Na putnom pravcu Šavnik – Žabljak, čim se prođe tunel „Ivica“, vozače očekuje neprijatno iznenađenje. Na kolovozu velika količina snijega i leda koja otežava vožnju.
Loš prilaz do skijališta: Ništa bolje stanje nije ni na dijelu puta od grada do skijališta. Na kolovozu je toliko snijega da se putnička vozila otežano kreću, zaglavljuju, proklizavaju. Vozači izlaze iz automobila i pomažu jedni drugima da dođu do željene lokacije. Put je prilagođen samo za vožnju većih vozila – za džipove.
Na loše prilaze do skijališta žale se posjetioci Savnog kuka.
„Gore je sada, nego kada sam ja bio dijete i tinejdžer. Put od tunela do Žabljaka je katastrofalno očišćen, isti slučaj je i sa putem od grada do skijališta. Ostalo, vidjeću narednih dana, tek sam stigao“, priča prve utiske nakon dolaska iz Podgorice, Radenko Kasalica.
Selektivno rentiranje ski-opreme: Turistički poslenici žale se na lošu sezonu, međutim, nerijetko svojim poslovanjem ostavljaju negativan utisak na posjetioce.
Nakon dolaska na skijalište Savin kuk, naša ekipa je odlučila da se oproba u skijanju. Potrebna nam je bila ski-oprema. Nju rentira privatnik, koji je za to dobio dozvolu od opštine, saznaćemo kasnije od komunalne policije.
Iako je padala kiša, čekali smo u podužem redu da uzmemo opremu. Kada smo stigli na red, vlasnik/radnik, izvjesni gospodin Vojinović, saopštava nam da je završio sa izdavanjem opreme za taj dan. Stoga, ukoliko ne ponesete svoju, moraćete nazad do grada, nekih pet kilometara puta u jednom pravcu.
Radno vijeme objekta nije vidno istaknuto, izdavanje računa ovdje je misaona imenica. I, dok mi čekamo prevoz za povratak do grada kako bismo potražili neophodnu ski-opremu, isti čovjek momku koji je čekao u redu iza nas - rentira snoubord!? Tražimo objašnjenje. Vojinović nam kratko saopštava da je to njegov posjed i oprema i da može da radi što je njemu volja. Neprijatno smo iznenađeni.
Niko nije nadležan: Ne odustajemo lako. Pozvali smo komunalnu policiju da prijavimo slučaj i saznali da nijesmo jedini koji su doživjeli neprijatnost.
„Vi ste zbog istog toga zvali i prije tri dana“, čuje se sa druge strane. Nijesmo, ali sada znamo da je to česta situacija.
Objasnili su nam da dotični gospodin ima dozvolu za rad, koju je izdala opština, i da oni nijesu nadležni. Uputili su nas na opštinsku turističku inspekciju.
Pozivamo još jednu instituciju, imaju jednog inspektora, koji je bolestan, što se čuje i preko telefona, ali obećava da će napraviti zapisnik.
Informišu nas da možemo pozvati i kol-centar i podnijeti prijavu... Ukratko, niko ni za što nije nadležan, pa ukoliko kao turista doživite neprijatnost, ostaje vam samo da pišete po blogovima i sajtovima.
Nakon neuspjelog rentiranja ski-opreme na Savinom kuku, odlazimo do staze Javorovača gdje bez problema dobijamo sve što namje potrebno. Opet vožnja do Savinog kuka, i konačno malo uživanja u skijanju.
Staza dobro posjećena: Uprkos lošim prilaznim putevima, neljubaznim turističkim radnicima, kiši, na stazi je bilo dosta posjetilaca. Oni vještiji skijaju i voze snoubord, oni manje vješti uživaju u sankanju. Rođeni Žabljačanin, Radenko Kasalica prisjeća se da je na skije stao sa svega četiri godine i objašnjava da sada sina uči skijaškim vještinama.
„Ne ide kako bih ja želio. Prošle godine sam ga učio, koliko su to dozvolili uslovi, jer je bilo malo snijega“, objašnjava Kasalica i ističe da zbog zabrane međugradskog saobraćaja rijetko dolazi do rodnog grada.
Na stazi smo zatekli i posjetioca iz regiona, Beograđanina Dragana, koji uživa u spustu na snoubordu.
„Snoubord vozim oko četiri godine. Nije mi prvi put da sam na Durmitoru. Problem je što žičara nije radila uopšte ovih dana. Lokali ne rade, ali dobro je, da malo suzbijemo koronu“, kaže Dragan.
Često Savin kuk posjete i oni koji nijesu vješti u skijanju ali imaju želju da nauče da se spuštaju niz padine Durmitora. Početnicima su na raspolaganju i instruktori, da lakše savladaju prve skijaške korake.
„Dosta dobro interesovanje vlada za školu skijanja ove godine. Ima polaznika svih dobi, od djece od četiri, pet godina, do osoba zrelije dobi“, priča instruktor Zdravko Danilović.
Za jedan individualni ski-čas, koji traje sat vremena, potrebno je izdvojiti 20 eura, dok jedan grupni čas košta 15 eura po osobi.
„Koliko zavisi od instruktora, toliko zavisi i od polaznika i od njegove motivisanosti i volje za učenjem. U prosjeku su to tri do četiri poligonska časa, nakon toga ide skijanje na ski liftu sa instruktorom, najmanje dva časa“, objašnjava Danilović i dodaje da se polaznici odlučuju najčešće za dva časa dnevno.
Na Žabljaku visina sniježnog pokrivača iznosi skoro metar. Grad izgleda idilično, snijega za ljubitelje zimskih sportova ima dovoljno, još kad bi bilo i ljubaznijih turističkih poslenika bilo bi i uspješne sezone.
