Ovim reagovanjem ne dovodim u pitanje, niti imam namjeru da komentarišem moje razrješenje sa mjesta vd direktora Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Vlada me postavila i ne sporim da može i da me smijeni u svakom momentu. Ipak, prije nego što se osvrnem na neke od izjava pomoćnice Ministra kulture izrečene u razgovoru za Portal Analitika, želim da istaknem kako cijenim što su gospodin Mićunović i Vlada Crne Gore svojevremeno prepoznali moju stručnost i posvećenost radu, te me i pored činjenice da nisam politička ličnost imenovali za vd direktora Uprave. Upravo radi toga skrećem pažnju na istinu- ukazano povjerenje sam opravdala na način da sam, zajedno sa saradnicima, i pored svih objektivnih i subjektivnih okolnosti povjereni posao obavljala profesionalno i savjesno, u skladu sa principima struke i zakonskom regulativom.
U reagovanju na neke od izjava pomoćnice Ministra kulture koje su izrečene u razgovoru za Portal Analitika u prvom redu napominjem da ocjena o radu Uprave za zaštitu kulturnih dobara za period od osnivanja do početka aprila apsolutno ne odgovara istini. Naime, u toku sprovedenog nadzora na koji se poziva pomoćnica Ministra nisu pronađene nepravilnosti koje su od suštinskog značaja za zaštitu kulturne baštine. Uostalom, da su pronadjene značajnije nepravilnosti, Ministarstvo bi odmah sazvalo sastanak i skrenulo pažnju na probleme, ili hitno izdalo potrebne naloge, smjernice i pojašnjenja. Ukazivanjem na nepravilnosti bi se unaprijedio rad Uprave i poboljšao već započet proces doedukacije poslenika u segmentu vršenja upravnih poslova. Naime, nadzor nad radom je sproveden neposredno nakon uručivanja rasporednih rješenja poslenicima Uprave, i za očekivati je bilo da je funkcija nadzora slijedeća: stručan pregled urađenog radi poboljšanja rada organa državne uprave koji je u formiranju, a ne izricanje paušalnih ocjena i tajno skupljanje negativnih poena. Posebno je nejasno a po mom mišljenju prilično zabrinjavajuće kako je uopšte moguća situacija u kojoj se Ministru prezentuje, a Vladi ove države proslijeđuje neistinita informacija o bilo kojem pitanju, pa i o radu Uprave.
Pri razmatranju navoda vezanih za izdavanje saglasnosti na sporni projekat, važno je napomenuti da su forma i sadržaj odobrenog projekta usklađeni sa odgovarajućim članovima Zakona o zaštiti kulturnih dobara, kao i Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata, dok je pitanje potrebne konzervatorske licence, do dobivanja preciznog naloga, bilo usklađeno sa postupanjem Ministarstva kulture po istom pitanju. Ni navod da je saglasnost na projekat data bez konzervatorskih uslova ne odgovara činjenicama. Naime, kako se potreba izmještanja paljenja svijeća i prodaje suvenira pojavila prije više godina, to su i odluka o potrebi izgradnje objekta i konzervatorski uslovi doneseni davno prije formiranja Uprave. Ministarstvo kulture je čitavo vrijeme u posjedu Konzervatorskih uslova, što se može vidjeti iz podatka da je u novembru 2010. godine Ministarstvo kulture dalo pozitivno Mišljenje na Studiju zaštite kulturne baštine u čijem sastavu su, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara, i Konzervatorski uslovi za kulturno dobro- Manastir Morača.
Kako je ekspertski tim koji je tada formiran postupao u skladu sa zakonom i principima struke, sagledao je i sve potencijalne prijetnje i rizike za kulturna dobra locirana u datim granicama, pa je Konzervatorskim uslovima razmotrena i mogućnost podizanja pomoćnih objekata. Navedenim uslovima ne odobrava se izgradnja pomoćnih objekata koji bi bili locirani na prilaznom putu, odnosno na potezu od hotela do manastirske kapije. Tako se čuvaju osnovne, izvorne vizure na kompleks koje su u određenoj mjeri narušene izgradnjom magistralnog puta. Istim konzervatorskim uslovima nije zabranjena gradnja unutar kompleksa, ali je zauzet stručni stav da je sve intervencije potrebno planirati izuzetno pažljivo, uz upotrebu tradicionalnih materijala i načina obrade.
Napominjem da niti jednim zakonom, principom, poveljom ili preporukom nisu apriori zabranjene sve intervencije na kulturnim dobrima i u neposrednoj blizini. Naprotiv, nastojanja službe zaštite po pravilu se kreću u pravcu postizanja ravnoteže između zahtjeva savremenog života te imperativa održivog razvoja i očuvanja zatečenih vrijednosti. U tom je cilju Međunarodni komitet za spomenike i spomeničke cjeline, koji predstavlja savjetodavno tijelo UNESCO-a razvio poseban mehanizam koji omogućava pravilno sagledavanje osnovnih vrijednosti i stepena prihvatljivih intervencija. Izrada ovog instrumenta (HIA- Heritage Impact Assessment) nije obavezna po domaćem zakonodavstvu, ali je Uprava, uz pomoć međunarodnih eksperata po propisanoj metodologiji izvršila provjeru uticaja izgradnje planiranog objekta na osnovne vrijednosti manastirskog kompleksa. Pri tome je zaključeno da se intervencija može prihvatiti budući da ne predstavlja devastaciju i ne narušava integritet kulturnog dobra, a u velikoj mjeri doprinosti očuvanju osnovnih vrijednosti.
Uostalom, ni Stručni tim koji je formiran nakon mog razrješenja po izvršenom uvidu na terenu u svom stavu izrečenom 16. jula ne koristi termine koje navodi pomoćnica Ministra. Dakle, Izvještaj i stručni nalaz ne sadrži u sebi niti jednu od slijedećih kvalifikacija koje je pomoćnica Ministra izrekla u razgovoru za Portal Analitika: “devastacija, gruba degradacija, devalvacija kulturne vrijednosti, grubo odstupanje od konzervatorskih principa i dosljednosti poštovanja kodeksa u konzervatorskoj djelatnosti, direktno narušavanje integriteta kulturnog dobra, poništavanje osnovnih načela na kojima se bazira zaštita kulturnih dobara, kršenje osnovnih principa Zakona o zaštiti kulturnih dobara”. Zbog čega? Odgovor je jednostavan- niti jedna od paušalnih kvalifikacija koje izriče pomoćnica Ministra ne odgovara istini niti karakteriše moj profesionalni angažman. U skladu sa navedenim, jasno je, a to znamo svi- i ja, i pomoćnica Ministra, i stručna javnost- svi znamo da nisam devastator, da nisam postupala nezakonito niti povrijedila načela na kojima se bazira zaštita kulturnih dobara. Ili drugim riječima, niti sam razriješena zbog nezakonitog postupanja niti zbog palionice. Uostalom, Ministarstvo kulture je početkom aprila od strane Uprave obaviješteno o izdatoj saglasnosti na Projekat. Ako je u Ministarstvu postojalo mišljenje da planirana izgradnja ili konkretno rješenje palionice ne doprinosi očuvanju osnovnih zatečenih vrijednosti, bilo je za očekivati da tada djeluje, odnosno da još početkom aprila bez odlaganja preduzme sve mjere za koje smatra da su potrebne i o tome odmah obavijesti Upravu i investitora.
Na žalost, u veoma detaljnom izlaganju pomoćnica Ministra je propustila da razjasni da li je investitor spornog objekta pribavio potrebnu građevinsku dozvolu, što je, ističem- jedini podatak koji kvalifikuje gradnju kao legalnu ili nelegalnu. Dalje, pomoćnica Ministra je propustila da obavijesti javnost o višemjesečnom radu Uprave bez odgovarajuće financijske potpore do čega je došlo jer nije bilo obezbijeđeno redovito otpuštanje planiranih finansijskih sredstava. Nedostaje i obavještenje o ozbiljnoj dilemi da li se uopšte može govoriti o kvalitetnoj primjeni zakona i institucionalnoj reorganizaciji službe zaštite ako Uprava u sjedištu ima gotovo pet puta manje visokoškolskog kadra nego što je to predviđeno.
Pomoćnica Ministra je propustila i da napomene kako je rad na obavljanju upravnih i sa njima povezanih stručnih poslova tekao nesmetano iako Uprava nije dobila saglasnost čak ni za popunjavanje radnih mjesta koja su od presudnog značaja za obavljanje dijela osnovne djelatnosti, tako da su bez ijednog zaposlenog još uvijek dva ključna odjeljenja- Odjeljenje za zaštitu nepokretnih kulturnih dobara i Odjeljenje za inspekcijski nadzor. Pomoćnica Ministra nije smatrala potrebnim da obavijesti javnost kako sam upornim nastojanjima uspjela da se konačno izborim za urgentno popunjavanje devet radnih mjesta, kao i da sam zbog razrješenja i retroaktivnog uručivanja otkaza morala napustiti značajne i dugo pripremane projekte. A očito potpuno irelevantnom pomoćnica smatra činjenicu da sam dovedena u situaciju da moram otkazati dogovoreni sastanak sa Mitropolitom Amfilohijem, za koji sam se dugo pripremala i sa saradnicima sačinila set konkretnih mjera zaštite koji SPC treba da uradi bez odlaganja.
Pomoćnica Ministra je propustila da obavijesti javnost kako sam dobila nezakonit otkaz, a nelegalnim oduzimanjem konzervatorske licence postarala se da i pored mojih kvalifikacija i stručnih kvaliteta, po kratkom postupku budem potpuno eliminisana iz profesionalnog života. Uz to je izjavila da se devastacije kulturnih dobara neće više tolerisati. Pa neka ih više ne toleriše. Ja lično devastacije nisam tolerisala ni do sada, navodi se u reagovanju mr Snježane Simović, inženjera arhitekture i urbanizma, konzervatora- savjetnika.
