Žig „Dobro iz Crne Gore“ za nas nije potvrda samo kvaliteta usluge ili proizvoda. Riječ je o potvrdi ideje koju bi možda ponovo trebalo vratiti na pijedestal ekonomije – da se ozbiljna društva uvijek grade na znanju, radu i stvaranju, kazao je Slobodan Stanić, izvršni direktor kompanije Remid Vis, u intervjuu za Glasnik Privredne komore nakon što je ova kompanija stekla pravo korišćenja prestižnog žiga „Dobro iz Crne Gore“.
Ovaj kolektivni žig predstavlja garanciju kvaliteta, pouzdanosti i porijekla, a prvi put je dodijeljen jednoj kompaniji za tehničke i servisne djelatnosti. Privredna komora realizuje projekat Dobro iz Crne Gore od 2009. godine.
PKCG: Remid Vis d.o.o postala je prva kompanija u metalskom sektoru sa žigom Dobro iz Crne Gore — šta ta potvrda konkretno znači za vaše poslovanje i pozicioniranje na tržištu?
S. Stanić: Ovu potvrdu ne doživljavamo kao priznanje samo jednoj kompaniji, već jednoj ideji.
Godinama smo živjeli u ambijentu u kojem se često smatralo da je nešto tuđe unaprijed bolje, kao da je „trava zelenija negdje drugo“. A istina je zapravo jednostavna – trava je uvijek zelenija tamo gdje se zaliva.
Za nas je ovaj žig potvrda da i Crna Gora može stvarati ozbiljnu vrijednost kroz znanje, rad i proizvodnju. Ne da bismo se time hvalili, već da bismo svi zajedno bolje razumjeli koliko je važno stvarati, razvijati i ulagati u sopstvene kapacitete.
Posebno u prerađivačkoj industriji, gdje se kroz znanje i tehnologiju stvaraju proizvodi i usluge visoke vrijednosti, ne jača samo jedna firma – već čitav sistem. Tada rastu ljudi, kadrovi, odgovornost, tehnološka kultura i povjerenje u sopstvene mogućnosti.
Zato ovaj žig za nas ima mnogo šire značenje od tržišnog pozicioniranja.
On predstavlja potvrdu da ulaganje u znanje, stvaranje i domaću proizvodnju nije trošak, već najzdravija investicija jednog društva.
Možda je upravo to i najvažnija poruka: Manje govorimo „kako oni mogu“, a mnogo više „kako možemo mi“.
PKCG: Koji su ključni proizvodi koji su ispunili kriterijume za ovaj žig i po čemu se izdvajaju u pogledu kvaliteta, tehnologije ili porijekla sirovina?
S. Stanić: Kada govorimo o našem sektoru, možda nije najpreciznije govoriti samo o proizvodu. Iza ovog žiga prije svega stoji jedna sposobnost – sposobnost da razumijete sistem, da ga održavate, obnovite i vratite u funkciju.
U našem slučaju to su proizvodnja rezervnih djelova, reparacija i servisiranje različitih mašinskih sklopova. Suštinski, svih sistema koji u sebi imaju mehanički pokret – od industrije i energetike do turizma, infrastrukture i komunalnih sistema. Jer svako društvo, koliko god bilo moderno, na kraju i dalje počiva na pokretu, energiji i funkcionalnosti sistema.
Kvalitet u toj oblasti nikada nije samo gotov proizvod. On počinje mnogo ranije – u izboru materijala, načinu obrade, tehnologiji proizvodnje i znanju ljudi koji taj proces vode. Ali možda se njegova prava vrijednost vidi tek kasnije, onda kada sistem zastane i kada neko mora preuzeti odgovornost da ga vrati u život.
Upravo zato naši partneri od nas ne traže samo dio ili uslugu. Traže sigurnost, kontinuitet i povjerenje. Traže nekoga ko razumije njihov sistem gotovo kao svoj. Mislim da je upravo povjerenje jedna od najpodcjenjenijih kategorija moderne ekonomije.
Domaća proizvodnja tu ima ogromnu vrijednost. Ne zbog romantike ili lokalpatriotizma, već zbog blizine, dostupnosti i odgovornosti. Jer dio možete kupiti bilo gdje, ali osjećaj da će neko biti tu kada nastane problem – to se gradi godinama.
Zato ovaj žig za nas nije potvrda samo kvaliteta usluge ili proizvoda. Ovo je potvrda jedne ideje koju bi možda ponovo trebalo vratiti na pijedestal ekonomije – da se ozbiljna društva uvijek grade na znanju, radu i stvaranju.
PKCG: Koliko je zahtjevan bio proces sertifikacije i da li je podrazumijevao dodatna ulaganja ili promjene u proizvodnim standardima?
S. Stanić: Možda će zvučati neobično, ali za nas ovaj proces nije predstavljao dramatičnu promjenu sistema, već više potvrdu puta kojim se krećemo godinama.
Od samog početka trudili smo se da kompaniju gradimo strateški – kroz organizaciju, ulaganje u znanje, tehnologiju, procedure i odgovornost prema poslu. Zbog toga smo veliki dio standarda koje ovakav proces zahtijeva već živjeli u praksi mnogo prije same sertifikacije.
Naravno, svaki ozbiljan proces sertifikacije traži određeni nivo discipline, dokumentacije i usklađivanja, ali suštinski najveći dio posla ne nastaje onda kada dođe sertifikat, već mnogo ranije – u načinu razmišljanja i vođenja sistema.
Možda je upravo to i najvažnija poruka. Ozbiljni sistemi se ne grade zbog sertifikata, već zbog potrebe da svakog dana budu bolji, stabilniji i odgovorniji. Sertifikat onda dolazi kao posljedica jednog kontinuiteta, a ne kao cilj sam po sebi.
Sa druge strane, mislim da ovakvi projekti imaju još jedan važan zadatak – da se u privredi mnogo ozbiljnije razumije koliko su organizacija, standardi i ulaganje u znanje važni za dugoročan razvoj. Često se takve stvari posmatraju površno ili administrativno, a zapravo upravo one prave razliku između sistema koji traje i sistema koji funkcioniše samo kratkoročno.
Upravo zato smatramo da je najveća vrijednost ovakvih procesa to što podižu svijest da kvalitet nije nešto što nastaje preko noći, već rezultat dugog, strpljivog i odgovornog rada.
PKCG: Kako ocjenjujete značaj projekta Dobro iz Crne Gore za afirmaciju domaće proizvodnje, posebno u industrijama koje nijesu tradicionalno prepoznate kao „brendirane“ poput metalskog sektora?
S. Stanić: Mislim da je najveći značaj projekta „Dobro iz Crne Gore“ mnogo širi od same domaće proizvodnje. Za mene je to prije svega afirmacija jedne ideje – da ne čekamo stalno kako će neko drugi nešto uraditi, već da počnemo da se organizujemo oko sopstvenog znanja, povjerenja, saradnje i odgovornosti.
Često ljudi pitaju odakle treba početi. Moj odgovor je uvijek isti – od svega, holistički. Od svih industrija, svih djelatnosti, i „brendiranih“ i onih koje to nijesu. Jer nijedna ozbiljna ekonomija ne funkcioniše kao skup odvojenih ostrva, već kao organizam u kojem svaki dio ima svoju ulogu i značaj.
Zato mislim da je važno što se kroz ovaj projekat prepoznaju i sektori poput metalskog, koji možda nijesu atraktivni na prvi pogled, ali predstavljaju temelj funkcionisanja mnogih drugih oblasti. Bez takvih sistema nema ni stabilne proizvodnje, ni energetike, ni turizma, ni infrastrukture.
Možda je upravo riječ „zajedno“ danas najvažnija ekonomska riječ. Zajedno u smislu prepoznavanja, povjerenja i zajedničke vizije budućnosti. Ali takva budućnost ne dolazi sama od sebe. Ona traži da prvo uradimo domaći zadatak – da naučimo da sarađujemo, da vjerujemo jedni drugima i da ozbiljno počnemo cijeniti ono što možemo stvarati ovdje.
Jer nijedna zemlja nije postala stabilna i razvijena tako što je odustala od sopstvenog znanja i sopstvenih ljudi.
PKCG: Da li očekujete da će ovaj žig doprinijeti većem povjerenju kupaca i eventualnom širenju na inostrana tržišta?
S. Stanić: Iskreno, mi nijesmo kompanija koja je građena na filozofiji očekivanja, već na ideji rada, stvaranja i dugoročnog odnosa prema ljudima i partnerima. Nekako vjerujemo da, kada nešto radite iskreno i temeljno, rezultati s vremenom pronađu svoj put.
Naravno da ovakav žig može dodatno doprinijeti povjerenju i prepoznatljivosti, posebno zato što potvrđuje kontinuitet kvaliteta i ozbiljnosti rada. Ali možda je još važnije to što pomaže da domaće tržište počne više vjerovati sopstvenim kapacitetima.
Mislim da se upravo tu nalazi suština cijele priče. Teško je očekivati ozbiljno međunarodno pozicioniranje ako prethodno ne naučimo da prepoznamo i poštujemo vrijednost koju stvaramo ovdje. Domaće povjerenje često postaje najvažnija odskočna daska za svako inostrano tržište.
U našem slučaju, najveći kapital koji nosimo nijesu samo mašine ili proizvodi, već odnosi koje gradimo godinama. A povjerenje, kada se jednom izgradi na radu i odgovornosti, vrlo lako prelazi i granice jedne države.
Možda je zato važnije pitanje ne koliko ćemo se širiti, već koliko ćemo kao društvo naučiti da vjerujemo sopstvenom znanju, radu i ljudima.
