(Specijalno za Portal Analitika iz Sarajeva)
Očekivala se sa nestrpljenjem i optimizmom. Ministarska konferencija "EU-zapadni Balkan", koja je u srijedu održana u Sarajevu, bila je zamišljena kao podstrek i novi vjetar u jedra zamalja zapadnog Balkana na putu ka EU.
Bilo je to, ipak, samo 24 sata uzaludne nade u neko čudo. Istini za volju, nakon skupa, koji su svojim prisustvom začinili visoka predstavnica EU Ketrin Ešton i komesar za proširenje Štefan File, te ministri inostranih poslova Španije Migel Anhel Moratinos, Italije Franko Fratini i Švedske Karl Bilt, usvojena je predsjednička izjava u kojoj je iskazana „nedvosmislena posvećenost evropskoj perspektivi zemalja zapadnog Balkana”, te je naglašeno da je „budućnost zapadnog Balkana u EU”.
Vlastite zasluge: Evropski oci naglasili su da očekuju obavezivanje međunarodne zajednice da će podržati region u pridruživanju EU, ali i, po ko zna koji put, jasno naglasili da pretendenti na mjesto u evropskoj porodici „moraju da intenziviraju svoje napore na ispunjavanju kriterija i dogovorenih uslova i dinamiku reformi i da će „napredak svake zemlje zavisiti od njihovih vlastitih zasluga”.
Sarajevska konferencija, makar tako misle njegovi učesnici sa zapadno-evropskom adresom, bio je demonstracija deklarativnog jedinstva međunarodne zajednice, ali i cijelog Balkana. No, koliki je zaista bio domet i kakvi su rezultati trosatne Ministarske konferencije simboličnog naziva "EU-zapadni Balkan", koju je španski šef diplomatije Moratinos usudio čak nazvati historijskom?
Ako iza zatvorenih vrata nisu dogovoreni neki konkretni koraci, o kojima javnost, iz ovih ili onih razloga, nije obaviještena, onda će i ova konferencija u anale EU i našeg regiona biti zabilježena kao skup lijepih riječi i ohrabrujućih poruka od kojih - neće biti pretjerane koristi. Dakle: sarajevski pucanj u prazno!
Iako je komesar File nagasio kako je konferencija u Sarajevu pokazala da nema osnova za razmišljanja o umoru EU od daljnjeg proširenja, predstavnici zemalja jasno su poslali signal da ni jedna od država zapadnog Balkana neće moći prečicom u EU, te da je EU, iako jedinstvena u stavu o evropskoj budućnosti država na Balkanu, primijenila politiku - čekanja.Sarajevske sjenke: Dakle, skup je protekao u atmosferi euro-entuzijazma balkanskih zemalja, s jedne, i ubjeđivanju EU u njenu dobronamjernost, ali i skepticizma pojedinih zemalja EU povodom daljeg proširenja Unije, u čemu je prepoznata Njemačka, koja u Sarajevo nije poslala osobu adekvetnog ranga.
Sjenku na sarajevski samit bacila je i činjenica da je on održan na nižem nivou od planiranog, što su pojedine strane agencije, obrazložile kao "posljedicu neslaganja u organizaciji". Naime, EU na ovaj skup je poslala visokorangirane funkcionere Ketrin Ešten i Štefana Filea, ali neke uticajne zemlje – prije svega Njemačka i Rusija - predstavljene su na mnogo nižem nivou. U posljednjem momentu dolazak je otkazao i turski ministar inostranih poslova Ahmet Davutoglu.
Osim toga, sastanak je prvobitno planiran kao samit. Međutim, zbog spora Srbije i Kosova on je na kraju poprimio neformalni karakter, pa je organizovan po takozvanoj gimnih formuli, što će reći da su učesnici predstavljeni samo imenom, a izostavljeni su nazivi država. Tako je i usvojena predsjednička izjava neformalnog karaktera i nije obavezujuća.
Promenada bez cilja: Skup je pratilo je čak 350 akreditiranih predstavnika medija i cijelog svijeta, od kojih su mnogi otišli - razočarani, što zbog anemične konferencije, što zbog loše organizacije zbog čega novinarima nije osiguran normalan rad.
Ipak, ako se išta može smatrati uspjehom sarajevske konferencije, u čemu njeni organizatori vjerovatno i prepoznaju jedinstvenost Evropske unije, ali i cijelog Balkana, jeste činjenice da su šefovi diplomatija Srbije i Kosova Vuk Jeremić i Skender Hiseni sjeli za isti sto i ravnopravno razgovarali o budućnosti zapadnog Bakana, bez obzira što i jedan i drugi ni u Sarajevu nisu odustali od prepoznatljivih stavova da „Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova” (Jeremić), odnosno, da „nezavisnost Kosova neće i ne može biti predmetom rasprava” (Hiseni).
Još jedna pozitivna stvar koja se može pripisati Ministarskom sastanku, koji je organizovalo špansko predsjedništvo EU i Evropska komisija, jeste činjenica da je, deset godina poslije samita u Zagrebu, to bila jedinstvena prilika da se susretnu predstavnici 27 članica EU, sve zemlje zapadnog Balkana, regionalne organizacije, kao i „zemlje prijatelji“ Turska, Rusija i SAD.Dakle, ono što su evropski zvaničnici poručili u predsjedničkoj izjavi, koja je do konačne verzije doživjela nekoliko korekcija - samo je ono što se svakodnevno plasira iz Brisela u izjavama kreatora evropske budućnosti zapadnog Balkana. Stoga se, s pravom, postavlja pitanje: je li sarajevska promenada evropskih ministara, ali i predstavnika drugih zemalja i međunarodnih institucija bila sasvim nepotrebna, kako bi se uputile već poznate poruke.
Duda ADŽOVIĆ
