On je predložio veću Apelacionog suda koje razmatra ovu presudu da otvori glavni pretres i sam proceni da li će verovati svedoku-saradniku Nebojši Joksoviću.
- Za dvije nedjelje će biti šest godina od kako sam u pritvoru, došao sam dobrovoljno u zemlju, imao sam obećanje da ću ja, kao i ostali koji me poznaju imati fer suđenje - rekao je na početku obraćanja Šarić vijeću suda koje razmatra presudu kojom su optuženi osuđeni na ukupno 300 godina zatvora.
On je naveo da prvostepeno vijeće koje ih je osudilo nije željelo da čuje ni jedan predlog niti dokaz odbrane, već da je presuda koju su donijeli "samo pojačana optužnica".
- Vjerovali ili ne, za ovih šest godina, mene niko nikada nije pitao ni za jedan kilogram droge, nikada me niko nije pitao ni za uloženi cent. Obraćao sam se tužiocu tokom suđenja, on se čak i ljutio, sudiji, pitao sam hoće li me iko pitati za drogu, ne mogu sam sebe da pitam, niko me nije pitao. Pokušavaju na silu da mi stave šest tona droge, nešto što nisam uradio. Tužili su me i osudili da sam osmislio plan, bez i jedne rečenice dokaza. Poslije toga, u istoj toj optužnici su me optužili da sam dao nalog, nema ni jedne rečenice kome sam dao nalog - nastavio je Šarić.
On je naveo da ga ni jedan dokaz ne tereti ni za finansiranje droge, a da mu je posebno zasmetalo što su tokom postupka pokušali od njega da naprave bahatog čovjeka.
- Zasmetalo mi je, čista laž, prave od mene bahatog čovjeka. Recimo 31.03.2015. pitam svedoka-saradnika Radana Adamovića da li sam ga finansirao, da li sam mu davao naloge, on kaže "stajao sam lično iza vas, mislio sam da me ne znate, a vi ste se okrenuli i pitali "Radane možete li da zovete muziku da im damo neke pare" - objasnio je Šarić.
On je naveo i da ne razumije zbog čega je sud u presudi kao otežavajuću okolnost to što ni jednom nije rekao da nije kriv.
On je podržao žalbu advokata na presudu, u kojoj je traženo ukidanje pritvora za njega, otvaranje glavnog pretresa i donošenje oslobađajuće presude.