Poslanik Mandićeve Nove srpske demokratije, kada već nije uspio u polemici sa poslanikom DPS-a da objasni razliku između plavetne boje na zastavi Knjaževine i Kraljevine Crne Gore i plave boje na srpskoj narodnoj zastavi kod Mandića u kabinetu, posegnuo je - za najprljavijim podmetanjima.
Osim što je demonstrirao nepoznavanje istorije Crne Gore, Radunović je dokazao i svoj šovinistički i profašistički stav, pokušavajući da Oskara Hutera pretvori u – potomka okupatorskog vojnika.
Bijedno, ali očito imanentno profilu ličnosti Slavena Radunovića. Jer da makar i ovlaš poznaje istoriju Crne Gore i grada Cetinja, Radunović ne bi ispao sitni izbacivač profašističkih etiketa.
I lažni denuncijant. Ljekar anesteziolog Oskar Huter, čije ime nosi njegov praunuk poslanik DPS-a, došao je krajem devetnaestog vijeka, najvjerovatnije baš 1900. godine iz Kotora na Cetinje - na izričitu molbu knjaza Nikole. I ubrzo je postao jedan od najpoštovanijih građana Knjaževine Crne Gore, čovjek koji je liječio i kraljevsku porodicu i crnogorske vojnike, ali i crnogorsku sirotinju.
Izuzetno ga poštujući, kralj Nikola je 1910. godine, baš na dan proglašenja Crne Gore za kraljevinu, ljekaru Oskaru Huteru uručio svečanu povelju o državljanstvu. Zbog liječenja crnogorskih vojnika Huter je promovisan u poručnika Crnogorske vojske, a sahranjen je, sredinom treće decenije dvadesetog vijeka, kao zaslužni građanin, na gradskom goblju na Cetinju.
Svi ovi podaci očito nijesu bili dostupni, ali ni bitni – Radunoviću. Kao ni poštovanje istine: u navodnoj odbrani srpske trobojke i srpske Crne Gore, prađeda Oskara Hutera proglasio je za okupatorskog vojnika?!
Ali nije Radunović bio jedini koji se istakao po šovinističkom i profašističkom nastupu u crnogorskom parlamentu. Stopama Mandićevog poslanika nastavio je i poslanik Spajićevog i Milatovićevog PES-a Darko Dragović.
I nije se libio da odbaci građansku stranačku odoru i pokaže vlastito pravo lice.
36"Vi, gospodine Huter, ne možete da imate istu emociju prema crnogorskoj istoriji jer nijeste ,,autohtoni Crnogorac“", bez zazora je konstatovao poslanik ,,građanskog“ PES-a Dragović. Valjda je mislio da, kada se prezime ne završava na ,,ić“ da ta osoba ne može biti - ,,autohtoni Crnogorac ili Crnogorka“.
I potom, bez trunke stida, nastavio da priča pravne nebuloze, ne shvatajući činjenicu – ili ne želeći da je prihvati – da zastava u skupštinskom kabinetu Andrije Mandića nema veze ni sa Knjaževinom ni sa Kraljevinom Crnom Gorom.
Zagledani u bolju budućnost i premijer i predsjednik su stoički oćutali šovinističku poslaničku farsu i brojanje ,,krvnih zrna“ porodice Oskara Hutera. Ili im se, možda, sve to dopalo, jer učvršćuje veze unutar parlamentarne većine?
