Predstava “Šapat duše“ Hrvatskog narodnog kazališta iz Varaždina, u režiji Tamare Kučinović, odigrana je sinoć u Crkvi Santa Maria in Punta u budvanskom Starom gradu, u okviru festivala Grad teatar.
Komad se bavi sudbinama ljudi koji su usljed ratova i izbjeglištva izgubili svoju suštinu i identitet i koristi lutke kako bi na dirljiv način prikazao bol i patnju ljudi pogođenih ratom.
Glumac Filip Eldan nakon igranja je izjavio da kao glumac i lutkar nije mogao ostati ravnodušan na ovu priču.
“To su priče svih nas i važno je da se izgovore. Posebno nama u teatru je upravo to i zadatak, da pričamo o važnim stvarima. Naravno, u teatru može biti i zabava, može biti i nešto drugo, ali mislim da ne smijemo zaboraviti da su ovakve priče jako važne. Moramo da progovaramo o bitnim temama i ukazujemo, pa koliko god možda nekad utopijski mislimo da nešto možemo promijeniti, ali vrijedi pokušati”, kazao je Eldan.
Istakao je da je Tamara Kučinović jedna od rijetkih formalno obrazovanih lutkarskih rediteljki i njen režijski pristup predstavi je uvijek vrlo zanimljiv.
“Ona je ovdje pokušala napraviti neku sintezu, kombinaciju glume i lutkarstva gdje ove lutke simbolizuju to „ništa“, taj izgubljeni identitet, izgubljenu ljudskost, a mi glumački zapravo igramo njih isto tako. I u toj sinergiji dolazimo do tog identiteta, kroz lice dječaka Idrisa koji otkriva sve te ljude u kampu – šta su oni, ko su oni bili, čime su se bavili prije”, objasnio je on.
Kako dodaje, bavili su se puno temom djece u izbjeglištvu, u izbjegličkom kampu, djecom koja su tamo rođena i možda ne znaju ništa drugo osim toga.
“Bavili smo se i time što znači izgubiti prošlost, svoj identitet, i to smo pokušali raditi kroz zanimanja, kroz profesije. Jer ono čime se čovjek bavi i za čime ima strast, to ga jako određuje, i to nam se činilo zanimljivo u lutkarskom smislu“, poručio je on i dodao da je prvi put na festivalu Grad teatar.
Glumica Sara Ipša objasnila je kakvo je njeno iskustvo bilo u radu na ovoj predstavi, ali i kakve su reakcije na izvođenjima.
“Dobiješ bijeli papir, i na taj bijeli papir, tačnije lutku, prenosiš boje, osjećaje i emocije. Ta lutka koliko pomaže, toliko i odmaže, ali zato smo mi ti koji bojamo emocijama tu lutku od sunđera i pretpostavljam željeza. To je za mene, kao prvo, inspirativno, a kao drugo, pruža puno slobode. To je kao stvoreno za umjetnika”, rekla je glumica.
Kako kaže, voli kada su prostori mali i skučeni, jer se djeca užive i prvi put proživljavaju neke emocije koje ne pokazuju roditeljima ili bilo kome.
“Ima raznih reakcija, bilo je i suza, ali su na kraju uvijek pozitivne“, istakla je ona.
Autorski tim predstave, pored rediteljke Tamare Kučinović, čine Davor Molnar, scenografija i kostimografija, Alena Pavlović, autorka lutaka, Ivana Đula i Luka Vrbanić, muzika i kompozicija i Damir Chytil, autor video projekcija.
U predstavi igraju: Filip Eldan, Sunčana Zelenika Konjević, Nikša Eldan, Sara Ipša i Marinko Leš.
