(Specijalno iz Zagreba za Portal Analitika)
Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader, koji je prije petnaestak mjeseci naprasno i bez objašnjenja napustio tu funkciju i politiku prošlog je tjedna stupio pred saborsku istražnu komisiju zbog slučaja izuzetne štete pričinjene državi u vezi s domaćom naftnom kompanijom Ina.
Kudikamo više negoli formalni sadržaj njegova svjedočenja u Hrvatskom saboru, međutim, ovdašnje je medije privukla sama činjenica Sanaderova prvog javnog istupa u Hrvatskoj nakon punih deset mjeseci, kao i određeni signali za eventualni njegov povratak u politiku. Početkom ove godine, da se i na to podsjetimo, vođstvo HDZ-a izbacilo je svog bivšeg predsjednika iz stranke zbog svojevrsnog pokušaja puča te svrgavanja njegove nasljednice, aktualne premijerke Jadranke Kosor.
Sanader na privatnom službenom putu: Otada pa sve donedavno, pak, novinari su Ivu Sanadera uspijevali locirati jedino po inozemstvu, u Austriji i Sjedinjenim Državama, te se već uvelike nagađalo i da se ne kani vratiti u zemlju jer ga brine mogućnost da državno odvjetništvo protiv njega digne tužbu zbog onih istih stvari koje su ga lani i ponukale da na dotada neviđen način - bar u Hrvatskoj - doslovno iščezne iz javnog života.
Posrijedi je najvjerojatnije njegova dugogodišnja upletenost u mahinacije oko Hipo Alpe Adrija banke, od polovine zadnje decenije prošlog vijeka do kraha te banke prije dvije godine. Kao što je poznato, ta je austrijska, potom njemačka banka, od malene novčarske institucije narasla u jakog tržišnog igrača ponajprije zahvaljujući vrijednostima koje je isisala iz Hrvatske, uz pomoć potplaćenih hrvatskih političara.
S druge strane, izbor mogućih ostalih predmeta koji bi bili jednako utuživi, u Sanaderovu je slučaju više nego izdašan, pa se i dalje nitko ne usuđuje definitivno ustvrditi što je točno bilo na stvari. No, s priličnom sigurnošću se pretpostavlja – ta je verzija najčešće u opticaju, i ujedno je najzrelija – da je dojučerašnjega neprikosnovenog premijera u nekome momentu jednostavno poklopio val opsežne međunarodne istrage afere Hipo. I nitko ne dovodi u pitanje tezu da je isključivo taj međunarodni kontekst i nivo daleko ozbiljniji od one hrvatskog tužilaštva i pravosuđa općenito, bio odlučujući za čitav proces od Sanaderova odlaska do možebitnog sudskog sankcioniranja njegovih grijeha. Što se nas domaćih tiče, dakle, mogao je slobodno uprskati još toliko, no i danas bismo ga slušali kako naciji priča bajke.
Optužbe za šurovanje sa Mol- om: Nešto se od elemenata toga pripovjedačkog žanra, eto, slučilo i na rečenome Sanaderovu nastupu u Saboru. Tamo je nakon već realiziranih svjedočenja drugih relevantnih protagonista u slučaju Ine, trebalo biti, a uopće nije, barem malo više raspetljano sve ono što se zbivalo s tim poduzećem na početku 2009. godine.
Hrvatska vlada, naime, tada je većinski udio u Nadzornom i Upravnom odboru Ine prepustila njezinu najvećem suvlasniku, mađarskom Molu, premda Mađari nisu imali, a nemaju ni danas, apsolutni većinski dionički udio. Konkretno, država je zadržala u posjedu gotovo 45 posto Ine, dok su Mađari vlasnici oko 47 postotaka; razloge za tako bizarno odricanje od faktičkog energetskog monopolista u Hrvatskoj, očito treba tražiti u motivaciji koja nema veze s normalnom gospodarskom politikom jedne države.
Nadalje, nije zadovoljavajuće objašnjena niti misterija oko neke vrste državnoga beskamatnog kreditiranja Ine u istom razdoblju, kada je Mađarima dopušteno da hrvatskoj državi ostanu dužni oko dvije milijarde kuna (oko 270 milijuna eura) na ime neplaćenih poreza.
Sanader-Mol-Polančec: Sanader je saborskoj komisiji veoma površno odgovorio na pitanje o tome detalju vladina poslovanja s Inom, tumačeći popustljivost prema mađarskom partneru – brigom prema radnicima Ine. Baš kao da bi radnike - ovdje generalno najviše oštećene samom politikom Vlade RH - išta ugrozilo pretvaranje toga vrtoglavog dužničkog iznosa u nekoliko postotaka vlasništva nad Inom, čime bi država opet došla u poziciju jačeg suvlasnika; prije bi se moglo reći da bi to bilo upravo u njihovu interesu.
Konačno, da završimo skiciranje problematike vezane uz Inu, na tapetu je došlo ponešto od onog što bi moglo biti stvarnim razlogom ondašnje vladine benevolentnosti prema Molu.
Poznato je da je grupa menadžera oko prehrambenog diva Podravke iz Koprivnice, lani uznastojala poduzeti tzv. neprijateljsko preuzimanje toga poduzeća iz većinskoga državnog vlasništva, u čemu je sudjelovao i Sanaderov potpredsjednik vlade Damir Polančec. Novac potreban za transakciju Polančecu je sredio upravo Mol, preko mađarske OTP banke, da bi nakon povlačenja Ive Sanadera sve obnoć puklo, a njegov ministar završio u istražnom zatvoru. Što se tiče Podravke, koja je potom također stala otklizavati prema rukama mađarskih posrednika, danas hrvatska vlada izvodi razne akrobacije ne bi li tu kompaniju zadržala u državnom vlasništvu.
Sanader, međutim, sada tvrdi kako nije znao što mu iza leđa radi Polančec, taj žrtveni jarac vlade Jadranke Kosor, ali tvrdi i to da su njegovi ministri – kojih je većina i danas u vladi, kao njemu suprostavljenoj strani – uvijek znali što potpisuju i za kakve odluke daju ili ne daju svoj glas.
Muke po HDZ-u: Na ovome mjestu tako dolazimo i do specifične ucijenjenosti HDZ-ovih članova saborskog povjerenstva za Inu, koji su se neki dan pred svojim bivšim šefom držali poput miševa u susretu sa zmijom, pa im postavljanje isuviše nezgodnih pitanja nije bilo niti na kraj pameti. "Ima i ona – tko drugome jamu kopa, sam u nju pada", priprijetio je tada Sanader, ciljajući na Kosorovu i ostatak vodstva stranke koja ga se odrekla uslijed aktualne vladine antikorupcijske kampanje, poduzete iz njihova golog nagona za samoodržanjem.
Drugim riječima, HDZ će se još namučiti dok prinese i Sanadera na žrtvenik posvećen sljedećim izborima te budnim očekivanjima Europske unije. I dok se opozicija u saborskom povjerenstvu uglavnom dnevnopolitički trudila povezati Jadranku Kosor s vladinim potezima u vrijeme Ive Sanadera, povjerenici iz redova HDZ-a na umu su tek prešutno imali istu stvar, kao i potencijal kojim utoliko raspolaže bivši premijer.
Za samu Inu kao predmet razgovora, tu je malo koga bilo posebno briga. Imaju oni prečeg posla: radi se o najprostijoj mogućoj političkoj trgovini, u kojoj čak i već optuženi Damir Polančec nemalo ugrožava dojučerašnje kolege, a kamo li Sanader koji o svemu zna bitno više.
Najveća muka Kosoričine vlade tako jest surova činjenica da im se nemoguće boriti protiv korupcije ako usput ne pohapse i sami sebe. Sanaderova najveća snaga i prednost je sama njihova slabost i ranjivost. Javnost u Hrvatskoj se ovih dana stoga dosta bavi predviđanjima njegova mogućeg povratka u visoku politiku, budući da bi on svoj položaj svakako lakše osnažio s tih razina, negoli kao usamljeni građanin kojem su mediji – naročito oni koji još troše kalorije pokusane direktno iz njegove ruke - okrenuli leđa čim je napustio vladu.
Ivi Sanaderu preostaje zakonsko pravo da aktivira mandat saborskog zastupnika, zaleđen još od trena kada je početkom 2004. okupio svoju vladu, te da preotme nekoliko vjernih mu HDZ-ovih kadrova i osnuje novu stranku, a ni prateći imunitet što ga imaju svi parlamentarci, i vrlo ga teško gube, ne bi mu pred budućim naletima Jadranke Kosor nipošto bio naodmet.
Igor LASIĆ
