Premijer Milojko Spajić, direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković i ministarka javnih radova Majda Adžović u petak, 19. decembra, putuju u Pariz, gdje će predstavnicima UNESCO-a pokušati da objasne - i odbrane - izmjene Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora, koji je minule nedjelje ušao u skupštinsku proceduru. Taj odlazak, koji Vlada nastoji da predstavi kao iskorak u diplomatskoj ofanzivi, dolazi nakon dvije sjednice Nacionalne komisije za UNESCO na kojima je postalo jasno da je Crna Gora i dalje duboko podijeljena oko toga što tačno treba da uradi, koliko brzo i pod kojim uslovima.
Dok premijer javno govori o „spremnosti na promjene“ i potrebi da se pokaže „politička volja“, zapisnici sa sjednica otkrivaju sasvim drugačiju sliku: rasprave o pravnoj formi moratorijuma, otpor resora urbanizma prema ključnim rješenjima, upozorenja Uprave za zaštitu kulturnih dobara da nema kapaciteta da iznese posao, strah opština od blokade razvoja i sukob oko šest spornih projekata koji već godinama stoje u proceduri, predvođenih Hotelom „Orahovac“. Umjesto jasnih mjera i brzih odluka, država je posljednjih nedjelja uglavnom kružila oko istih pitanja - da li je zakon dovoljan, da li ga treba mijenjati, može li izdržati test u Skupštini, ko ima nadležnost nad čime i ko će uopšte sprovesti ono što UNESCO traži.
U Pariz, dakle, ne putuju sa završenim poslom, već sa nacrtom kompromisa koji su teško ispregovarali unutar sopstvene administracije. I upravo će to biti prvi test: da li UNESCO uopšte vidi promjene koje Crna Gora najavljuje – ili će nakon februarskog roka zaključiti da je država, uprkos sastancima i zapisnicima, zapravo ostala na početku.
Rok od godinu
Na pretposljednjoj sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić obrazložio je da Nacrt zakona uvodi moratorijum na gradnju u zaštićenom području, ali uz izuzetke: objekte od opšteg interesa, infrastrukturu, rekonstrukcije u postojećim gabaritima, adaptacije i sanacije, te konzervatorsko-restauratorske radove, sve u skladu s propisima. Bafer zona - koja obuhvata Tivat, Herceg Novi i veći dio Kotora - ne bi bila pod zabranom gradnje, već bi se gradnja odvijala na osnovu planske dokumentacije ako su projekti usklađeni sa studijama zaštite. Predviđen je rok od 12 mjeseci da Uprava za zaštitu zajedno s drugim institucijama izradi studiju zaštite i kumulativnu procjenu uticaja i dostavi Vladi na usvajanje. Moratorijum je, kako je rekao, vremenski ograničen i prestaje nakon donošenja tih dokumenata, koji postaju obavezna osnova za sve buduće planove. Zakon takođe ukida primjenu „ćutanja administracije“ na području dobra i bafer zone: mora se čekati odgovor Uprave na sve zahtjeve za konzervatorske uslove i saglasnosti na projektnu dokumentaciju.
Direktorica UZKD Petra Zdravković je dodala da je Sekretarijat za zakonodavstvo potvrdio pravnu izvodljivost i da se ovim aktom pokazuje politička volja da se postupi po preporukama UNESCO-a. Iako je rok od 12 mjeseci „najveći problem“, smatra da je ostvariv uz pun angažman. Ona je upozorila da je Uprava kadrovski oslabljena, ali da bi se donošenjem studije zaštite u roku od godinu riješio niz pitanja koja sada zatrpavaju sistem - uključujući i veliki broj pojedinačnih HIA studija, jer bi se predmeti ubuduće rješavali na nacionalnom nivou, a ne ad hoc. Objasnila je da je za Upravu ovaj posao ogroman, da su potrebna veća budžetska sredstva i angažman eksternih stručnjaka, domaćih ili stranih. Istakla je da studiju zaštite treba podići na viši nivo: ona bi sadržavala kumulativnu procjenu uticaja, stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu i sanacione mjere za nelegalne objekte. Preporučila je učešće ICOMOS eksperata i obustavu procesa legalizacije dok se studija ne izradi, jer planska dokumentacija trenutno nije usklađena sa studijama zaštite - što je i dovelo do sadašnje situacije.
Ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović je poručio da razumije potrebu za ovakvim rješenjem, ali smatra da predložene izmjene ne mogu proći u Skupštini. Po njemu, jedino rješenje je lex specialis, jer dopune postojećeg zakona ne mogu regulisati pitanja legalizacije, izdavanja dozvola i ukidanja ćutanja administracije - što su nadležnosti drugih zakona. Ukazao je da se predviđenim rješenjem faktički uvodi zabrana gradnje i u bafer zoni, jer o svakom zahtjevu mora odlučiti Uprava, koja ionako nema kapaciteta, a ukidanjem ćutanja administracije broj riješenih predmeta bi dodatno opao.
Premijer Spajić je odgovorio da problem treba rješavati jačanjem Uprave i hitnim zapošljavanjem stručnjaka. On je dodao da se od svih ovih zakonodavnih izmjena ne može odstupati, te da se sad na početku moraju preduzeti značajne mjere ako želimo da zadržimo UNESCO status, kako bi oni vidjeli da smo spremni na promjene.
„Ako je problem u kapacitetima Uprave, potrebno je tu naći rješenja, kroz uvećanje plata za 30 odsto ili angažovanje eksternih stručnjaka“, rekao je Spajić.
Predsjednik opštine Herceg Novi Stevan Katić upozorio je da predložene izmjene mogu zaustaviti razvoj grada i povećati nelegalnu gradnju, uz napomenu da Opština nema ni kadra ni mogućnosti da se nosi sa teretom. On je izrazio sumnju da Uprava ima kapaciteta da realizuje plan u predviđenim rokovima i predložio da se ipak zadrži određeni rok za postupanje Uprave, kao i da se propiše rok važenja zakona koji bi se po potrebi produžavao, imajući u vidu trajanje procedura i u Crnoj Gori i u UNESCO-u.
Predsjednik opštine Tivat Željko Komnenović je upozorio da ovaj grad nema PUP, a da su sve studije na koje se Nacrt zakona poziva zastarjele, rađene po planovima iz perioda 2016–2019, dok se svi veliki investicioni projekti nalaze upravo u bafer zoni. Naveo je da tri opštine u Boki nemaju nijednog inspektora i da se niko ne javlja na konkurse, pa smatra da je bez jačanja Uprave predložene mjere nemoguće sprovesti.
Profesor na Arhitektonskom fakultetu Veljko Radulović je ocijenio da će biti potrebna i formalna komunikacija sa UNESCO-om na visokom nivou, kako bi se objasnilo da je riječ o mjeri domaćeg kompromisa koja ne prati u potpunosti hitnost zahtjeva Komiteta za svjetsku baštinu, te upozorio da rok od 12 mjeseci obuhvata samo izradu dokumentacije, dok bi razmatranje u UNESCO-u moglo potrajati duže.
Mjere
Ako je sjednica od 26. novembra bila duga rasprava o Nacrtu zakona, njegovim posljedicama i pravnim dilemama, onda zapisnik sa sjednice od 5. decembra djeluje kao trenutak u kojem je Vlada, uprkos svim nesuglasicama, morala da pređe iz razgovora u odluke. Dok se na prvoj sjednici tek razlagalo što je problematično, neizvodljivo ili nedovoljno definisano, druga sjednica pokazuje da je vrijeme ubrzalo ritam - i da se Komisija sada bavi konkretnim korekcijama, tehničkim zatvaranjem teksta i pripremom za komunikaciju sa UNESCO-om.
Najupadljivija razlika je u samom Nacrtu zakona.
Na sjednici od 26. novembra detaljno se raspravljalo o suštinskim pitanjima - moratorijumu, ukidanju „ćutanja administracije“, obavezi izrade studije zaštite, strahu opština od blokade... Na sjednici od 5. decembra, međutim, nije se više raspravljalo o tome da li zakon treba mijenjati, već kako ga doraditi da bi bio upućen UNESCO-u. Prvi put se pominju i konkretne izmjene u odnosu na verziju sa prethodne sjednice: ublažavanje pravila za privremene objekte, korekcija člana koji se odnosio na rok od četiri godine za legalizaciju - koji je, na prijedlog Radunovića, potpuno izbrisan - i preciziranje da se legalizacija u području i bafer zoni prekida do donošenja menadžment plana i studije zaštite. To je suštinska razlika: 26. novembra se govorilo o principima, 5. decembra o konkretnom tekstu člana i formulacijama.
Druga velika promjena odnosi se na dinamiku odlučivanja. Sjednica od 26. novembra završena je zaključkom da se Nacrt „tehnički sredi“ i da se izmijeni Poslovnik kako bi se omogućile elektronske sjednice - što je bio znak da se žuri da se zakon pošalje u Pariz. Na sjednici od 5. decembra taj proces je i formalno završen: Poslovnik je izmijenjen, omogućeno je elektronsko glasanje, a Komisija je već počela da radi ubrzanim tempom, uz dogovor da se finalni tekst Nacrta dostavlja elektronski, iako će se glasanje obaviti uživo. To je jasan indikator da je politički pritisak porastao.
Treća važna razlika je fokus rasprave. Dok je 26. novembra dominirala priča o zakonodavnom okviru i institucionalnim kapacitetima, sjednica od 5. decembra se okreće konkretnim slučajevima i očiglednim rizicima za državu. Prvi put se otvoreno govori o tri problematična projekta (Hotel „Orahovac“, zgrada Jugooceanije, Hotel „Teuta“) kao ključnim tačkama spora sa UNESCO-om, uz upozorenje da nepostupanje po preporukama može značiti stavljanje Kotora na Listu svjetske baštine u opasnosti. Zdravković je izjavila da se „Jugooceanija valorizuje sljedeće nedjelje, s investitorom je sve dogovoreno, odustalo se od rušenja i poslaće se idejno rješenje UNESCO-u, shodno smjernicama“. „Orahovac“ je, kako je istakla, na nivou projektne dokumentacije, imaju prostora i vremena da iskontrolišu, odradiće se dodatne studije i iskomunicirati s UNESCO-om. Za „Teutu“ je rečeno da je, nažalost, dato pozitivno mišljenje, a hotel se svakako privodi kraju.
Takođe, prvi put se pominje mogućnost da Uprava obustavi radove na kamenolomima Lješevići–Gajevi i Podi, nakon višestrukih upozorenja da se radovi nastavljaju pod izgovorom „sanacije“. To nije puka preporuka - već konkretna mjera, kakva 26. novembra nije postojala.
I, možda najvažnije: dok se 26. novembra raspravljalo o tome da li Uprava ima kapaciteta da išta iznese, 5. decembra se već dogovara ko prevodi dokumentaciju za UNESCO, ko priprema izvještaj o stanju očuvanosti i ko sve mora isporučiti podatke. Na prvoj sjednici Uprava upozorava na „ogroman posao“, na drugoj joj se već povjerava najveći dio obaveza i naglašava potreba za dodatnim sredstvima i angažovanjem stručnjaka.
Drugim riječima: između 26. novembra i 5. decembra Komisija prelazi iz faze rasprave u fazu ubrzane operacionalizacije, ali bez rješavanja ključnih neslaganja. Nacrt zakona je još pun razlika u tumačenju, ali se sada više ne dovodi u pitanje da li će se poslati UNESCO-u - već kako ga što prije spakovati. Taj prelazak iz političkog razilaženja u tehničko dotjerivanje jeste najveća razlika između dvije sjednice.
Bez odluka
U konačnom zbiru, razlika između sjednica od 26. novembra i 5. decembra nije u tome što je država promijenila strategiju, već u tome što je rok počeo da je gura naprijed. Prva sjednica je ogolila sve dubinske pukotine sistema - od pravnih nedoumica i sukoba resora do potpune kadrovske iscrpljenosti Uprave - dok druga pokazuje da se, uprkos svemu, pokušava stići do dokumenta koji bi makar formalno zadovoljio UNESCO. Suština se, međutim, nije promijenila: država i dalje nema jedinstven pristup, ključne institucije i dalje upozoravaju da nemaju kapacitete, a politička volja se i dalje mjeri brzinom prepravljanja nacrta, a ne odlučnošću da se zaustavi devastacija prostora. Upravo u tome leži i najveći rizik - da Crna Gora u Pariz odlazi sa dopunjenim papirima, ali bez odluka koje bi na terenu pokazale da je zaista spremna da zaštiti bokokotorsko područje. Jovan NIKITOVIĆ
Hotel „Orahovac“ bi ugrozio vodoizvorište i zaštićene vrijednosti
Na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO posebno se raspravljalo o planiranoj izgradnji Hotela „Orahovac“, u Kotoru, koji su stručnjaci UNESCO-a apostrofirali kao negativan primjer kroz svoje izvještaje. Direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Petra Zdravković je objasnila da je Hotel „Orahovac“ na specifičnoj lokaciji, blizu izvorišta rijeke Ljute, vodoizvorišta sa kojeg se opština snabdijeva. Zato je donesen zaključak UNESCO/ICOMOS Savjetodavne misije da se obustave svi projekti koji su od 2023. dobili saglasnost preko HIA studija (među njima i ovaj). Zdravković je istakla da su preporuke Savjetodavne misije jasne - da se obustavi implementacija ovog projekta, jer predstavlja značajnu potencijalnu prijetnju po zaštićene vrijednosti.
Profesor na Arhitektonskom fakultetu Ilija Lalošević je objasnio da je projekat Hotela „Orahovac“ pokazatelj što se dešava kad se ne poštuje studija graditeljske baštine. Ova zona je, kako je objasnio, Studijom zaštite iz 2018. godine definisana kao prirodni pejzaž u okviru svjetskog dobra i kao prostor od posebnog značaja za očuvanje zaštićenih vrijednosti, gdje je UNESCO striktan da zeleni pojasevi između naselja treba da ostanu neizgrađeni, da se ne bi stopila sva naselja Boke Kotorske u jednu veliku anglomeraciju. Međutim, PUP je omogućio gradnju. Pravilnik o vodama i zaštiti vodoizvorišta 2024. godine nije ispoštovan, jer se na manje od 100 metara od izvora gradi objekat sa 50 garažnih mjesta, 60 apartmana, čime će vodoizvorište sigurno biti ugroženo ako ne kroz gradnju, onda kroz kasnije korišćenje.
Jokić bi da se u Pariz odnese glas o Menadžment planu
Premijer Milojko Spajić tek je na sjednici od 5. decembra izrazio spremnost da ode u Pariz i direktno komunicira sa predstavnicima UNESCO-a, pri čemu smatra da je ovo „u trenutnim okolnostima najbolje rješenje, koje će uz jako lobiranje možda biti prihvaćeno, te da je ovo tek početak, nakon čega slijedi ozbiljan rad“. Predsjednik opštine Kotor Vladimir Jokić je istakao da je prilikom posjete UNESCO-u potrebno „naglasiti da je započet rad na reviziji Menadžment plana, radionice su u toku, najkasnije do 20. januara će biti podnesena revizija Vladi na usvajanje, do 1. februara će imati dokument“. Nakon toga će se, kako je rekao, krenuti u izradu novog menadžment plana, a na ovaj način će se pokazati politička volja da se pristupi rješavanju problema shodno smjernicama UNESCO-a“. On je na sjednici od 26. novembra obavijestio Nacionalnu komisiju da je potpisan ugovor sa konsultantima iz Hrvatske, koji će pomoći da se za kratko vrijeme napravi ovaj dokument.
Tri ključne novine u nacrtu zakona za Kotor
Predložene izmjene Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora prvi put uvode obavezu da se Menadžment plan Kotora donosi tek nakon dobijanja mišljenja UNESCO-a. Time država praktično priznaje da dosadašnji sistem zaštite nije bio dovoljan i otvara prostor za vanjsku kontrolu nad procesima koji su godinama bili u isključivoj nadležnosti domaćih institucija. Ova odredba predstavlja najdalekosežniju intervenciju u model upravljanja do sada.
Nacrt ne koristi riječ „moratorijum“, ali u praksi uvodi upravo to: obustavu izdavanja urbanističko-tehničkih uslova i građevinskih dozvola u području svjetske baštine i zaštićenoj okolini dok se ne izrade studija zaštite kulturne baštine i menadžment plan. Izuzeća su ograničena na objekte od opšteg interesa i rekonstrukcije u postojećim gabaritima. Ovo rješenje predstavlja najjasniji pokušaj države da demonstrira mjeru koja odgovara hitnosti UNESCO upozorenja.
Zakon uvodi izuzeće od „ćutanja uprave“, čime se onemogućava da opštinske službe izdaju dozvole ako Uprava za zaštitu kulturnih dobara ne odgovori u roku. Time se prekida višegodišnja praksa u Tivtu, Herceg Novom i Kotoru, gdje su investitori dobijali odobrenja zahvaljujući administrativnom vakuumu, a Uprava se sistemski isključivala iz procesa. Ova odredba je ujedno i najdirektniji odgovor na ključnu primjedbu UNESCO-a o nedostatku efikasnog mehanizma zaštite.
