Fudbal

Sjećanje na Matiju: Bio je poštovan, skroman, mladić sa mudrom glavom na ramenima

Veliki tekst The Athletic-a o preminulom crnogorskom golmanu

Sjećanje na Matiju: Bio je poštovan, skroman, mladić sa mudrom glavom na ramenima Foto: PA
PobjedaIzvor

Oliver Šarkić je doručkovao na Mauricijusu, tek treći dana svog medenog mjeseca, kada mu je zazvonio telefon.

Bio je to njegov otac Bojan. Drhtavim glasom rekao je Oliveru da je njegov brat blizanac Matija – golman Crne Gore i Milvola – kolabirao.

- Bio sam iznenađen, ali onda je njegova sljedeća rečenica bila – i umro je – prisjeća se Oliver u tekstu koji je The Athletic, sportska platforma Njujork tajmsa, posvetila golmanu naše fudbalske reprezentacije Matiji Šarkiću koji je preminuo 15. juna u 27. godini.

- Nijesam vjerovao. Bilo je razarajuće – dodao je Oliver.

Matija je imao samo 26 godina. Uzrok njegove smrti još se utvrđuje, ali njegovoj porodici je rečeno da je doživio iznenadn srčani zastoj, piše The Athletic.Bio je na odmoru sa svojom djevojkom Fibi, bivšim defanzivcem Aston Vile Oskarom Borgom i njegovom djevojkom.

Bio je pola mene

Matija je preminuo 10 dana nakon što je proglašen za igrača utakmice u prijateljskoj utakmici Crne Gore protiv Belgije, a samo sedmicu nakon što je bio kum na Oliverovom vjenčanju, zajedno sa njihovim starijim bratom Danilom i prijateljem iz djetinjstva.

- To je bio posljednji put da sam ga vidio živog - rekao je Oliver za The Athletic.

- Gorko-slatka, ali to je nevjerovatna posljednja uspomena.

- Uvijek smo bili zajedno. Nije bilo Matije bez Olivera ni Olivera bez Matije. Došli smo u paketu. Bio je pola mene. Zauvijek ću imati sjajne uspomene na njega. Volio bih da možemo napraviti nove kao na vjenčanju.

Matija, promišljen, studiozan i izuzetno popularan igrač svakog kluba za koji je igrao, sve se više približavao ostvarenju svog sna da igra u Premijer ligi, nakon što je uživao u odličnoj sezoni sa Milvolom u Čempionšipu.

Taj san je sada okrutno otet, ostavljajući njegovu porodicu i prijatelje koji se bore sa preranim odlaskom mladića u najboljim godinama života.

Nakon završetka sezone sa Milvolom, Matija je sa Endijem Maršalom, svojim trenerom golmana od vremena kada je bio u Aston Vili, odletio u Tursku, a zatim u Španiju, kako bi se pripremio za prijateljski meč Crne Gore protiv Belgije 5. juna.

Za Matiju, koji je veći dio djetinjstva proveo u Belgiji, to je bio meč koji je imao dodatno značenje i pružila mu priliku da se sretne sa starim prijateljima iz Anderlehtove akademije, uključujući Vouta Faesa i Orela Mangalu.

Dodatni trening se isplatio, piše The Athletic, jer je napravio niz izvanrednih odbrana i proglašen je za igrača utakmice u porazu Crne Gore od 2:0.

Bila je to, kako otac Bojan kaže za Athletic, ,,najbolja utakmica u njegovom životu”.

Tragično, bila mu je i posljednja.

Sa babom i đedom, u dresu reprezentacije

Matija je dobio dozvolu da propusti narednu utakmicu Crne Gore, prijateljsku protiv Gruzije, kako bi u Gimaraešu, na sjeveru Portugala, 8. juna, prisustvovao vjenčanju svog brata Olivera – takođe profesionalnog fudbalera, koji je igrao u Lids junajtedu i Blekpulu.

Oliver je sada član Dečića, šampiona Crne Gore.

Nakon toga se vratio u Veliku Britaniju prije nego što je otputovao u Crnu Goru na kratku pauzu. Nakon što je sletio u petak, proveo je dan na plaži i ponosno pokazao svoj novonamješteni stan u primorskom gradu Budvi na obali Jadranskog mora, piše u tekstu.

Međutim, u ranim jutarnjim satima u subotu, Matija se probudio sa tegobama i nedugo zatim se srušio. Borgova djevojka, medicinska sestra, davala je reanimaciju dok nije stigla hitna pomoć, a bolničari su potom pokušali reanimaciju, ali bezuspješno.

- Bila je to trenutna smrt - rekao je Bojan.

- Nije patio.

Bojanu je rečeno da mu je sin preminuo u šest ujutro i da obavijesti Olivera.

Oliver i njegova supruga Nataša odmah su prekinuli medeni mjesec, leteći nazad u Crnu Goru preko Dubaija i Albanije, kako bi u ponedjeljak prisustvovali sahrani brata blizanca.

- Ovdašnja tradicija je da braća stavljaju svog brata u kovčeg - rekao je Oliver.

- Tako smo moj brat i ja i dva radnika iz mrtvačnice podigli Matiju i nježno ga stavili u kovčeg. Izgledao je tako mirno i bio je u dresu reprezentacije.

- U razmaku od nedjelju dana, vidjeli smo iste ljude (koji su bili na njegovom vjenčanju). Krenuli smo od najvišeg do najnižeg nivoa – rekao je Oliver.

Sjutradan je održana komemoracija u organizaciji Fudbalskog saveza Crne Gore, kojoj je prisustvovao i predsjednik države, gdje je i Oliver govorom odao počast Matiji.

- U govoru sam rekao da ću ga uvijek pamtiti onakvog kakav je bio: visok, zgodan, pametan čovjek, brat pun ljubavi i izuzetno talentovan golman, vrijedan i posvećen.

Matija je sahranjen sa babom i đedom, Bebom i Alijom, na glavnom groblju u Podgorici.

- Oboje su toliko vjerovali u njega - rekao je Bojan.

- Moja majka se odlučila za ime Matija, a otac je bio fudbaler koji je uvijek govorio da će uspjeti kao profesionalac. Sada su zajedno.

Težio savršenstvu

Matija, koji je tečno govorio engleski, francuski, holandski i crnogorski, rođen je u Grimzbiju, a rano djetinjstvo proveo je u Londonu prije nego što je očev rad za crnogorsku Vladu odveo porodicu u Brisel kada je Matija imao sedam godina. Njegova majka, Natali, radila je kao državni službenik, a sada vodi vlastiti posao u borbi protiv dezinformacija u medijima.

Fudbal je oduvijek bio opsesija, a Oliver se sjeća kako bi Matija i on u Briselu putovali sat i po preko do škole, natovareni knjigama i fudbalskom opremom, a vraćali se kući u 22 sata, nakon treninga.

Matija je počeo fudbalski život kao defanzivac, ali je prešao na golmansko mjesto kada je jednog dana trebalo popuniti prazninu na golu njegovog Čelama.

Tamo je pronašao svoj poziv, modelirajući igru prema Klaudiju Tafarelu - kao 10-godišnjak, proučavao je video zapise brazilskog golmana, pokušavajući da prikupi savjete.

- Ne biste očekivali da će desetogodišnjak ulaziti u takve detalje, ali to je bio on – prisjeća se Matijin otac Bojan.

- Postao je zaista profesionalan, razmišljajući o svakom detalju. Želio je savršenstvo.

Matija se vratio u Englesku nakon što je potpisao za Aston Vilu 2015. godine, što je bio početak nomadskog putovanja kroz engleski ligaški sistem koji je uključivao pozajmice u Vigan, Stratfordtaung i Havant&Voterluvil, kao i škotski klub Livingston.

Na kraju je potpisao za Vulverhempton Vondererse 2020. prije nego što je otišao na dalje pozajmice u Šruzburi taun, Birmingem i Stouk.

Prošlog jula pridružio se Milvolu potpisavši ugovor i konačno se činilo da je pronašao svoj fudbalski dom.

Sve je radio s osmijehom

Svaki saigrač i menadžer sa kojim je razgovarao The Athletic govorio je o Matiji kao osobi koja se besprekorno ponašala, koja je imala vremena za svakoga i sjećala se onih koji su mu pomogli. U Stratfordu je, na primjer, ostao u kontaktu s ljudima u klubu čak i kada je igrao na mnogo višem nivou.

Takođe je bio posvećen profesionalac, odlučan da dostigne vrhunac svoje igre. Proveo je sate, na primjer, savladavajući bočni volej iz ruku koji ostaje nisko kroz vazduh.

Ostao je upamćen i po sposobnosti da ,,osvijetli sobu, smislu za humor i nestašluk, ,,zaraznoj“ energiji, ljubavi prema putovanjima i dobroj kafi. Bio je toliko strastven za kafom da je kod kuće imao stanicu, nazvanu ,,Šarkić Lounge“.

- Sve što je radio bilo je zabavno - prisjeća se Bojan

- Sve je radio sa osmjehom i to je bio on. Moja majka je bila glumica, a Matiju je zvala ,,babin glumac“ jer se zezao oko nje, plesao, radio gluposti.

- Omiljeni film mu je bio Borat (filmski lik Saše Barona Koena), a jednom u Milvolu, kada su izašli za Božić, obukli su ga u Borata. Nešto slično je uradio i u Birmingemu: kupio je plastični Lamborgini i ušao u svlačionicu obučen kao Troj Dini jer je Troj imao Lamborgini. Uvijek je trebalo malo da se zabavi i nasmije ljude.

U Vulverhemptonu je sklopio blisko prijateljstvo sa kapitenom kluba Maksom Kilmenom.

- Odmah smo se složili – rekao je Kilmen.

- Imali smo slične moralne principe u životu. Bio je veoma skroman, radio je zaista naporno, želio je da bude najbolji i uspio se na fudbalskoj ljestvici. Samo je želio da se usavršava.

- Dao bi sve od sebe da pomogne svima – ne samo u fudbalu već i u životu. Govorio je četiri jezika, pa kada bi menadžer — Bruno Ladž ili Đulen LOpetegi – objašnjavali nešto, Mati bi prevodio za Francuze u timu.

- Svi bi rekli isto: o njemu ne možete reći lošu riječ. Izgradili smo pravo odnos. Ovo je tako tužno.

Kilmen je rekao da je planirao da se ovog ljeta vidi sa Matijom u Londonu nakon što se vrati s ljetovanja.

Njegov kolega, golman Heri Burgojn, koji je proveo sezonu s Matijom u Šruzburi taunu, sjeća se da je svakog jutra doručkovao s Matijom i da su naizmjenično kupovali dimljeni losos.

- Klub nam to nije pružio, ali Mati je imao dogovor sa fizioterapeutima da će im, ako ništa ne kažu, donijeti kafu - rekao je Burgojn, koji je također igrao za Vulvse.

- Tako smo počeli da uživamo u dimljenom lososu. Uvijek je uspio da pronađe kvalitetniji dimljeni losos, tako da je uvijek bilo lijepo kada bi on došao na red jer sam znao da će izvući najbolje od sebe. Upoznao me je i sa kafom u crnogorskom stilu, koja je bila veoma jaka.

Matijina odlučnost da izvuče sve do posljednje kapi svog talenta bila je očigledna svima koji su ga poznavali, navodi The Athletic.

Oliver se sjeća kako je u svojoj kuhinji imao tablu na kojoj bi zapisivao stvari koje želi poboljšati.

- Gledao bi to svaki dan i to bi ga inspirisalo da nastavi da se zalaže za svoje ciljeve - rekao je Oliver.

U Birmingemu je Matija imao nezgodan početak karijere. Ali umjesto da se povuče u sebe, tražio je savjet od ljudi oko sebe.

- Napravio je nekoliko grešaka i došao je kod mene i Endija Maršala i postavljao pitanja - rekao je Nil Eteridž, još jedan golman u Birmingemu u to vrijeme.

- To je pokazalo koliko je skroman da traži savjet od ljudi koji su bili u igri duže od njega. Odatle je ponovo krenuo, a nekoliko utakmica kasnije ponovo se vratio u igru i bio igrač meča.

Za trener s kojima je sarađivao, Matija je bio savršen igrač: željan učenja i neko ko je mogao vrlo brzo da upija i zadrži informacije.

- Bio je veoma profesionalan, pun poštovanja i dobrog vaspitanja. Trenerski san - rekao je Li Bojer, njegov trener u Birmingemu.

- Znali ste kada izađe na teren da će dati sve što može. Kao lik je bio omiljen. Svi su ga poštovali. Bio je jedan od dobrih momaka.

Geri Holt, njegov trener u Livingstonu, ima isto mišljenje.

- Bio je mladić sa starom, mudrom glavom na ramenima - rekao je Holt.

- Bio je veoma poštovan, veoma skroman, ali veoma pokretan. Imao je nevjerovatnu vjeru u sopstvene sposobnosti. Ako mi je ikad zatrebao da neko uradi nešto, on bi uvijek rekao: ,,Nema problema“. Izvanredno je predstavljao svoju porodicu, prije svega zbog načina na koji se ponašao. - Kada je prvi put potpisao, sjeli smo ga i rekli mu da neće početi - naveo je Holt.

- Bio je stvarno iznerviran. Rekao je: ,,Prihvatam, ali sam bolji od njega (drugog golmana)“. Pomislio sam: ,,Fer-plej s tvoje strane“. Nije spuštao alat, nije se zafrkavao, jer kao mladić - to je najlakše uraditi. Borio se jako na treningu, gurao je i drugog golmana da bude bolji, nije bio negativan, bio je željan igre. A kada je stao na gol bio je apsolutno izvanredan.

Dva sna

Kada je Matija krenuo na fudbalski put, imao je dva glavna sna. Jedan je bio da predstavlja svoju zemlju, što je i postigao, upisavši devet seniorskih nastupa za Crnu Goru. Drugi je bio da zaigra u Premijer ligi, ambicija koja je bila tako blizu ostvarenja.

Za njegovu porodicu slomljenog srca, naravno, to što Matija nije ostvario svoj ogroman potencijal kao fudbaler samo je dio njihove tuge.

Rupa koju je njegova smrt ostavila u njihovim životima nikada neće biti popunjena.

- Niko nikada nije vjerovao da smo blizanci i sljedeće pitanje koje su nam uvijek postavljali bilo je ko je stariji - kazao je Oliver.

- Odgovor je bio da je Matija stariji tri minuta. To pitanje ko je stariji nikada se više neće postavljati. Sada sam stariji od njega i to me je veoma pogodilo jer sam uvijek bio najmlađi. A sada je njegovo putovanje završeno – istakao je Oliver Šarkić.

Portal Analitika