IT stručnjak je bio protiv rata od samog početka, primivši novčanu kaznu i provevši dvije nedjelje u pritvoru zato što je okačio plakat sa tekstom „Ne ratu" na zid svoje stambene zgrade.
I zato kad je Rusija saopštila da će mobilisati 300.000 muškaraca kako bi pomogla da se preokrene situacija u ratu koji gubi, Kaljinin nije želio da rizikuje da ga pošalju na front da ubija Ukrajince.
Ali, za razliku od stotine hiljada drugih, on nije želio da napušta zemlju.
Tri stvari su ga zadržale u Rusiji: prijatelji, finansijska ograničenja i nelagoda zbog napuštanja okruženja koje poznaje.
„Odlazak bi bio težak izlazak iz moje zone konfora", kaže za BBC Kaljinin, koji je u tridesetim.
„Nije baš prijatno ni ovdje, ali, ipak, psihološki, bilo bi mi veoma teško da odem."
Preduzeo je neobičan korak, oprostio se od žene i otišao u šumu, gdje živi u šatoru skoro četiri mjeseca.
Koristi antenu vezanu za drvo za pristup internetu i solarne panele za energiju.
Istrpio je temperature i do -11 stepeni Celzijusa, a živi od zaliha hrane koje mu redovno donosi žena.
Potpuno se isključiti iz civilizovanog svijeta, kaže on, najbolji je način koji mu pada na pamet da izbjegne mobilizaciju.
Ako mu vlasti ne mogu lično uručiti poziv, onda ga ne mogu natjerati da pođe u rat.
„Ako fizički ne mogu da me odvedu za ruku u odsjek za regrutaciju, to je 99 odsto efikasna zaštita od mobilizacije ili bilo kakvog drugog uznemiravanja."
Na neki način, Kaljinin nastavlja da živi kao i prije.
I dalje radi osam sati dnevno na starom poslu, mada tokom zime - sa smanjenim periodima dnevnog svjetla - nije imao dovoljno solarne energije da radi čitave radne dane tako da nedostajuće sate nadoknađuje vikendom.
Neke od njegovih kolega su sada u Kazahstanu, takođe napustivši Rusiju nakon što je počela mobilizacija, ali je njegova internet konekcija preko dalekometne antene vezane za bor dovoljno pouzdana da im komunikacija ne predstavlja problem.
On je takođe ljubitelj prirode i provodio je mnoge od prošlih praznika kampujući u južnoj Rusiji sa ženom.
Kad je donio odluku da se za stalno preseli u divljinu, već je imao veći dio opreme koja mu je bila potrebna.
Njegova supruga, koja je posjetila Kalininov kamp na par dana tokom novogodišnjih praznika, igra veliku ulogu u njegovom opstanku.
Ona mu donosi zalihe svake tri nedjelje na dogovoreno mjesto sastanka, gdje mogu nakratko da se vide uživo.
On potom prenosi zalihe na bezbjedno, mjesto koje posjećuje svakih nekoliko dana da se opskrbi.
Kuva na priručni šporet na drva.
„Imam ovas, heljdu, čaj, kafu, šećer. Nemam dovoljno svježeg voća i povrća, naravno, ali nije mi loše", kaže on.
Kaljininov novi dom je veliki šator od vrste koja se koristi za ribolov u ledu.
Kad je prvi put stigao u šumu, postavio je dva kampa na pet minuta jedan od drugog; jedan sa pristupom internetu gde je radio, drugi na skrovitijem mjestu gde je spavao.
Kako se približavala zima i postajalo je sve hladnije, spojio je ta dva mjesta da bi živio i radio pod jednim platnom.
Nedavno se temperatura spustila na -11 stepeni, hladnije nego što je očekivao.
Ali sada, kako dani ponovo postaju sve duži i snijeg počinje da se topi, planira da ostane tu gdje je.
Iako Kaljinin lično nije dobio poziv za mobilizaciju, on kaže da se situacija stalno mijenja i plaši se da bi u budućnost mogao da mu stigne poziv.
Zvanično su IT radnici poput Kaljinina izuzeti od mobilizacije, ali postoje brojni izvještaji u Rusiji da se slična izuzeća ignorišu.
Ruski predsjednik Vladimir Putin je objavio mobilizaciju 21. septembra, nedugo nakon što su ukrajinske hitre kontraofanzive u Harkovskoj oblasti povratile hiljade kvadratnih kilometara od ruskih trupa.
On je rekao da je mobilizacija neophodna da bi se Rusija zaštitila od Zapada.
Ali mnogi u zemlji su protestovali i bilo je haotičnih scena na ruskim granicama, gdje su stotine hiljada ljudi pokušavale da pobjegnu.
Poziv za mobilizaciju ostavio je dubokog traga na Rusiju.
Sve do tad, mnogi Rusi su mogli da nastavljaju sa životima isto kao i prije rata
Istina, neki zapadni brendovi su nestali, a sankcije su otežale finansijske transakcije, ali direktni uticaj na društvo bio je uglavnom sveden.
Mobilizacija je dovela rat na sam prag mnogih ruskih porodica.
Odjednom su sinovi, očevi i braća regrutovani i slati na front od danas do sjutra, često sa lošom opremom i minimum obuke.
Ako je ratni sukob ranije djelovao daleko, sada ga je bilo praktično nemoguće ignorisati.
A opet, javni činovi protesta rijetki su u Rusiji - što je često predmet kritike u Ukrajini i na Zapadu.
Ali Kaljinin kaže da se ljudi s pravom plaše što bi moglo da im se desi.
„Imamo totalitarnu državu koja je postala veoma moćna. Posljednjih šest mjeseci, zakoni su usvajani nevjerovatnom brzinom. Ako neko sada digne glas protiv rata, država će ga proganjati."
Kaljininov život u šumi mu je donio određeni stepen popularnosti na internetu - njegove skoro svakodnevne objave na kanalu Telegram prati 17.000 ljudi.
On objavljuje snimke i fotografije okruženja, piše o svakodnevnoj rutini i o tome kako je njegov kamp organizovan.
Česta tema je siječenje drva.
Kaljinin tvrdi da mu ne nedostaje mnogo toga iz prethodnog života.
On sebe naziva introvertom kome ne smeta da bude sam, mada mu nedostaje žena i volio bi da je viđa češće.
Međutim, on ističe da je njegova aktuelna situacija i dalje mnogo bolja nego da ga pošalju na front ili u zatvor.
„Toliko sam se promijenio da su stvari koje bi mi možda nekada nedostajale sada postale nebitne", kaže on.
„Stvari koje su ranije izgledale važno nemaju više snagu. Ima ljudi koji su u mnogo gorem položaju od nas."
