Specijalno državno tužilaštvo (SDT) zatražilo je da se nekadašnjoj predsjednici Vrhovnog suda Crne Gore Vesni Medenici odredi pritvor, nakon što je u srijedu presudom Višeg suda osuđena na deset godina zatvora zbog protivpravnog uticaja na kolege sudije.
Nakon izricanja prvostepene presude, Medenici su određene mjere nadzora – zabrana napuštanja Kolašina i oduzimanje putne isprave. Međutim, SDT je uložilo žalbu na odluku Višeg suda, smatrajući da te mjere nijesu dovoljne, piše Pobjeda.
"Specijalno državno tužilaštvo izjavilo je žalbu protiv rješenja Višeg suda u Podgorici, kojim je odbijen predlog da se optuženoj odredi pritvor, a izrečene su mjere nadzora. U žalbi je predloženo Apelacionom sudu Crne Gore da rješenje preinači i odredi pritvor", saopštio je specijalni tužilac Vukas Radonjić.
Sa druge strane, branilac Vesne Medenice, advokat Zdravko Begović, smatra da je Viši sud pravilno cijenio sve relevantne činjenice i izrekao najblažu, ali i najcjelishodniju mjeru u skladu sa zakonom.
On je istakao da ne postoji bojazan od bjekstva, naglašavajući da je njegova klijentkinja to dokazala dosadašnjim ponašanjem tokom postupka.
"Vesna Medenica je tokom čitavog krivičnog postupka poštovala sve mjere koje su joj bile određene, uredno se odazivala na svaki poziv suda i ni u jednom trenutku nije pokušala da izbjegne pravdu", kazao je Begović.
Dodao je da nijedan glavni pretres nije odložen njenom krivicom, što, kako je naveo, jasno govori o njenom odnosu prema postupku.
"Imajući u vidu njeno zdravstveno stanje, kao i ponašanje tokom cijelog postupka, opravdano je i očekivano da joj se omogući da se brani sa slobode", naveo je Begović.
On je ocijenio apsurdnim tvrdnje da njen sin Miloš Medenica stvara uslove da mu se majka pridruži u bjekstvu, podsjećajući da se nekadašnja predsjednica Vrhovnog suda nalazi pod svakodnevnim policijskim nadzorom.
"Vesna Medenica se nalazi u Kolašinu, gdje se i inače kreće u skladu sa važećim mjerama nadzora. Ona je, isključivo samoinicijativno, predala svoj pasoš policiji u Kolašinu, o čemu sam lično obavijestio nadležni sud", kazao je Begović.
Podsjećamo sutkinja Vesna Kovačević je u srijedu nakon izrečen presude i mjere nadzora Medenici u razgovoru sa advokatom Begovićem kazala da se pasoš ove okrivljene ne nalaziu sudu sa pretpostavkom da da se ova isprava zasigurno nalazi kod policije.
Međutim, kako je Begović kazao za Pobjedu, u razgovoru sa Medenicom saznao je da se putna isprava umjesto u policiji cijelo vrijeme nalazila kod njegove branjenice.
Ovaj potez Vesne Medenice, kako navodi Begović, je samo jedan u nizu a koji dokazuje da ona sa slobode može sačekati drugostepenu odluku u ovom predmetu.
Podsjetio je i da mjere nadzora, prema Zakoniku o krivičnom postupku, predstavljaju blažu alternativu pritvoru i mogu se izreći ukoliko sud ocijeni da se njima može obezbijediti prisustvo okrivljenog i nesmetano vođenje postupka.
"Mjere nadzora nijesu kazna, već procesni mehanizam koji se može primijeniti i nakon izricanja prvostepene presude, dok ona ne postane pravosnažna", naveo je Begović.
Ipak, pravnici ukazuju da je u sudskoj praksi visina izrečene kazne jedan od ključnih elemenata za procjenu opasnosti od bjekstva. Presuda od deset godina zatvora, naročito u predmetima koji se odnose na organizovani kriminal i zloupotrebu službenog položaja, često se smatra snažnim motivom za izbjegavanje pravde, zbog čega se u sličnim slučajevima određuje pritvor.
Da li je Viši sud u ovom slučaju uvjerljivo obrazložio da zabrana napuštanja Kolašina i oduzimanje putnih isprava mogu neutralisati rizik od bjekstva, odlučiće Apelacioni sud u narednim danima.
Podsjetimo, Vesna Medenica je osuđena na ukupno deset godina zatvora i novčanu kaznu od 50.000 eura zbog krivičnog djela protivzakonitog uticaja, koje je, prema presudi, izvršila u četiri navrata utičući na kolege sudije.
Sud je, međutim, ocijenio da nema dovoljno dokaza da je bila član kriminalne organizacije koju je, prema navodima SDT-a, formirao njen sin Miloš Medenica.
Presudu je izrekla sutkinja Vesna Kovačević, ističući da je riječ o jednom od najtežih slučajeva narušavanja povjerenja u pravosuđe, s obzirom na to da su krivična djela izvršena od strane osobe koja je u relevantnom periodu obavljala najvišu sudijsku funkciju u državi.
41
