Nikšićanin R. Ć. (1967) među mnogima je koji je povrijeđen 5. septembra ujutro u crnogorskoj prijestonici kada ga je, kako on pretpostavlja, pogodila šok bomba u brutalnoj akciji policije protiv građana koji su mirnim skupom iskazivali bunt zbog odluke Crkve Srbije i crnogorskih vlasti da u Cetinjskom manastiru bude ustoličen mitropolit crnogorsko-primorski ove crkve Joanikije Mićović.
Hiljade građana na Cetinju su od 4. septembra zahtijevale da crnogorska vlast ne ponižava državu i zabrani Mićovićevo ustoličenje u Cetinjskom manastiru, da bi 5. septembra u zoru neko izdao komandu policiji, dok su se Mićović i patrijarh srpski Porfirije Perić spremali da helikopterom Vojske Crne Gore budu transportovani do Cetinjskog manastira, da se protest razbije silom i ljudi rastjeraju sa Dvorskog trga i obližnjih ulica.
Građani su zasuti ogromnim količinama suzavca, šok bombama, gumenim mecima, a policijska akcija trajala je duže od četiri sata, sve dok Mićović i Perić nijesu helikopterom vraćeni natrag u Podgoricu, gdje su, sa zvanicama, proslavili ustoličenje.
Rane od šok bombe
On je među desetinama građana koji je, uz stručnu pomoć građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića, uz podršku Crnogorskog helsinškog odbora za ljudska prava, podnio Savjetu za građanski nadzor rada policije pritužbu na postupanje organa reda tog dana u crnogorskoj prijestonici.
''Sa prijateljima sam se pridružio mirnom javnom okupljanju koje je bilo usmjereno protiv politike asimilacije Crnogoraca. Stajali smo na trgu... Situacija je bila mirna. Nije bilo nikakvog remećenja javnog reda i mira. Ljudi oko mene su se ponašali pristojno. Nijesam čuo nikakvo upozorenje policije da će bačiti suzavac, tj. upotrijebiti sredstvo prinude, jer da jesam odmah bih postupio po tome. Mislim da je problem, ako je takvo naređenje uopšte i izdato, što nije korišćen razglas odgovarajuće jačine, a naročito što onaj koji je eventualno i izdao takvo neređenje nije dao određeno, pristojno i razumno, vrijeme da ga građani poslušaju i započnu udaljavanje. Da je tako postupio, vjerujem, da ne bi bilo razloga da dođe do povređivanja građana niti do kompromitacije policije. Odjednom iz čista mira je počelo dejstvo suzavca'' naveo je on u pritužbi koju je, uz stručnu podršku građanskog aktiviste Aleksandra Saše Zekovića i Crnogorskog helsinškog odbora dostavio Savjetu za građansku kontrolu rada policije.
Istakao je da se u metežu koji je nastao fokusirao na to da što bezbjednije i što brže napušti skup.
''Istog trenutka kad sam krenuo da se udaljavam sa trga, iznenada me je, ne znam sa koje strane, pogodio određeni projektil, pretpostavljam da je to bila šok bomba. Osjetio sam probod, bol i žar u šaci lijeve ruke. Ruke sam inače držao u džepovima. Izvadio sam ruke i vidio da mi krvari lijeva šaka. Odmah sam tražio način da dođem do bolnice. Cetinje, relativno dobro poznajem, ali je bila slaba vidljivost zbog dejstva suzavca i ostalih hemijskih sredstava, pa mi je trebalo vremena. Bio sam prvi pacijent, koji je medicinski obrađen u Hitnoj pomoći na Cetinju tog dana. Da nijesam ruke držao u džepovima, mislim da bih imao i teže povrede'' napisao je R. Ć.
Kategoričan je da nije bilo nikakvog opravdanja i razloga da ga policijski službenik direktno gađa i pogodi.
''Da li je to bila direktna namjera da me povrijedi ili je neiskustvo u korišćenju ovog sredstva prinude u pitanju, to je na nadležnima da utvrde, ali svakako ne mijenja činjenicu da sam povrijeđen i to bez ikakvog razloga'' naglasio je on.
Došao je na Cetinje, kako kaže, da mirno iskaže svoj stav, koristeći Ustavom zagarantovana prava, a vratio se „sa povredom koja i dalje traje, i traži duže liječenje i rehabilitaciju“.
Savjetu je dostavio medicinsku dokumentaciju i fotografije povreda i zatražio da provjere profesionalnost postupanja policije i da li je došlo do povrede njegovih prava, kao i da bude povratno informisan o utvrđenim činjenicama.
Njegovu prijavu Savjet je dostavio Vrhovnom državnom tužilaštvu.
Gumeni meci
Uz podršku Crnogorskog helsinškog komiteta i Aleksandra Zekovića Savjetu je procesuirana i prijava penzionera iz Nikšića D. J. (1962) koji je naveo da je vjerovao da policija neće napasti građane i da će im se pridružiti ako dobiju takvu naredbu.
''U medijima sam, kasnije tog dana, pročitao da je policijski starješina navodno izdao naređenje da se okupljeni na Trgu raziđu. Odgovorno tvrdim, a bio sam dosta blizu kordona na Trgu, u blizini Dvorca, da se tako nešto nije dogodilo. Da jeste, prvi bih se udaljio, tim prije jer smo i razgovarali sa policijom. Dosta njih iz kordona me je poznavalo, sigurno bi mi rekli i oni sami da se planira upotreba sile i da treba da se udaljim. Poslušao bih, jer je to bilo u mom interesu. Ja sam srčani bolesnik'' pojasnio je D. J.
Kada je policija počela sa nenajavljenom intervencijom, kako je istakao D. J, odjednom je nestao metež.
''U par sekundi, da ne kažem i stotinki, čuo sam eksploziju, krenuo je dim. Potpuno sam se bio pogubio, nijesam mogao nikog da prepoznam niti da se priberem. Šok bomba mi je bačena tačno između nogu. Osjetio sam toplinu, žar na lijevoj nozi i lijevoj ruci. Eksplozija kao da me odbacila dva do tri metra unazad i pao sam na leđa'' napisao je on.
Ne zna ko mu je tada prišao, podigao ga i noseći pod ruku odveo sa trga.
''Sa strane su bile neke žene. Povratio sam. One su mi pomogle. Jedna mi je dala da udišem sirće, a druga me ispirala vodom. Odatle su me odveli u Dom zdravlja, odnosno u Hitnu službu. Ljekari su me ljubazno primili, kazali su da imam povrede i od gumenih metaka, na više mjesta po tijela, uključujući i sjedalni predio'' napisao je D. Ć.
Uz pritužbu je priložio fotografije i ljekarsku dokumentaciju.
Savjet je i ovu prijavu dostavio Vrhovnom državnom tužilaštvu.
