Ukoliko Crna Gora želi da ima brodarsku kompaniju u svome vlasništvu, koja će generisati prihode, a ne gubitke, neophodno je da nema partijskog zapošljavanja, da uprava kompanije ima reference i znanje, te da kompletan menadžment bude povjeren kompaniji sa globalnim pristupom i visokim referencama – ocijenio je, komentarišući situaciju u Crnogorskoj plovidbi Kotor, pomorski stručnjak i diplomirani inženjer pomorstva Goran Sindik koji je u ovoj oblasti tri decenije. On smatra da je stečaj jedino rješenje za Crnogorsku plovidbu, te da bi brodove te kompanije trebalo prebaciti u novoosnovanu kompaniju crnogorska plovidba 2.
Sva ostala ad-hoc, nestruktuirana, nametnuta rješenja, kako je saopštio Pobjedi, neizostavno će kompaniju održavati kao gubitaša, koji će u krajnjem potrošiti svoju supstancu i ostati bez brodova.
Kredit
U međuvremenu je Vlada prije desetak dana dala saglasnost da se ova kompanija zaduži kod Prve banke u cilju refinansiranja overdraft kredita radi urgentnog rješavanja problema tekuće nelikvidnosti Crnogorske plovidbe. Iz Vlade je saopšteno da je Prva banka blokirala račune ove kotorske kompanije za oko 400.000 eura, zbog čega nije u mogućnosti da isplaćuje troškove zarada, premija osiguranja i potrošnog materijala.
„Imajući u vidu činjenicu da su svi ovi problemi u poslovanju prijavljeni Međunarodnoj federaciji transportnih radnika, u narednim danima je vrlo izvjesno zaustavljanje brodova u najbližoj luci što posljedično indukuje enormno uvećane troškove. Troškovi mogu eskalirati do te mjere da mogu ugroziti i vlasništvo Crnogorske plovidbe nad brodovima koji su vrijednosti oko 15 do 20 miliona eura“, saopšteno je iz Vlade.
U vlasništvu Crnogorske plovidbe su brodovi „Kotor“ i „21. maj“.
Kako bi se izbjegla situacija da se brodovi zaustave i isplatile zarade pomorcima, potrebno je, kako su naveli iz Vlade, refinansirati kredit koji bi se odobrio sa rokom od tri godine uz tromjesečni grejs period.
„Trenutno stanje duga na današnji dan iznosi 401.528 eura plus sudski troškovi, kao i pripadajuća zatezna kamata od dva odsto koja na mjesečnom nivou iznosi 8.030 eura. Važno je napomenuti da ovaj kreditni aranžman nema implikacija na budžet Crne Gore“, ukazali su tada iz Vlade.
Ministar pomorstva Filip Radulović je prije nepun mjesec najavio da Vlada planira da preko druge brodarske kompanije Barske plovidbe spasi Crnogorsku plovidbu. Tako bi, kako je tada najavio na konferenciji za medije, Barska plovidba od Crnogorske zakupila dva broda i uplatila avans od milion eura, čime bi se obezbijedila likvidnost, a ova brodska kompanija bila spašena od stečaja. Vanredna Skupština akcionara planirana je za 19. maj. Radulović je podsjetio da je stanje u Crnogorskoj plovidbi veoma loše duži period te da je dug prema državi 36,2 miliona eura. Ukoliko se problem sa likvidnošću ne riješi, to bi značilo da kompanija ide u stečaj, što bi značilo da i brodovi, za koje je posljednja rata isplaćena u januaru, idu u stečajnu masu.
Tada je i premijer Milojko Spajić ukazao da se ne smije dozvoliiti da se tradicija pomorstva u Crnoj Gori ugasi, dodajući da su slično postupili i u slučaju Instituta Igalo kada su prvo rješavali problem likvidnosti, a onda Planom restrukturiranja dobili jedino održivo rješenje. Isto, kako je kazao, očekuju i u ovom slučaju.
Stečaj
Da je stečaj jedino rješenje za Crnogorsku plovidbu, smatra pomorski stručnjak i diplomirani inženjer pomorstva Goran Sindik.
„Brodove, neopterećene bankarskim zalogom, kao i bilo kojim drugim opterećenjem – čiste, trebalo bi prebaciti u novoosnovanu kompaniju Crnogorska plovidba 2 i angažovati ship management kompaniju, sa globalnim pristupom i reputacijom koja bi upravljala brodovima po principu full ship management“, kazao je Sindik Pobjedi predlažući za to svjetski priznatu kompaniju Bernhard Schulte koja upravlja sa preko 700 brodova.
Time se, kako objašnjava, dobija kompanija koja posjeduje dva broda sa kojima će generisati značajan prihod, koji se svakako može koristiti za stvaranje gotovinskih rezervi, kupovinu novih brodova ili za isplaćivanje dividendi vlasniku, koji ih može upotrijebiti za socijalni program radnika likvidirane prethodne kompanije ili druge namjene.
„Neke od najvećih svjetskih brodarskih kompanija (DHT Tankers, Golden Ocean, itd.) funkcionišu na navedeni način, gdje nemaju ,,in-house management“, već koriste navedeni princip ,,third party management’“. Svakako, brodovlasnik, u saradnji sa menadžmentom kompanijom, determiniše sve bitne pravce poslovanja i odluke - izbor posade, regije poslovanja, tip najma broda itd. Angažovanjem globalnih uglednih ,,third party management“ kompanija obezbjeđuje se i znatno bolja tržišna pozicioniranost i znatno manji operativni troškovi goriva, rezervnih djelova, maziva, osiguranja, posade, komunikacije i drugo“, navodi Sindik dodajući da bi se sa takvim uštedama znatno povećala neto profitabilnost.
Za takvu kompaniju, smatra Sindik, bilo bi dovoljno šestoro zaposlenih, ali sa vrhunskim referancama u pomorstvu, pa bi, pored tročlanog upravnog odbora, bilo potrebno angažovati izvršnog i finansijskog direktora i sekretara.
Pismo
Da je situacija u Crnogorskoj plovidbi alarmantna, Sindik je ukazao još u februaru kada je konkretan prijedlog za spašavanje kompanije od bankrota uputio ministru pomorstva Filipu Raduloviću, ali, kako je kazao Pobjedi, odgovora nije bilo.
Sindik ukazuje da su principi poslovanja u savremenoj pomorskoj industriji standardizovani i striktno vezani za obimnu regulativu koja se često nadograđuje, što zahtijeva brze reakcije i prilagođavanje brodarskih društava, zarad opstanka na zahtjevnom međunarodnom tržištu. Naglašava da je danas rijetkost u svijetu naći brodarske kompanije u državnom vlasništvu.
„Istorija, kao i činjenice, uči nas da je brodarstvo oduvijek bilo privatna inicijativa, koja je uz velike rizike stvarala i velike profite, znači prvi hendikep Crnogorske plovidbe jeste činjenica da je u državnom vlasništvu, odnosno svačija i ničija“, ocjenjuje Sindik.
Dodaje da međurješenja i spora reakcija neizostavno vode u finansijski problem.
„Brodarska društva su mehanizmi kod kojih i najmanji zastoj dovodi do velikih gubitaka, koji posljedično jako brzo mogu da potroše samu supstancu društva, odnosno brodove. U skladu sa navedenim, za održivost brodarskih društava esencijalna je brzina u odlučivanju, kao i preuzimanje rizika i odgovornosti za donesene odluke“, smatra Sindik.
Princip digitalnog poslovanja, mnoge norme u oblasti zaštite životne sredine, emisije CO2, NOX i drugi restriktivni propisi, kao npr. taj da je nova administracija SAD uvela takse na brodove izgrađene u Kini, među kojima su i crnogorski, zahtijeva nove principe poslovanja. Primarno je, kako dodaje Sindik, kadriranje i stručna uprava kompanije sposobna da brzo reaguje i donosi ispravne odluke.
„Spomenuo bih i poraznu činjenicu koju bih prepustio čitaocima da tumače, a odnosi se na vozarine, konkretno za ,,geared handy size bulkers“, a koje su u stvari berzanski indeksi, dali za ,,time charter“ ili ,,voyage charter“ opciju, koje su prevlađujuće za navedeni segment brodova u vlasništvu Crnogorske plovidbe, koja tokom svog trajanja nije ugovarala tržišne cijene najma, već znatno niže cijene koje su nanijele ogromne gubitke kompaniji“, kazao je Sindik.
