A, kao i u životu i u sportu je taj motiv glavni pokretač svih aktivnosti. U Crnoj Gori, ali i na djelom Balkanu ljudi imaju neku vrstu odbojnosti prema toj sferi. Međutim, to se polako mijenja, a najbolji pokazatelj je košarkaški klub Podgorica.
Mladi kolektiv koji je ove sezone debitovao u Drugoj ABA ligi je uporedo sa stvaranjem igračkog kadra mislio i o svim ostalim stvarima, pa je angažovan sportski psiholog Nikola Mijušković. U intervjuu za Dnevne novine član stručnog štaba Zorana Kašćelana pričao jeo svojoj profesiji, situaciji u Crnoj Gori, sezoni sa Podgoricom, toliko pominjanom balkanskom mentalitetu…
Uspjeh najbolja preporuka
Nikola, današnji sport praktično je nezamisliv bez psihologa. U velikim klubovima oni su neizostavni članovi stručnih štabova. Kakva je situacija u Crnoj Gori?
“Kod nas još postoji snažna predrasuda prema sportskoj psihologiji i ona je prisutna u populaciji sportskih radnika, još živimo u vremenu multipraktik stručnjaka i to ne bi bilo problematično da konkurencija u svijetu nije davno napustila takvo gledište. Sve više se pristupa sportu iz različitih uglova, a sportska psihologija mora naći svoje mjesto. Nadam se da će primjer KK Podgorica poslužiti i drugima da razmišljaj u u pravcu uključivan ja sportske psihologije u proces”, rekao je Mijušković na startu razgovora.
Zbog takve situacije čini se da ima poteškoća u radu sa crnogorskim spo rtistima. Međutim, naš sagovomik ističe daje stanje mnogo bolje.
“Polako prevazilazimo takvo stanovište primjerima dobre prakse. Prije nekoliko godina rad je bio znatno teži, jer je i predrasuda bila veća. Sada se sportisti ne libe da traže pomoć i da javno govore o tome. Ovo uključivani e psihologije u kolektive dodatno ubrzava proces i vjeru u to da možemo napraviti dobar posao. Nakraju, uspjeh jenajbolja preporuka i kada se radi dobro, prepreka je sve manje”, nema dilemu Mijušković
Podgorica veliki izazov
U avgustu prošle godine Mijušković je dobio novu ulogu, veoma značajnu. Postao je član stručnog štaba Podgorice – kluba koji je formiran sa jasnim ciljem da razvija mlade igrače, što je dodatna odgovornostza sportskog psihologa koji ima zada tale da utiče na pravilan razvoj tih momaka kao ličnosti. I upravo je ovaj angažman najveći izazov za Nikolu.
“Prvi put radim sa mladim ljudima koji mene nijesu birali, već su me na nela način dobili kao dio ‘stafa’. Izazov j e veći, jer u kontinuitetu osj ećam zahvalnost i pojačanu odgovornost. Uprava kluba i moj kolega Kašćelan pokazali ubjedljivo najviše svijesti kada je u pitanju mentalna priprema. Tako da ovdje više govorim o ljudskom nego o poslovnom izazovu i želji da dam veliki doprinos uspjehu i razvoju kluba”, iskren je Mijušković
A, rezultati rada su se mogli vidjeti tokom cijele sezone. Podgorica je iz balona u balon rasla kao tim, a pobjednički karakter pokazala je u nekoliko utakmica kada je u posljednjim trenucima stizala do pobjeda. Sve je kulminiralo plasmanom u polufinale plej-ofa.
“U svakom smislu, ovo je bila istorij ska sezona za naš kluh Ako uzmemo u obzir da smo debitantni u svim takmičenja, postignuto je iznad svih očekivanja. Jedna od najvažnijih odlika ekipe je bila ogromna željasakojom smo se nosili sa više ili manje uspjeha. To što smo željeli pobjedu više od drugih je presudilo u velikom broju dramatičnih mečeva. Moj doprinos je taj što sam ravnopravan dio sistema koj i se specifično bavi mentalnom pripremom, motivacijom, razvojem ličnosti tih mladih ljudi”, istakao je Mijušković
Razvoj i na ličnom i timskom planu
Pandemija korona virusa uvela je neku “novu normalnost” u svijet sporta testovi na COVID-19, čekanje rezultata, igranje utakmica na svaka dva dana i to u “balonima”. Psihički mnogo iscrpljujuće.
“Sezona je bila jedinstvena i teška. Mi smo imali moralnu obavezu da odgovorimo na sjajne uslove i slobodu koju smo dobili na početku sezone. Pored toga, zacrtali smo sebi cilj da se razvijamo na ličnom planu te da se kao takvi i timski razvijemo koliko je to moguće. Neizvjesnost, kontinuirani strah od pandemije, specifičnosti u takmičenjima su samo neki od problema sa kojima smo se borili. Ipak, bili smo dostojni nivoa na kom igramo”, zadovoljan je Mijušković svim onim što je mlada podgorička ekipa prikazala u drugorazrednom regionalnom takmičenju.
Ono što je karakteristično za ove prostore je toliko pominjani “balkanski mentalitet”. Da li on postoji ili je to mit?
“Postoji i te kako. On je spoj takmičarskog bezobrazluka, velike motivisanosti, ali i ideje da uvijek znamo bolje od drugih i da smo najpametniji na svijetu. Sport danas igraju svi i najbolji su oni koji se najbrže prilagode promjenama Balkanska teza – jednom šampion, uvijek šampion je prevaziđena. Šampion si danas, a za sjutra moraš dobro da se pomučiš”, poručio je Mijušković.
Na kraju, jasna poruku za sve.
“Za sportsku psihologiju sam se odlučio, jer je to bio spoj srca i razuma. Srce je odabralo koktel sporta i psihologije, a razum je rekao da je to sjajan spoj koji je potreban mladim ljudima na putu ka uspjehu. U to jako vjerujem i neću odustati dok to ne bude jasno cjelokupnoj sportskoj javnosti”, zaključio je naš sagovornik…
Sporti psihologija, neraskidiva veza za mladog Nikolu Mijuškovića.
