crnoj Gori uspjeli smo bez obzira na dva prekida koja je pandemija donijela, da okončamo prošlu sezonu i da na vrijeme počnemo ovu tekuću. Način na koji za sada to funkcioniše će omogućiti našim klubovima da prežive, prije svega ovim koji imaju veće plate, veće transfere, da izađu u Evropu - to je neophodno da se prođe makar jedno kolo - da se uzme tek toliko da prežive. 

Za sada je to model, ali se nadam da će biti moguće da se naša liga proda, makar na regionalnom nivou. Postoji neki zajednički projekat da se prenose lige, ali zaista je nezamislivo da makar ta televizija Arena, kao što radi sa Hrvatskom, BiH, Srbijom, ne uključi i naše utakmice kako bi Crna Gora dobila makar taj jedan manji dio kolača'', zaključuje Šofranac.

PRAZNE TRIBINE PRAZNE I FOTELJE

Kako za Portal Analitika objašnjava sociolog Andrija Đukanović, za paradoks većeg boravka u kući i opadanja gledanosti sportskih dešavanja, najzaslužnije su - utakmice bez publike.

''I sam sam redovan gledalac sportskih dešavanja, i kao prosječnom gledaocu, utakmice bez publike mi izgledaju prilično dosadno, kao da gledam treninge. Ipak je drugačiji osjećaj kada je stadion ili hala puna gledalaca. To daje čar sportskim dešavanjima. Tenzija koju publika donosi sastavni je dio sporta i bez toga utakmice nijesu toliko zanimljive. Jednostavno, kad gledate onako avetinjski prazne stadione ne osjete se lijepo. A i virtuelna publika je još užasniji osjećaj. Tek tada sve izgleda vještački. Pusti stadioni i hale bude jedan čudan osjećaj i pažnju sa utakmice potjeraju na druge stvari. Djeluju jednostavno jezivo'', govori Đukanović.

Kako dodaje, postoji vjerovatnoća da su i ljudi sami opterećeni mnogim stvarima koje je epidemija izazvala pa više ne mogu da uživaju u sportu kao nekada. Đukanović objašnjava da na pad gledanosti može uticati i činjenica da ljudi više nijesu u mogućnosti da u društvu gledaju utakmice.

''Ipak je sport zanimljiviji kad se prati u društvu. To je način života mnogih ljudi. Ova epidemija je smanjila socijalne kontakte i uticala i na ovaj dio nšeg svakodnevnog života. Običaj je bio da se društvo okupi u nekom kafiću ili u stanu i to bude svojevrsni društveni događaj. Neka vrsta rituala kojeg više ne možemo da upražnjavamo. Zato slabi naša motivacija za praćenje sportskih prenosa'', govori Đukanović.

Najbolji mogući razlog za pad gledanosti, kako dodaje Đukanović, može biti što ljudi sada imaju priliku da provode više vremena sa porodicama.

''Ako je išta dobro donijela ova situacija sa COVID-19 onda je to što smo imali mnogo više vremena da provodimo sa svojom porodicom. Tako se nadam da su ljudi zaista više uživali u vremenu sa svojom porodicom na štetu sportskih prenosa'', konstatuje Đukanović.

Optimističan je i smatra da ljudi koji su zbog situacije sa kovidom prestali da gledaju sportska dešavanja, neće trajno odustati od njih.

''Sport će uvijek privlačiti pažnju ljudi. To je veliki izduvni ventil za naše frustracije na drugim planovima. Sport nas zabavlja, a zabava je jedna od najvećih potreba ljudi da bi “preživjeli” surovu svakodnevicu. Jednostavno, sada je ukupna atmosfera takva da nikome nije toliko do sporta. Opšte raspoloženje je takvo da su ljudi dosta depresivni i zabrinuti. Sve djeluje nekako sumorno i prazno. Ovo nije ambijent za sport. Sve će se vratiti na staro kad epidemija bude prošlost'', zaključuje Đukanović.

NAVIJAČI SE OSJEĆAJU BESPOMOĆNO, AKO PANDEMIJA ODE U NEDOGLED NEMA SVRHE IGRATI 

Oni kojima najteže padaju mjere da se utakmice odigraju pred praznim tribinama su definitivno najvjerniji navijači, koji su tu u svim vremenskim uslovima i koji daju bezuslovnu podršku bilo koji rezultat da je u pitanju. Kako za Portal Analitika govori Aleksandar ''Čaka'' Ivanović, Varvari se u ovoj situaciji osjećaju bespomoćno ali su, kako dodaje - uvijek uz svoj klub.

''Gledaš utakmice preko TV-a ili slušaš preko radija kako ko kad može, osjećaš se bespomoćno, jer ne možeš ništa da uradiš, ne možeš da pružiš nikakvu podršku koja bi se osjetila na terenu. Ali, ne može se protiv ovakve sile. Ipak, uvijek imamo neke ideje, da se isprati neki trening ili pred utakmicu ako postoji neka mogućnost da im pružimo podršku i motivaciju. Gledamo stalno kako da pomognemo, mi smo navijači koji su uvijek tu, pa ako vidimo mogućnost da pomognemo, a da prekršimo te mjere uradićemo i to, ne bi nam bio ni prvi ni posljednji put - jer se za klub i mjere krše!'', ističe Ivanović.

Kako dodaje, utakmice sa praznim tribinama neće ostaviti trajne posljedice na klub, ako je uprava dobra.

''Uz pravu upravu neće biti nikakvih posljedica. Klub je postojao i kada su bila teža vremena. Ne vidim razlog da bi klubu krenulo nešto loše zbog ovoga, jer kako nama, tako i drugima'', govori Ivanović.

Nada se i da će se čitava situacija ubrzo riješiti jer ako bi pandemija potrajala, ne bi vidio svrhu igranja fudbala.

''Svi najljepši sportski rezultati vezani za fudbal su vezani i za navijače, atmosferu koju prave, pjesme, konstantno navijanje. Rijetko sa čim može neka emocija da se mjeri kao emocija navijača i ljubav prema klubu. Tu nema ni zarade ni interesa, samo čista ljubav, konkretno, kao naša ljubav prema Budućnosti gdje smo mi momci svih vjera religija mišljenja boja, mi smo tu zajedno zbog ljubavi prema klubu i bogati i siromašni i crni i bijeli. Fudbal se igra zbog navijača i nedajbože ako bi ovo krenulo u nedogled, onda ne znam svrhu igranja fudbala'', zaključuje Ivanović.

Portal Analitika