Tetovažu bismo mogli opisati kao unošenje boje ispod površine kože, da bi joj se promijenio pigment, a na taj način se postigla dekorativna ili neka druga svrha. Uprkos sve većem zanimanju društvenih nauka za tetoviranje, društveno značenje, te opšte zanimanje za estetiku tetovaže, istorija ovog rituala nije potpuno poznata.
Počelo od „Ledenog čovjeka“: Pretpostavlja se da starost seže u čak 5.000 godina daleku istoriju. Ime joj potiče iz nešto novijeg razdoblja – od polinezijske riječi „ta“ što bi značilo „crtati“, „precrtavati“, te od tahićanske riječi 'tatau', što bismo mogli shvatiti kao – „nešto označiti“.
Ako bismo htjeli govoriti o najstarijim dokazima tetovaže na tijelu, tada bismo vjerojatno poslušali naučnicu Džoan Flečer, s Univerziteta Jork u Velikoj Britaniji. Ona se, unutar svog područja arheologije, susrela s jedinstvenim primjercima koje današnja nauka navodi kao najstarije dokaze tetoviranja.
To je, definitivno, „Ledeni čovjek“, čije je 5.200 godina staro zamrznuto tijelo pronađeno 1991. godine, u planinama na italijansko-austrijskoj granici.
Navodi se kako je na njegovom tijelu pronađeno čak 57 tetovaža, a mjesta na tijelu na kojem se nalaze (unutrašnjost lijevog koljena, šest ravnih linija dugačkih 15 centimetara iznad bubrega i brojne paralelne linije na zglobovima) sugerišu kako je „Ledeni čovjek“ vjerojatno - bolovao od artritisa, te je tetoviran iz terapeutskih razloga.
Žene i tetovaža: No, koje su prve tetovaže na ženskom tijelu? Dugo se, zapravo, vjerovalo, kako je ritual tetoviranja započeo tetoviranjem ženskog tijela. Tako su dugo vremena najstariji poznati primjeri tetovaža bili nekoliko mumificiranih ženskih tijela iz Egipta, čija istorija datira oko 2.000 godine prije Krista. Često su takve primjerke ženskih mumija, misleći kako su nižeg statusa, a tako i bezvrijedne, iskapači ostavili za sobom.
Pokazalo se kasnije kako je jedna od njih, opisivana kao konkubina, bila zapravo vrhovna sveštenica Amunet.Iako nema pravoga dokaza o tome ko su bili „tattoo“ majstori toga doba, vjeruje se kako su starije žene zajednice imale tu čast, kao što se i danas događa u mnogim dijelovima svijeta gdje je tetovaža oznaka nekog društvenog rituala. Iako se vjeruje kako su tetovaže na egipćanskim ženama bile oznake da su – prostitutke, ili su, kako se ponegdje navodi, bile pokušaj da se žene zaštiti od seksualno prenosivih bolesti, mnogi misle i kako je tetoviranje u starome Egiptu bio terapeutski ritual, ali i kako je tetovaža imala ulogu amajlije koja je ženu štitila u teškim razdobljima, kao što su trudnoća i porođaj.
Iako često zamišljamo tamnije tetovaže, u starim civilizacijama podjednako su se, u kombinaciji sa tamnijim nijansama, koristile boje svjetlijih pigmenata, kao žuta.
Prisutna u svim civilizacijama: Tetovaže su, osim toga, prisutne još u mnogim velikim civilizacijama u istoriji – japanskoj i kineskoj civilizaciji. U polinezijskoj kulturi, gdje tetoviranje ima veliko značenje, te čija se vještina tetoviranja smatra najfascinantnijom u antičkom svijetu, vjeruje se kako se 
duhovna moć osobe, njene životne sile, pokazuje tetovažom.Na Havajima su tetovaže, osim ornamentalne svrhe, imale i cilj očuvanja zdravlja. Umjetnost tetoviranja naziva se „kakau“, te je poznato kako su se žene tetovirale po rukama, prstima, te ponekad i na – jeziku. U Indiji i na Tajlandu su, pak, drukčije razmišljali. Tamo su tetovaže takođe prisutne u svrhu zaštite. No, žene su iz obreda isključene. I to ne samo zato što nisu smjele doticati sveštenike, nego i zato što su Tajlanđani vjerovali kako je žena i sama dovoljno snažna te ne treba dodatnu zaštitu.
Revolucija iz 1891: Stari Grci su umjetnost tetoviranja naučili od Persijanaca, a žene antičke Grčke bile su oduševljene idejom tetovaže kao egzotične oznake ljepote.
Kroz povijest je poznata i tetovaža lica, poznati su primjeri u Japanu, Polineziji, Novom Zelandu, Grčkoj, a navodi se kako su u Sjevernoj Americi Eskimke takođe tetovirale kožu lica, tačnije, po bradi, kako bi tom tetovažom iskazale bračni status te pripadnost grupi i grupni identitet. Žene Maora takođe su se tetovirale po licu – najčešće su to bile tetovaže oko nosa i usana, a tetovirale su se kako bi usporile – starenje kože te stvaranje bora!Žene su bile, naravno, i inspiracijama tetovažama. Tako su mornari često sa svojih putovanja donosili „suvenire“ – tetovaže srca, papiga, cvijeća i sirena, a najčešći motiv pripadnika mornarica u Drugom svjetskom ratu bile su pin-up djevojke.
1891. godine izumljena je mala mašinica za tetoviranje, a tetovaže su put do masa pronašle – cirkusom. Preko 70 godina, s početkom u drugoj polovini 19. vijeka, cirkus je unajmljivao potpuno tetovirane ljude da bi ih pokazivali velikoj publici. Mnoge žene bile su dio tih parada.
(Jutarnji list)
