Naime, Gazzetta dello Sport donijela je opširniji intervju sa njim, a povodom toga što će sjutra proslaviti 60. rođendan.
Nadimak "Genije" i dalje je ostao - uostalo, o tome govori i naslov teksta. No, zanimljivo je na koji je način Savićević govorio o svojim počecima.
Mnogima je jako poznat njegov ostatak karijere, ali malo je onih koji znaju nekoliko kurioziteta sa samog starta. Recimo - to da je Savićević sa 15 godina predvodio OFK Titograd do naslova omladinskog prvaka Crne Gore. U konkurenciji starijih igrača. Ali i u konkurenciji tadašnjeg omladinskog prvaka i pobjednika juniorskog Kupa Jugoslavije - Sutjeske i Budućnosti.
OFK Titograd je sezonu 1981/82. u Crnogorskoj omladinskoj ligi završio uz impresivan skor - 18 pobjeda, četiri remija, bez poraza. Gol razlika - 66:6. Uslijedilo je finale Prvenstva Jugoslavije - u grupi u Beogradu, u kojoj su još bili Crvena zvezda, Vojvodina i Vardar, Savićević je bio najmlađi strijelac. Protiv jake ekipe beogradskih 'crveno-bijelih' tijesno su poraženi (3:2).
"Moj otac bio je šef željeznice i rukovodio je sa 900 ljudi. Živjeli smo u Podgorici u kući iza stanice. Moj brat Goran želio je da bude mašinovođa", naglasio je Savićević za Gazzettu.
I prvi koraci Dejana Savićevića u fudbalu tako su, logično, vezani za - željeznicu.
"Bježao sam između šina i išao da igram na terenu koji je bio pun kamenja. Tada sam naučio da žongliram. Bio sam opasan, ali srećom postao sam fudbaler. Sa 13 godina sam igrao u OFK Titogradu", naveo je on, prisjećajući se perioda kada je priključen pionirima.
Nikada, dodaje, nije osjećao toliku slobodu u fudbalu kao u doba nastupa za OFK Titograd.
"Bio sam tamo dvije godine i igrao iz čistog zadovoljstva. Novca je bilo malo, ali nikad se nijesam osjećao tako slobodno. Onda sam otišao u Budućnost", naglašava on.
