Podsjetimo, Odbor će saslušavati profesora Voja Lakovića.
Na startu sjednice, predsjedavajući Andrija Nikolić, saopštio je da je Momčilo Leković iz Demokrata tražio da se obrate ANB-u i traže informacije o slučaju ubistva Duška Jovanovića i drugim slučajevima.
„ANB je odgovorio da na osnovu raspoloživog dokumentacionog fonda, koji obuhvata i period bivše službe dežavne bezbjednosti nije vodio dosije u odnosu na vlasnika i glavnog i odgovornog urednika Dana Duška Jovanovića i da ne posjeduju dokumentaciju za ubistvo koje se desilo 27. maja 2004.“, pročitao je Nikolić dopis Agencije koji potpisuje njen direktor Ivica Janović.
Laković je kazao da je pripremio sam kompletnu dokumentaciju do koje je došao tokom više godina.
"Govoriću samo o 1999. godini i o mojim batinama, događajima koji su se dogodili prije toga“, rekao je on.
Laković je kazao da se te godine stavio na raspolaganje Ratnoj mornarici kada je počelo NATO bombardovanje, a njeno sjedište je bilo u Kumboru. Posao im je bio da kontrolišu protok robe i ljudi u zoni odgovornosti.
„Problemi kreću nakon što smo carinske uniforme zamijenili vojnim. Na ulazu u Petrovac, zaustavili su me pripadnici jedinice u crnim uniformama, kojom je upravljao Momčilo Šćekić. Htjeli su da me razoružaju i da mi uzmu sredstva veze“, ispričao je Laković.
Radije bi, kaže, stradao nego da im dozvoli da ga razoružaju.
„Ali na insistiranje mojih starješina, otišao sam na punk u Petrovcu i predao oružje, od kojih je jedan bio pištolj koji je bio poklon od Pavla Bulatovića. Oduzeta su mi i sredstva komunikacije. Bio je to početak mojih problema“, rekao je Laković.
Kaže kako, kada je krenuo da iz Petrovca dostavi poštu na sjever Crne Gore, primijetio da ga iz Petrovca dok se vozio prati crni "golf". Posumnjao je da ga prate i svratio do kafane Bokana, da vidi o čemu se radi. Vidio je, kaže, tri lica u autu, ali nije uspio da ih identifikuje.
Kada je nastavio prema Prijepolju da preda poštu, ispod graničnog prelaza zaustavila ga je redovna patrola. A prije toga, iznad Pljevalja, kazao je, pokušala su da ga zaustave lica iz crnog "golfa", ali nijesu uspjeli i odustali kada su vidjeli da je s njim u autu njegov brat.
Laković je rekao da je ista lica iz "golfa" vidio na narodnom saboru u Pljevljima sjutradan, i da je to vidio, jer je imao iskustva u operacijama specijalnih potraga i sličnih aktivnosti.
„Odgovorno tvrdim da su ova lica imala podršku načelnika SDB za Pljevlja Aranitovića i službenika Zindovića, koji su ih smjestiliu motel Hamze Kriještorca. U arhivi savezne SDB ima podataka da sam kontaktirao tada Boža Lakića, načelnika SDB u Baru, koga sam informisao da me prate, i da sam mu rekao da nema potrebe za tim, jer radim časno i pošteno. On mi je rekao da je o svemu informisao Duška Markovića, tada šefa službe, i da ne treba da brinem", rekao je Laković.
On je kazao da je krenuo da se vraća kući u Petrovac, vidio na putu jedno lice iznad puta kako sjedi i radio vezom javlja da je krenuo.
„Redovna patrola na mostu na Tari me nije zaustavila. Kasnije sam od majora Tasića, oficira Vojske Jugoslavije za bezbjednost, saznao da je bilo planirao da se iscenira saobraćajna nesreća i da me ubiju. Zbog gustine saobraćaja, izgleda nijesu uspjeli“, rekao je Laković.
Kaže kako je dolaskom u Crna poda, na duplu krivinu, vidio da je stajao golf crvene boje, sa rotacionim svijetlom.
„Kao savjestan vozač, stao sam da vidim šta se desilo, mogu li da pomognem. Lice uz auta je izvadilo "hekler" i uperio mi pištolj u čelo, i rekao mi "dosta si se k...o Lakoviću, izlazi". Tada su iz šume izašla tri ili četiri lica sa palicama, i počeli da me tuku. Oborili su me i tukli. Udarali su me čizmama po glavi. Polomili mi nogu“, ispričao je Laković.
Spasio ga je, kaže, jedan taksista koji je sve vidio.
„Oni su otišli, a on je prišao i pomogao mi da uđem u svoje auto. Nisam mogao da okrenem auto fizički, da se vratim u Pljevlja, nego sam krenuo u Mojkovac, Ne znam ni kako sam vozio tako polomljen“, rekao je Laković.
Rekao je da mu je u Mojkovcu ukazana prva pomoć, a sa službenog telefona je pozvao brata i informisao šta mu se desilo.
„Pozvao sam Lakića i rekao mu "Božo, ovi me tvoji prebiše, a ti mi reče da neće". Nakon 15 minuta, zvao je me Duško Marković i rekao da njegova služba nema veze s tim. Toga ima u arhivama savezne službe, a pošto vama treba potvrda tačnosti, predlažem da se obratite imaocu toga materijala i sami se uvjerite“, rekao je Laković.
Kaže da je 17. jula 2002. dao ovlašćenje beogradskom advokatu Zoranu Jevriću da podnese krivičnu prijavu protiv MUP-a Crne Gore zbog batinanja i napada. U predmet se kasnije uključio i advokat Ljubiša Novaković, a 2007. godine njegova prijava je odbačena.
„Glavni dokaz za odbačaj je bila zabilješka policajaca iz Mojkovca sa kojima ja nikada nijesam razgovarao. Kakvu farsu sve to predstavlja, i kakva je to bila predstava policije i tužilaštva, pokazaće naredni detalji“, rekao je Laković.
On navodi da ima dokaza da je licima u Pljevljima koja su ga pratila smještaj u motelu u Pljevljima plaćen novcem iz kase SDB Crne Gore. Kaže da je to lako provjeriti.
„Pod punom odgovornošću, izjavljujem da je osnovni motiv napad na mene bila zapljena cigareta bez akcizne markice. Brod je lociran u visini Ulcinja. Isplovio je patrolni brod VJ, brod je sproveden do Bara i pretresom je nađena veća količina cigareta bez akcizne markice. Tada smo napravili zapisnik i oduzetu robu smjestili u magacin u Baru. Kada je krenulo NATO bombardovanje, ta roba je predata vojsci, i te cigarete su dijeljene vojnicima, što je bila odluka savezne vlade koju ne mogu da komentarišem“, rekao je Laković.
Tvrdi da je dobio ponudu da se odmakne od tog broda, a da je njegovo deset odsto od vrijednosti robe.
„To je bilo milion maraka. Ukupna vrijednost robe na brodu je bila 15 miliona maraka. Odbio sam normalno, i dobio sam batine. Ovdje je važno da se ispita uloga operativca tadašnjeg, Milana Lakića, koji je danas jedan od bogatijih penzionera MUP-a“, rekao je Laković.
Kazao je da je drugi osnov za napad na njega bila akcija zapljene više šlepera citostatika, koji su uvezeni iz Francuske kao humanitarna pomoć. Navodi da im je bio istekao rok i da su uništeni, a očito je, smatra on, namjera bila da se prodaju po privatnim apotekama u Crnoj Gori.
„Ja sam ovdje pred Anketnim odborom jer pravosudnim organima ne vjerujem. Tražio sam dokumenta i odbijen sam. Molim vas kao narodne poslanike da tražite podatke, čime će se potvrditi ovo što govorim. Govorio sam da je ovo državni terorizam, i izradio sam mišljenje o ovim događajima, a upravo je zaključak da krivična djela ovakve prirode ne zastarijevaju“, rekao je Laković.
Sjednicu možete pratiti uživo na linku ispod.
