Mnogo smo nepojmljivog tokom višestranačja doživjeli od lokalnih socijalista – od zagovaranja ekstremnog kapitalizma do istrajavanja u kreiranju što veće nejednakosti na svim nivoima. U praksi smo se nagledali i nevjerovatnih slučajeva privatizovanja javnih dobara, pa i institucija.
No, ovih smo dana saznali da imamo socijaliste koji su, po sopstvenom priznanju, ključni motiv da uđu u vlast, čekanu četvrt stoljeća, našli u – potpisivanju ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
Tek da ne bude zabune, socijalisti potvrđuju da će za njih biti prihvatljiv baš svaki ugovor koji je po volji - crkve. Njihov vođa, ujedno i vicepremijer i ministar, u zanosu je baš prošle večeri saopštio i kako žele da crkva i država ubuduće budu - 'nerazdvojive'.
***
Malo je u Crnoj Gori domaćinstava u kojima, nakon svakog novog odlaska u prodavnicu, ne ovlada tiha depresija. Cijene tamo sada rastu na dnevnom nivou.
Famozne najniže cijene goriva u regionu svako malo postaju – rekordne. I kad god dostignemo novi rekord, sa gorivom postaje još skuplje i sve ostalo – od ulja do građevinskog materijala.
U javnoj upravi i državnim preduzećima je u proteklih godinu i po napravljen karambol svoje vrste, a inovativna ekspertska politika je išla u tom pravcu da - od imenovanja do dodjele nagrada - ne propusti nijednu priliku da doprinese društvenoj stratifikaciji, katkad i da otvoreno oda priznanje promoterima govora mržnje, nejednakosti i radikalizma.
Dok najveći dio građana jasno osjeća da živi sve teže, nosioci vlasti nameću teme koje su daleko od bilo kakve suštine. O rješenjima ključnih problema nema tu ni govora. Osim ako pod rješenjem ne podrazumijevamo ‘savjete’ o štednji struje i goriva.
Neke od društvenih oblasti od suštinskog značaja za budućnost, poput prosvjete, posve su urušene, a da se malo ko uopšte i pita kakvi će – za 10 ili 20 godina – biti rezultati takvog djelovanja.
Svaki problem, na čelu sa potpuno uniženim ustavnim načelom sekularizma, naići će na uvredljive pozive vlasti na pomirenje, koje suštinski predstavlja – ništa. Puka ispraznost, kao i većina ostalog što izlazi iz njihovih usta.
Uz sve to, imamo i dramatične objave o neminovnoj jesenjoj krizi, premda bi se reklo da je ona već stigla. Gdje je kriza, tu su i redukcije radnih mjesta. Svuda osim u javnoj upravi.
Spram svega toga, uprkos čitavom mozaiku problema koji se samo gomilaju, jedan je socijalista ključni razlog da uđe u vlast, da preuzme upravljanje jednim takvim društvom našao u – ugovoru sa crkvom.
***
Da li smo od socijaliste i vlasti u kojoj participira do danas čuli neko rješenje za egzistencijalne probleme? Osim onog da je poskupljenje goriva dobro jer će se građani okrenuti električnim automobilima.
Da li smo dobili na uvid makar neku analizu mogućih uticaja novog vala cijena na crnogorska domaćinstva? Osim one kako treba štedjeti struju i gorivo.
Da li smo nešto čuli o mjerama koje će biti poduzete? Osim onih da je lijepo vrijeme i da se treba okrenuti zdravim stilovima života.
Da li je vodeći socijalista preduzeo nešto konkretno iz svojih nadležnosti ili struke? Možda je predstavio strategiju agrarne revolucije? Ili makar, kao električar, napisao kakav digitalni priručnik sa savjetima o racionalizaciji potrošnje struje?
Koji je, zapravo, odgovor na probleme – one u kojima smo već, i na one koji nas čekaju? Koji je to prioritet u datom trenutku?
To je makar jasno - ugovor sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
