„Ja u kancelariji nisam mnogo, nisam tu kao profesionalac, ne radim za platu, a komunikacije su napravile da možeš da budeš bilo gdje na svijetu", kazao je Savićević za BBC.
Na pitanje dokle će biti prvi čovjek crnogorskog fudbala, u funkciji na koju je posljednji put izabran 2021. na novi mandat od četiri godine, odgovoriće veoma iskreno.
"Vidjećemo, to određuju okolnosti - političke okolnosti, a vidite i sami kako sve ide. Biću dokle budem imao većinu, jer niko bez većine nije mogao da vlada, a ja ovo radim iz ljubavi i zadovoljstva i neće biti smak svijeta kad više ne budem predsjednik", kazao je Savićević.
Ležerno, u stilu karaktera koji ga je pratio čitavu karijeru, lakonski će zaključiti:
„Ja za dan poslije imam varijantu od kad sam završio karijeru. Sa 35 godina sam obezbijedio djeci i sebi egzistenciju, a naći ću neku zanimaciju - fudbal ću svakako voljeti dok budem disao i otvarao oči."
Iako ga mnogi pamte sa terena, Dejan Savićević se tamo - ne bi vraćao.
„Ne! Ponekad mi se javi volja i želja, ali veoma rijetko."
Slične su mu emocije i kada se pomene mogućnost da iz funkcionerske fotelje sjedne na trenersku klupu.
„Nemam volju, trenerski posao je jako težak posao. Mnogo je teško kad zavisite od drugih, a to je slučaj kad nemate široku bazu, igrače na raspolaganju."
Jedini trenerski zadatak u njegovoj karijeri tako ostaje vršenje dužnosti selektora Jugoslavije (odnosno Srbije i Crne Gore), najpre kao dijela selektorske komisije, a onda i u samostalnom mandatu.
Dvije decenije kasnije, Savićević ne žali što će to vrijeme ostati upamćeno po bolnim porazima od Azerbejdžana, nemogućnosti reprezentacije da se kvalifikuje za velika takmičenja, četiri pobjede i deset poraza u sedamnaest utakmica na klupi.
„Sigurno će to ostati jedini trenerski zadatak. Nemam neki kompleks da bih ispravljao bilo šta - desilo se, idemo dalje."
