Uslučaju iznenadnog zagađenja Jadrana država neće imati spremne mehanizme da reaguje, proizilazi iz izvještaja Državne revizorske institucije, koja je utvrdila da postojeći sistem zaštite nije efikasan i da su potrebne djelotvornije mjere.
– Ova revizija dio je šireg projekta u koji su uključene revizorske institucije BiH, Hrvatske, Slovenije, Italije i Albanije. Da li su ove zemlje spremne da reaguju u slučaju zagađenja, biće poznato 12. maja, kada je planirana prezentacija izvještaja – kazao je za Pobjedu rukovodilac revizije senator dr Branislav Radulović.
Ni nakon devet godina od izrade Nacionalnog akcionog plana za hitno reagovanje u slučaju zagađenja mora sa plovnih objekata, Crna Gora nema materijalno-tehničke niti kadrovske resurse, ne postoji mapa osjetljivosti na izlivanje nafte, a nije sprovođena ni konstantna procjena rizika. Nije revidiran nacionalni plan, nije uspostavljena odgovarajuća koordinacija među onima koji imaju ulogu u tom planu, a nije potpisan nijedan regionalni sporazum za zajedničku reakciju u slučaju zagađenja. Nijesu ratifikovani protokoli o sprečavanju i otklanjanju zagađivanja Sredozemnog mora usljed potapanja otpadnih i drugih materija sa brodova i vazduhoplova ni o zagađenju od istraživanja i iskorišćavanja epikontinentalnog pojasa, a više ratifikovanih konvencija čeka na ispunjenje obaveza.
Kašnjenje
DRI ukazuje da nijesu realizovane sve aktivnosti, preporuke i mjere zaštite životne sredine iz Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja programa istraživanja i proizvodnje ugljovodonika u podmorju Crne Gore. Direktiva EU o sigurnosti naftnih i plinskih djelatnosti na moru još nije implementirana, jer nije donijet Zakon o mjerama sigurnosti prilikom istraživanja i proizvodnje ugljovodonika, čiji je prijedlog trebalo da bude utvrđen u četvrtom kvartalu 2018. godine.
U izvještaju, koji je obuhvatio period od 2017. do 2020. godine, navodi se da se Jadranom godišnje u prosjeku preveze 75 miliona tona nafte i opasne robe, te da se rizik zagađenja povećao i zbog istraživanja ugljovodonika. Ukazuju da uprkos tome što mediteranske zemlje ulažu znatan trud u poboljšanje zaštite od zagađenja i velika finansijska sredstva u edukaciju, još nema promjena na bolje, pa je od 2014. do 2019. prijavljeno 384 slučaja zagađenja. Potencijalno slučajno zagađenje bi ugrozilo sve ekonomske aktivnosti, a obnova bi trajala dugo i bila skupa. Osim studije procjene rizika iz 2012. godine, ne postoje analize i informacije o rizicima novijeg datuma. Agencija za zaštitu prirode i životne sredine nema analizu rizika kao ni plan odgovora u slučaju izlivanja nafte, nijesu utvrđena mjesta za utočište u cilju smanjenja rizika od šireg zagađenja niti ugovoreni aranžmani za vuču u slučaju nezgode.
U Crnoj Gori je od 2001. do 2020. godine registrovano 13 slučajeva iznenadnog zagađenja i to u lukama Bar, Risan i Porto Montenegro, brodogradilištu Bijela, Herceg Novom, Perastu, Kotoru, Ulcinju, Baru i Tivtu. Revizijom su obuhvaćena posljednja tri, za koje nije sprovedeno uzorkovanje zagađene vode. Tokom terenskog dijela revizije došlo je do ispuštanja nedozvoljenih tečnosti u Luci Bar u junu prošle godine, pa je inspekcija utvrdila da na brodu nema knjiga o iskrcavanju otpadnih voda i o zagađujućim štetnim materijama za ozon i izrekla kaznu od 1.150 eura. DRI je stava da je kaznena politika neadekvatna.
Preporuke
Ovom revizijom bile su obuhvaćene Uprava pomorske sigurnosti, barska i kotorska kapetanija, Inspektorat sigurnosti pomorske plovidbe, Direktorat za klimatske promjene i mediteranske poslove, Agencija za zaštitu životne sredine, JP Morsko dobro, Uprava za ugljovodonike i Direktorat za vanredne situacije. DRI im je dao brojne preporuke i rok od 45 dana da dostave plan aktivnosti za njihovu realizaciju. Za šest mjeseci moraće da obavijeste DRI o preduzetim radnjama, a konačan izvještaj biće dostavljen Vladi i nadležnom skupštinskom odboru na upoznavanje.
Tako će Uprava, između ostalog, morati da procijeni svoj kapacitet reagovanja i rizik u vezi izlivanja nafte. Ministarstvo za kapitalne investicije (MKI) ima obavezu da izradi novi zakon o zaštiti mora od zagađenja i naložiti inspekcijski nadzor luka i provjeri njihove planove u slučaju izlivanja nafte. U saradnji sa Upravom za ugljovodonike, MKI bi trebalo da inicira veći stepen koordinacije u nadzoru nad aktivnostima istraživanja i proizvodnje ugljovodonika, a primorske opštine bi trebalo da ažuriraju planove upravljanja vanrednim situacijama u ovo dijelu.
Plan bez svrhe
Revizijom je utvrđeno da Nacionalni plan za hitno reagovanje ne sadrži informacije o stanju i očekivanim nivoima pripremljenosti u odnosu na rizike. Nema ni mehanizme za obezbjeđivanje advekvatnog odgovora, pa samim tim plan ne ispunjava sopstvenu svrhu upostavljanja nacionalnog kapaciteta za pripravnost i reagovanje na iznenadno zagađenje.
