Na taj način Guardian govori o ostvarenju Breta Ratnera „Melanija“ o Melaniji Tramp, supruzi američkog predsjednika Donalda Trampa. I pritom, što je prilično neobično, njihov kritičar Zan Bruks filmu je dao – nulu. Dakle, ne jednu zvjezdicu, već – niti jednu.
On ističe kako sama priča o Melaniji Tramp može biti obećavajuća.
„Nema sumnje da bi bio sjajan dokumentarac o Melaniji Knaus, ambicioznoj manekenki iz Slovenije koja se udaje za njujorškog mogula, a koja se potom nalazi u ulozi moderne Eve Braun. Ali užasna „Melanija“ to nije. To je jedan od zaista rijetkih filmova koji nemaju nijednu iskupljujuću vrijednost“, navodi Bruks.
On čitav film opisuje kao „hladno spor“, pri čemu je znatan dio priče baziran na pripremama za drugu Trampovu inauguraciju.
4
„Melanija se kreće kroz radnju kao bezvoljan automat, neprestano priča ali ne govori ništa. Tokom inauguracije uglavnom je zabrinuta da li joj je bijela bluza previše široka na vratu, govori da joj nedostaje majka, da voli Majkla Džeksona, pa i svog muža, iako je on u filmu uglavnom u pozadini. Povremeno se ušunja kako bi se pohvalio izbornom pobjedom i požalio kako se termin inauguracije 'preklapa' sa utakmicom plej-ofa univerzitetskog fudbala, tvrdeći kako su to uradili namjerno“, stoji u kritici.
On dalje ističe i kako je film „obeshrabrujuć, te smrtonosno i spektakularno neotkrivajuć“.
Kritičar u jednom dijelu poredi film sa Glejzerovim ostvarenjem „Zona interesa“, ali, naravno, ne zbog kvaliteta. Podsjetimo, u tom filmu je predstavljen bezbrižan život porodice Rudolfa Hesa dok žive nadomak koncentracionog logora u kojem svakodnevno bivaju ubijane stotine i hiljade ljudi.
„Ovaj film je zapravo pozlaćeni i trash rimejk „Zone interesa“, u kojem Pepeljuga uživa u zlatnim kuglicama i dizajnerskim haljinama dok se njen muž i njegova ekipa pripremaju da uruše Ustav i zakone“, zaključuje kritika.
