Tog 13. avgusta 2008. godine je prvi put na parket u dvorani „Morača“ istrčala košarkaška reprezentacija Crne Gore. Protivnik je bila reprezentacija BiH-a. Prvi je na parket istrčao Vlado Šćepanović, prvi kapiten košarkaške reprezentacije Crne Gore. Prvu petorku je odredio i „potpisao“ Duško Vujošević, prvi selektor košarkaša Crne Gore. Pored kapitena Šćepanovića, u petorci su bili još Kuk, Bakić (koji je iz slobodnog bacanja postigao i prvi koš), Maraš i Peković. Crna Gora je u prvoj utakmici svoje reprezentacije pobijedila BiH 79:74.
Nakon obnove nezavisnosti 2006. godine Crnoj Gori je u svim segmentima bilo potrebno stvaranje kulta. Sport je bio posebno vrijedan i uticajan barjaktar. Reprezentativni kult u košarci imao je pravo ime – selektor Duško Vujošević. Time je potvrđen i „teret rođenja“, rođenog Titograđanina Duška Vujoševića, ali i vezanost i prijateljstvo sa košarkom i košarkaškim radnicima Crne Gore.
- Privilegija je znati ga, biti prvi kapiten reprezentacije Crne Gore u istoriji uz takvog prvog selektora. Ni sami nećemo biti svjesni ko je sa nama napravio prve i najteže korake u stvaranju kulta reprezentacije. Boljeg nijesmo mogli imati. Ostaje velika praznina kada ode trener, učitelj, a najviše prijatelj - ističe Vlado Šćepanović.
Bilo je dosta i treninga i razgovora i susreta i konsultacija. Svega onoga što veže dva čovjeka kojima je košarka – život. Vlado Šćepanović se prisjeća razgovora prije nego što je preuzeo klupu Partizana. Kada je bilo najteže, kada niko nije htio...
- Kaže mi Dule, uzmi Vlado Partizan. Jedan život imamo, a brzo prolazi. Treba iskoristiti svaki dar od toga života. Uzeti od života svaki dar, a ne život od tebe. Partizan je privilegija, iako ulaziš u unaprijed izgubljenu bitku. Kada malo bolje pogledam, ponekad je i privilegija boriti se u unaprijed izgubljenoj bici. Iz te bitke sam ja izašao mnogo jači nego što sam bio i shvatio sam što mi je Dule htio reći. Shvatio je Dule da imam hrabrosti i za takve bitke - prisjetio se Šćepanović.
Imali smo jedan specifičan odnos kao trener i igrač. Oba gorštačko ponosni, oba „teški“, tvrdi ali iskreni jedan prema drugom koliko god teško bilo. Te godine sa njim sam rastao i košarkaški i karakterno. Sad slobodno mogu reći da je jedan i neponovljiv. Teško će iko više dati život na tacni za svoje ideale i ljubav prema košarci - kazao je Šćepanović, priznajući koliko je praznine i tuge od kada je stigla vijest o smrti Dula Vujoševića.
