Savjeti za medije i štampu imaju budućnost i važnu ulogu u medijskom prostoru, sa novim mogućnostima i ulogama u digitalnom okruženju, ostvarivim kroz saradnju sa digitalnim platformama i u okviru evropskog zakonodavstva.
To je poručeno sa sesije „Imaju li savjeti za štampu budućnost? Uloga i misija savjeta za medije i štampu u digitalnom dobu“, održane u okviru dvodnevne godišnje konferencije Alijanse nezavisnih savjeta za štampu Evrope (AIPCE) u Budvi, čiji je domaćin Medijski savjet za samoregulaciju.
Izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju, Ranko Vujović, smatra da su sve demokratske vrijednosti u opasnosti, posebno sloboda govora, sloboda štampe, nezavisnost medija.
„I smatram da u ovom kontekstu, mi kao savjeti za medije i štampu imamo obavezu da branimo osnovne slobode na ovoj planeti, naročito u ovom dijelu zapadnog svijeta u kojem živimo. Zato se nadam da ćemo, pored konkretnih tema, govoriti ova dva dana i o ovom velikom problemu sa kojim se suočavamo“, naveo je Vujović.
Medijski ekspert Joan Barata smatra da savjeti za medije i štampu imaju budućnost i dai dalje imaju važnu ulogu u medijskom prostoru, ali da je ključno pitanje kako ih učiniti relevantnim u budućnosti.
„Samoregulacija podrazumijeva sve inicijative medijskog sektora u cilju unapređenja etike i profesionalizma, a savjeti za medije i štampu su stub tog procesa. Važno je naglasiti da samoregulacija po definiciji isključuje ulogu države“, istakao je Barata, podsjećajući da je Evropski sud za ljudska prava više puta naglasio da države ne smiju određivati etičke ili profesionalne standarde u medijima.
On je upozorio da postoji globalni trend tzv. „regulisane samoregulacije“, gdje država ne samo da definiše etički kodeks, već i imenuje članove savjeta ili ombudsmana.
„To je problematično, jer prelazi crvenu liniju direktnog uticaja države na sistem samoregulacije“, naglasio je Barata.
Podsjetio je da međunarodne organizacije i tijela za ljudska prava promovišu samoregulaciju kao najoptimalniji pristup slobodi izražavanja, navodeći da države, ako žele da budu u skladu sa međunarodnim standardima, moraju ostaviti prostor za samoregulaciju kako bi se izbjegla prevelika državna intervencija.
Barata je ukazao i na promjene u medijskom pejzažu.
„Novinarstvom se danas bave ne samo profesionalni novinari, već i blogeri, aktivisti, pa građani-novinari i influenseri. Oni otvaraju i osjetljiva pitanja, poput političke propagande kroz prikriveno oglašavanje. Ključni akteri postale su online platforme, posrednici koji hostuju i distribuiraju sadržaj, sa sopstvenim pravilima moderacije. To je i pravo na slobodu izražavanja same platforme“, naveo je Barata, ukazujući da takva pravila utiču i na vidljivost medijskog sadržaja.
On je kazao da se u Evropi ovaj prostor uređuje novim zakonima.
„Digital Services Act (DSA) – Akt o digitalnim uslugama propisuje obaveze velikim platformama poput YouTube-a, Facebook-a i TikToka – od transparentnosti do mehanizama žalbi. Savjeti za medije i štampu bi, u budućnosti, mogli postati van sudska tijela za rješavanje sporova ili ovlašćene organizacije koje prijavljuju sporni sadržaj. Takođe, mogli bi učestvovati u konsultacijama o algoritmima i kodeksima ponašanja protiv dezinformacija i govora mržnje“, smatra Barata.
Ukazao je i da European Media Freedom Act (EMFA) donosi nove garancije za medije, iako ostaje otvoreno pitanje implementacije.
„Sve ovo pokazuje da savjeti za medije i štampu ne samo da imaju budućnost, već i nove prilike i uloge, naročito u digitalnom okruženju, u saradnji sa platformama i u okviru evropskog zakonodavstva“, zaključio je Barata.
Direktorica Agencije za audiovizuelne medijske usluge Sunčica Bakić, osvrnula se na ulogu regulatornih tijela u novim uslovima koje donose Direktiva o audiovizuelnim medijskim uslugama i Evropski akt o slobodi medija (EMFA).
„Gospodin Barata je već govorio o Digital Services Act-u (DSA), što je veoma važno, ali smatram da se moramo vratiti na samu Direktivu, jer je ona suština za regulatore. EMFA je, sa moje tačke gledišta, prije svega prekretnica, ona harmonizuje pravila koja su ranije postojala samo za tradicionalne medije“, poručila je Bakić.
Prema njenim riječima, novi okvir sada obuhvata video na zahtjev, platforme za razmjenu videa i generalno onlajn sadržaj, sa posebnim naglaskom na zaštitu maloljetnika, promociju evropskih djela, transparentnost oglašavanja i regulisanje marketinga štetnog sadržaja.
Posebno se osvrnula na član 18 EMFA-e, koji uvodi obavezu velikih platformi da priznaju posebnu ulogu medijskih servisa.
Bakić je pojasnila da će platforme, između ostalog, morati omogućiti medijskim kućama da prijave svoj status, poštovati uređivačku nezavisnost i obrazložiti razloge za eventualno ograničavanje ili uklanjanje sadržaja.
„To je kao mač sa dvije oštrice, istovremeno prilika, ali i potencijalni izvor ozbiljnih problema“, upozorila je Bakić.
Status medijskog servisa, kako je pojasnila, može se dokazati na dva načina: putem regulacije – kroz registraciju i nadzor regulatora, ili putem samoregulacije – kroz članstvo u široko priznatoj samoregulatornoj organizaciji, navodeći da tu vidi ključne izazove.
„Ako želimo da, na primjer, neki influenser ili bloger bude pod nadzorom regulatora, on mora biti registrovan. Ali šta ako zlonamjerni akter odbije registraciju? Može li onda kroz samoregulaciju dokazati svoj status i dobiti zaštitu? To je pitanje koje zabrinjava regulatore širom Evrope“, naglasila je Bakić.
Ukazala je na pitanje jurisdikcije, koje je, prema njenim riječima, od ogromnog značaja kada je riječ o online servisima i pristupu internetu.
„Čak i u tradicionalnim medijima imamo probleme sa jurisdikcijom. Praksa primjene direktiva značajno se razlikuje od države do države. Italija, na primjer, ima vrlo stroga pravila za influensere i blogere, oni moraju biti registrovani i ispunjavati određene uslove. S druge strane, u Hrvatskoj uopšte ne postoji regulacija na tom polju. To pokazuje koliko je lako zloupotrijebiti ovakve razlike, naročito na Zapadnom Balkanu, gdje zlonamjerni akteri mogu jednostavno preći granicu i izbjeći svaku obavezu“, upozorila je Bakić.
Ona je poručila da su glavni ciljevi oba akta jasni, posebno kada se posmatraju zajedno.
„Direktiva daje pravnu sigurnost. EMFA donosi fleksibilnost. Direktiva propisuje obavezne standarde za medijske kuće, dok EMFA pruža zaštitu tim medijskim kućama. Moja najveća briga su zlonamjerni akteri, jer dok pokušavamo da zaštitimo one relevantne, postoji rizik da upadnemo u još veće probleme sa jurisdikcijom u različitim državama“, zaključila je Bakić.
Predstavnica IPSO-a iz Velike Britanije Rosemary Douce, istakla je savjeti za medije i štampu imaju važnu ulogu u savremenom novinarstvu, posebno u digitalnom okruženju u kojem raste broj online publikacija i širenje dezinformacija.
„Vidimo da sve više online medija želi da bude regulisani, jer im to donosi oznaku kredibiliteta da su pouzdani i odgovorni. Zato u IPSO-u imamo takozvanu IPSO oznaku, kojom članice mogu jasno pokazati javnosti da su dio regulisanog sistema“, kazala je Douce.
Naglasila je da je u eri dezinformacija i razvoja vještačke inteligencije posebno važno napraviti razliku između profesionalnih novinara i izvora informacija koje pružaju građani. Kao primjer navela je slučaj nestale žene u kojem su „građani-novinari“ širili teorije zavjere i ometali rad profesionalnih novinara na terenu.
IPSO, prema njenim riječima, pruža smjernice kako bi novinari odgovorno koristili društvene mreže i podsjeća javnost na pravila rada štampe.
Douce je kazala da organizacija trenutno radi i na novim smjernicama koje će se odnositi na online komentare ispod članaka, jer i oni mogu biti predmet regulacije.
„Budućnost je u jasnim pravilima, tako da svi znaju svoje obaveze“, poručila je Douce.
Govoreći o globalnom kontekstu, Douce je naglasila da IPSO nema nadležnost van Velike Britanije, ali da influenseri i blogeri u nekim slučajevima potpadaju pod regulatorna tijela, posebno kada je riječ o oglašavanju i korišćenju oznaka poput hashtagova.
Ona je dodala da se IPSO ne odnosi samo na velike medije.
„Imamo i lokalne blogove i sportske portale. Ako žele da budu dio sistema i pristanu na Kodeks uredničke prakse, mogu nam se pridružiti“, rekao je Douce.
Ukazala je da u Velikoj Britaniji samoregulacija medija nije obavezna, pojašnjavajući da su neki mediji izvan IPSO sistema, dok regulacijaelektronskih medija poput radija i televizije potpada pod nadležnost OFCOM-a.
Predsjednik Albanskog savjeta za medije Koloreto Cukali, izrazio je zabrinutost zbog budućnosti medijske samoregulacije u vremenu ubrzanih promjena u novinarstvu i digitalnim platformama.
„Nisam baš optimističan o budućnosti savjeta, iskreno. Mislim da moramo vrlo brzo da evoluiramo. Sve se mijenja“, rekao je Cukali, naglašavajući da se nekada medijska svakodnevica svodila na kupovinu nekoliko dnevnih novina, kafu i čitanje vijesti, dok je danas cijeli medijski pejzaž preseljen na telefon.
Cukali je ukazao da su vijesti postale znatno kraće, često i površnije, zbog sve kraće pažnje publike.
„Kraće i kraće znači manje kvalitetne vijesti. Dakle, sve se mijenja i mi moramo da se mijenjamo, inače ne vidim da ćemo opstati. Prvo pitanje je: kako da ostanemo relevantni?“, rekao je Cukali.
Podsjetio je da je Albanija prva država u Evropi bez štampe i da je sve preseljeno online, navodeći da to mijenja odnose snaga, jer „pojedinac sada ima istu moć da informiše kao i velika korporacija“.
Cukali je rekao da većina žalbi koje stižu u Savjet odnosi se na objave na društvenim mrežama, prvenstveno Facebooku, nad kojima ni savjeti ni sudovi nemaju kontrolu.
„Čak ni sudske odluke nemaju uticaja na Facebook. Oni mogu donijeti odluku, ali to niko ne poštuje“, rekao je Cukali, dodajući da bi savjeti trebalo da budu prisutni i unutar platformi.
On je ukazao da granice između klasičnog novinarstva i novih oblika komunikacije nestaju.
„Influenseri i blogeri proizvode vijesti. Ko zna da neće postati veći i uticajniji od tradicionalnih medija? Dakle, da li ćemo se baviti i njima? Ili ćemo reći da to nije naš posao?“, naveo je Cukali.
Smatra da bi trebalo ponovo promisliti ulogu štampe, jer je „stara era završena“, a novinarstvo se dramatično mijenja.
Poseban izazov, dodaje, predstavlja širenje propagande kroz medije koji formalno poštuju etičke standarde.
Cukali je poručio da je ključni zadatak savjeta da ostanu relevantni u novom digitalnom okruženju.
„Moramo vidjeti šta javnost radi, šta i kako čita, i šta je tjera da se žali, na šta mi možemo da odgovorimo, i kako da ostanemo na tom posredničkom nivou između suda i običnog čitaoca. Nemam rješenje, ali snažno predlažem da ponovo razmislimo o ulozi štampe“, rekao je Cukali.
Ovo godišnje okupljanje evropskih Savjeta za štampu i medije, koje se svake godine održava u drugoj evropskoj državi, prvi put je organizovano u jednoj od država Zapadnog Balkana. Ove godine učestvuje 30 država, sa preko 60 učesnika sa tri kontinenta
