Jedan od važnih razloga da se donese Zakon o finansiranju političkih partija, koji je stupio na snagu 01.01.2012. godine, bio je i da se sankcionišu brojne zloupotrebe vlasti u predizbornoj kampanji. Tako su Zakonom u poglavlju 4, zvanom „zabrane“, posebno definisane sljedeće:
Zabrana finansiranja, vršenja pritisaka, reklamiranja i distribucije materijala, ograničenje upotrebe državnih sredstava, korišćenje službenih automobila, zabrana zapošljavanja i angažovanja zaposlenih lica.
Što se zabrane zapošljavanja i angažovanja zaposlenih lica tiče, zabranjeno je javno oglašavanje i zapošljavanje lica u državnim organima, organima državne uprave, lokalne samouprave, lokalne uprave, u javnim preduzećima, javnim ustanovama i državnim fondovima, na određeno vrijeme i angažovanje po ugovoru o djelu, u periodu od dana raspisivanja do dana održavanja izbora.
Zabranjeno je angažovanje, u toku radnog vremena, na aktivnostima izborne kampanje, državnim i javnim funkcionerima, kao i zaposlenima u državnim organima, organima državne uprave, lokalne samouprave, lokalne uprave, u javnim preduzećima, javnim ustanovama i državnim fondovima.
Zabranjeno je zaposlenima prikupljanje potpisa za političke partije u službenim prostorijama.
Trebalo je očigledno donijeti Zakon kao dekor, i istovremeno zadovoljiti otvorene pozive evropskih institucija da se donese evropski Zakon o finansiranju političkih partija.
I tada, kao i danas, bilo je jasno da vlast neće poštovati Zakon, tj. da će državni organi i lokalna samouprava besprizorno i grubo kršiti propisane zabrane, posebno kroz brojna zapošljavanja na svim nivoima. Ponovo su na djelu i zloupotrebe i diskriminacije, i to ne samo prema onima, koji se ne zapošljavaju, već i prema mladim školovanim kadrovima, koji se radno angažuju na poslovima koji povrjeđuju njihovu ličnost i subjektivitet, njihovu inventivnost, kreativnost, i znanje stečeno školovanjem, a posebno povrjeđuju očekivanja da će svoju sposobnost usmjeriti na način da unapređuju i mijenjaju crnogorsku stvarnost.
Umjesto tih i takvih očekivanja, DPS i SDP koalicija ih angažuje da rade u ucijenjenim firmama na nekreativnim ili, bolje rečeno, manuelnim poslovima. Vlast ih, međutim, ucjenjuje i vrijeđa, jer ih je prethodno dovela do bezizlaza, i natjerala da izlaz traže pored fiskalnih kasa u brojnim prodajnim objektima u Podgorici i cijeloj Crnoj Gori.
I za sve to ova neodgovorna vlast nalazi uporište u Zakonu o stručnom osposobljavanju lica sa stečenim visokim obrazovanjem, koji je Skupština Crne Gore nedavno donijela, i to u susret parlamentarnim izborima koji će se održati 12.10.2012. godine.
Kao i do sada, nije trebalo dugo čekati da vlast dokaže i potvrdi tezu da je riječ o diskriminatorskom Zakonu. Onima, koji razumiju problem nezaposlenosti i zapošljavanja, ne treba posebno dokazivati da administrativnim mjerama nije moguće rješavati tako značajan ekonomski problem, poput zapošljavanja mladih i školovanih kadrova – pripravnika.
Do danas nije poznato da je neka tržišna ekonomija odlučila da donese Zakon (osim Crne Gore), i time pokuša riješiti problem nezaposlenosti kao bitnog segmenta tržišne privrede. Jer, da je to moguće, razvijene evropske i druge zemlje već odavno bi donijele takve zakone, i time riješile taj toliko gorući problem.
Građanima Crne Gore ostaje da sačekaju reakciju onih organa u Crnoj Gori koji su dužni da prate primjenu Zakona, i izriču mjere odgovornosti. Očekuje se i reakcija brojnih nevladinih organizacija, posebno onih koje su učestvovale u radu na donošenju Zakona o finansiranju političkih partija. Treba se nadati da neće izostati ni reakcija evropskih institucija, polazeći od činjenice da se bliži dan početka pregovora za ulazak Crne Gore u Evropsku uniju.
Vrijeme je da vlast shvati da je pravo na rad jednako pravo svih, da su bogatstvo i resursi Crne Gore zajedničko dobro, i da je očito da DPS i SDP dijele građane na one, koji imaju članske karte vladajuće koalicije, i one, o kojima naprosto ne žele da brinu, i to iz jednog jedinog razloga – što ti građani ne žele da budu njihovi članovi. Kroz pokušaj da podijeli građane po raznim osnovama, posebno onim, bitnim za podjele, koje nameće kao problem, ova neodgovorna vlast stavlja u drugi plan sve nejednakosti, posebno one ekonomske i egzistencijalne.
Danas je potpuno jasno da je takva politika podijelila Crnu Goru u tri kategorije – one koje ne znaju šta će od bogatstva, one koji nekako preživljavaju, i one koji su ne samo obespravljeni, nego i ekonomski ugroženi.
Predstojeći izbori moraju biti prilika da se demokratskim sredstvima i na demokratski način isprave brojne nepravde, i kazni vlast, koja je prevarila radničku klasu, „progutala“ srednju klasu, i stvorila mali broj moćnih pojedinaca, na štetu društva u cjelini.
Društvo sa ovim karakteristikama ima šansu jedino ako se promijeni vlast, a nova će biti obavezna da mijenja ove principe, i stvara uslove jednakih prava za sve svoje građane, i jednake šanse na rad i zapošljavanje, stvaranje ekonomskih dobara kako za lični napredak svakog pojedinca, tako i za napredak države u cjelini.
