U Barvihi, gdje je mir našlo nekoliko zbačenih lidera i članova njihovih porodica, u zasebnim vilama žive i udovica i sin bivšeg predsjednika Srbije Slobodana Miloševića, Mirjana Marković i Marko Milošević, piše "Njujork tajms".
Brat Slobodana Miloševića, Borislav, rekao je da članovi porodice koji su se nastanili u Barvihi nemaju problema od kada su sukobi na Balkanu nestali iz vijesti.
- Ljudi iz Srbije dolaze u posjetu - rekao je Borislav Milošević američkom listu preko telefona.
Govoreći o devetogodišnjem egzilu Mirjane Marković, rekao je da ona živi potpuno "običnim, normalnim životom" i da "ima prijatelje sve vrijeme". "Njujork tajms" dalje piše da Miloševićeva udovica sastavlja knjigu od intervjua svog supruga, a da je Marko oženjen Ruskinjom, sa kojom ima kćerku.
Borislav Milošević kaže da Mirino izgnaničko iskustvo u Barvihi, sa djecom i unučadi, nije naporno, niti se ona osjeća izolovano. Kako je rekao, on nema ništa protiv dolaska Asadovih u Barvihu, a prihvatanje Bašira, Asme i njihove djece, posebno, bio bi "humanitani gest".
Mirjana Marković je odbila prijedlog reportera "Njujork tajmsa" da je posjeti i obavi razgovor s njom.
- Rusi imaju iskustva sa izvlačenjem šefova država u "pet do 12 - izjavio je "Njujork tajmsu" Mark N. Kac, profesor političkih nauka na Univerzitetu Džordž Mejson u Virdžiniji. Diplomate u Rusiji, koja je Asadov najvažniji saveznik, tvrde da ne razmatraju da mu pruže utočište.
U Barvihi, gdje uglavnom žive novopečeni ruski bogataši, kuće su sakrivene iza ogromnog zida, a na svakoj su postavljene kamere. Tu se nalazi i dobro opremljeni medicinski centar u kojem se liječilo nekoliko ruskih lidera. U lokalnom šoping centru nedavno su otvorene radnje "Guči", "Ralf Loren" i "Dolče & Gabana", koje bi mogle posebno interesovati Asadovu suprugu Asmu.
Askar Akajev, zbačeni predsjednik Kirgistana, došao je u Barvihu pošto je pobjegao od uličnih protesta 2005. godine. Pet godina nakon što je zbačen Akajev, njegov nasljednik Kurmanbek Bakijev je svrgnut na sličan način u narodnoj pobuni, kada su demonstranti zauzeli predsjedničku palatu. On je, međutim, pobjegao u Belorusiju kako bi izbjegao situaciju da dva izgnanika, pri čemu je jedan zbacio drugog, postanu komšije.
Reputacija Moskve kao grada u kojem su zbačene autokrate dobrodošle pojačana je 2004, kada je tadašnji gradonačelnik Jurij Luškov obezbijedio privatni avion Aslanu Abašidzeu, separatističkom lideru gruzijske oblasti Adžarija. I Abašidze navodno živi u Barvihi.
Moskva, ipak, nije prihvatila sve koji su tražili utočište. Nakon što je izgubio vlast u Istočnoj Njemačkoj, Erih Honeker i njegova supruga Margot Honeker, poznata kao "purpurna vještica" zato što je farbala kosu u ljubičasto i podržavala represivnu politiku, pobjegli su u Moskvu iz sovjetske vazduhoplovne baze u Njemačkoj, podsjeća njujorški dnevnik. Sklonili su se u čileansku ambasadu, ali ih je predsjednik Boris Jeljcin vratio u Njemačku.
Lider Radničke partije Kurdistana Abdulah Odžalan je 1998. pobegao iz Sirije u Moskvu. Međutim, Rusi ga nijesu željeli i poslat je avion u Afriku, gdje je uhapšen. Njegovi neprijatelji, Turci, od tada ga drže u zatvoru na jednom ostrvu, dodaje list.
