„”Ako nešto ne želite da prijavite, onda nešto želite da sakrijete?!”, poručio je juče premijer. Na tragu te gotovo filozofske misli, izvodi se zaključak da upravo Krivokapić i njegovi saradnici iz najgore ali i najnetransparentnije vlade u savremenoj političkoj istoriji Crne Gore, imaju mnogo toga da sakriju od javnosti.
Na primjer: onda kada Krivokapićkaže kako ne zna ko mu je rekao da će biti uhapšen; ili kada Abazović ne zna ko mu je nudio 21 milion eura; ili kada su se tajno zadužili u ime naroda.
Ili kada su obećali građanima da će objelodaniti sadržaj Temeljnog ugovora, koji do danas niko vidio nije; ili kada su krijući htjeli da usvoje uredbu kojom bi započeli proces ispisa iz državljanstva za desetine hiljada ljudi; ili kada su iznosili neistine da Cetinjski manastir ne pripada gradu; ili onda kada je sam Krivokapić krio da ide u Beograd, pa nas je o tome gdje nam je premijer obavijestio Tanjug, da bi, po posljednjoj od silnih verzija koje je ispričao, bio ucijenjen izborom mitropolita Srpske pravoslavne crkve; ili kada su premijer i njegov ministar saopštili neistinu o divljanju pripitog vladinog službenika ulicama Podgorice, optužujući pritom i jednu nedužnu porodicu“, navodi Sekulić.
Zato, kako kađe, Krivokapić može i dalje da zbori što mu je volja, jer njegove riječi očigledno ne obavezuju ni njega samog, a kamoli druge.
„Uostalom, najbolji primjer licemjerja je tvrdnja premijera da njegova Vlada nikad nije željela da djeluje represivno?! Ne sjećamo se ni jedne druge Vlade koja je gazila svoje građane a nakon toga im prijetila, sem Krivokapićeve, kao ni jedne druge koja je popisivala učesnike građanskih protesta, a sve one koji se protive klerikalizaciji društva i otvorenoj diskriminaciji jednog naroda, kvalifikovala kao ekstremiste“, zaključio je Sekulić.
