Redmond je na Krunskom sudu u Plimutu proglašen krivim po svih osam tačaka optužnice, uključujući zloupotrebu položaja povjerenja u odnosu na dvije maloljetne učenice te jedno krivično djelo bludnih radnji s djetetom počinjeno u hotelu. Krivična djela počinjena su tokom 2000-ih godina, kada je radio kao nastavnik u katoličkoj školi Notre Dame u Plimutu.
Tokom suđenja porota je čula kako su se zlostavljanja događala na različitim lokacijama, uključujući školske prostorije, učiteljski kabinet, ostavu unutar učionice, njegov dom i hotel. Sud je utvrdio da je Redmond s obje žrtve stupio u polni odnos te da je počinio i druge oblike seksualnog nasilja.
Jedna od žrtava izjavila je da se zbog njegovih postupaka osjećala „iskorišteno i bezvrijedno“, dok je druga, koja je svjedočila putem video-poziva, rekla da će posljedice koje je pretrpjela nositi „do kraja života“. Obje su istakle da je Redmond iskoristio njihovu mladost, neiskustvo i svoj autoritet učitelja kako bi manipulisao i zlostavljao ih. Sudu je također rečeno da je Redmond oduzeo nevinost objema djevojkama.
Tužiteljka Keli Skrivener naglasila je kako je optužen u vrijeme počinjenja krivičnih djela bio u kasnim dvadesetim godinama, gotovo dvostruko stariji od svojih žrtava. Odbacila je njegovu tvrdnju da se radilo o „drukčijem vremenu i kulturi“, istakavši da su takvi postupci i tada bili protivzakoniti. Prema njenim riječima, u izvještaju prije izricanja presude uočeni su elementi umanjivanja odgovornosti i prebacivanja krivice na žrtve.
Sudija je izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i devet mjeseci, uz obrazloženje da je riječ o teškoj zloupotrebi povjerenja s dugotrajnim posljedicama za žrtve. Redmondu je izrečena i zabrana kontakta sa žrtvama u trajanju od 20 godina, upisan je u registar seksualnih prestupnika te mu je trajno zabranjen rad s djecom.
