Koncert pijaniste Sima Šiševića, održan je sinoć u Balskoj dvorani Dvorca kralja Nikole predstavlja prvi nastup u tom prostoru u okviru muzičkog segmenta Barskog ljetopisa.
Kako su saopštili iz JU Kulturnog centra Bar, publika je imala priliku da uživa u izvođenju djela Baha, Debisija, Ravela, Skrjabina i Rahmanjinova kao i, u završnici izvedenoj, obradi Štrausovog valcera „Život umjetnika“ Leopolda Godovskog. Virtuoznost Šiševića nagrađena je aplauzima i sa dva bisa.
Govoreći o odabiru repertoara, Šišević je kazao da je želio da publici predstavi različite izražajne mogućnosti klavira, ali i da program nosi snažnu ličnu notu.
„Mislim da su ovo idealna djela da se pokaže različita vrsta ekspresije na instrumentu koji imam sreću da sviram. Program je koncipiran i u odnosu na moje lične odlike. Čini mi se da svaka od ovih kompozicija nosi ideje koje se prožimaju kroz moj život i rezonuju sa mojim karakterom. Zato vjerujem da je publika, kroz repertoar koji sam večeras svirao u svom rodnom gradu, mogla da nasluti moju ličnost“, naglasio je umjetnik.
Na pitanje koliko je emotivno nastupati pred barskom publikom koja ga prati od samih početaka, istakao je da mu nastupi u rodnom gradu, prije svega, donose osjećaj slobode.
„Odgovornost, naravno, uvijek postoji, ali je ne dijelim u odnosu na mjesto gdje sviram, već u odnosu na repertoar koji izvodim. Mnogo mi je drago da sviram u Baru i uvijek volim da se vratim. U ovoj sali sam vježbao, brusio svoj zvuk, posebno tokom studija kada bih ljeti boravio kod kuće jer nisam imao koncertni klavir. Uvijek mi je drago da sviram baš u Baletskoj sali Dvorca kralja Nikole jer je jedna od rijetkih namjenski građenih za muziku. Pored toga, u publici uvijek vidim mnogo poznatih lica koja me prate i tokom ostalih koncerata u Crnoj Gori, a preko socijalnih mreža i u inostranstvu, i drago mi je što mogu da donesem određenu vrstu emocije i da podijelim ono što prema njima osjećam i zajedno sa njima prođem kroz ovaj divan repertoar“, kazao je on.
Osvrnuvši se na nastupe u prestižnim koncertnim dvoranama širom Evrope, Šišević je rekao da kvalitetna muzika može da dopre do publike bez obzira na prostor, ali da svaki koncert traži novo prilagođavanje.
„Kao pijanista sam morao da se naviknem na svaku vrstu prostora, svaku vrstu akustike i svaki klavir. U biti, kad bih volio utopistički da razmišljam, svirao bih na svom klaviru koji imam u Londonu i uvijek bih ga nosio sa sobom, ali mislim da je jedna od karakteristika nas pijanista to što moramo veoma brzo da se naviknemo na instrument i da osjetimo njegovu dušu i zato je uvijek dobro da par dana pred koncert osjetimo klavir svirajući“, kazao je Šišević.
On je pomenuo slavnog Iva Pogorelića koji smatra da treba pronaći nit sa prostorom i težiti ka optimističkom razmišljanju.
„Čak i kad su veoma loši uslovi tražim ono najljepše, tu jednu nit koju mogu da pratim i iz nje izvučem najviše što mogu“, ističe muzičar.
Govoreći o školovanju u Londonu, naglasio je da ga je taj grad oblikovao kao umjetnika i čovjeka, te da sve što je do sada izgradio kao umjetnik duguje Londonu, dvjema fenomenalnim akademijama na kojima je studirao (Royal College of Music i Royal Academy of Music), kao i svim mentorima i profesorima sa kojima je sarađivao.
Najvećim priznanjem za svoj nastup, Simo Šišević smatra reakciju barske publike.
„Najveći kompliment za mene je bilo upravo ovo što sam doživio od publike večeras, što su tražili biseve i što su toliko dugo aplaudirali. To me čini veoma srećnim i daje mi vjetar u leđa da što više sviram i da se što više vraćam baš ovdje i da sviram za svoju publiku. Za mene je najvažnije kako publika reaguje na muziku“, zaključio je Šišević.
