Gostujući u jutarnjem programu Televizije 7 profesor istorije na Univerzitetu u Beogradu Nikola Samardžić osvrnuo se na rezultate drugog kruga predsjedničkih izbora i ostavku Mila Đukanovića na mjesto predsjednika DPS-a i tom prilikom istakao da je Đukanović bio “koristan za Crnu Goru u procesu njenog osamostaljenja od zločinačke politike Slobodana Miloševića, a kasnije i u procesu sticanja nezavisnosti, ulaska u NATO i približavanja Evropskoj Uniji“.
Đukanović je, navodi Samardžić, u tom smislu bio sigurno jedan veoma koristan pojedinac.
„U nedostatku takvih lidera sa takvim uticajem i takvom harizmom i u jednoj oskudici političkih organizacija koje bi bile alternative i njemu i njegovoj stranci, ali alternative koje će nastaviti da sprovode proklamovane odluke i strateške ciljeve koje je država donijela. U ovom trenutku se upravo nalazimo pred tom dilemom, ne kakav će biti nastavljač na funkciji predsjednika Crne Gore, nego da li će ispunjavati političke odluke i strateške ciljeve koje je Crna Gora već postavila”, rekao je Samardžić.
Komentarišući lidere koji su stekli opozicionu penziju a gubili su od Mila Đukanović, i nikada nijesu podnijeli ostavku, te da cenzus smatraju pobjedom Samardžić kaže „da su to ne važne pojave”.
„U svijetlu našeg zajedničkog interesa, a to je da se sprovodi politika za koju ste se vi opredijelili, mi u Srbiji nijesmo te sreće, mi nemamo jasne ciljeve, nemamo jasno opredjeljenje za budućnost, nalazimo se u jednoj potpuno drugoj situaciji zato je nama bila potrebna Crna Gora koja će biti više evropska, više demokratska i koja će postati članica jedne bezbjednosno političke alijanse kakav je NATO kako bi širenjem tog kišobrana Crna Gora zaštitila i sve svoje susjede koji nijesu u takvoj jednoj situaciji. Moram primjetiti da je u proteklih nekoliko godina Crna Gora, možda zbog duge vladavine Mila Đukanovića, počela da se kocka sa svojim privilegijima koje je sama zaradila, sa druge strane ja ne vidim da to jedno ogromno biračko tijelo koje je opet podržalo Đukanovića spremno da na institucionalno i vaninstitucionalno legitimne načine brani ta postignuća”, kazao je Samardžić dodajući da se Crna Gora našla u „jednom raskoraku koji može voditi onu sferu događaja koji se desio u Srbiji nakon likvidacije Zorana Đinđića ili nakon dolaska Aleksandra Vučića na vlast 2012. godine”.
„Drugo pitanje kakav je karakter nove vlasti koja je uspostavljena 2020. i 2023. Očigledno je da postoje mehanizmi koji će obezbijediti izvjestan sklad u regionu i ja sam uvjeren da se vlast u Crnoj Gori promijenila na ovaj način, da bi se popuštalo Aleksandru Vučiću tj. Beogradu, Tirani i Zagrebu u njihovim regionalnim zahtjevima i očekivanjima. Prije svega mislim na pritiske i obećanja koji se sprovode u odnosima Zapada i Vučića u kontekstu rješavanja Kosovskog pitanja. Za rješavanje tog pitanja, ali vjerovatno za dijalog sa crnogorske teritorije veoma je zainteresovan u Tirani Edi Rama, dok u Hrvatskoj postoji potreba da se formira tzv. entitet u Bosni i Hercegovini”, kazao je on.
Odgovarajući na pitanje da li će smjena vlasti uticati na obnovljenju crnogorsku nezavisnost Samardžić je istako da je unutrašnja stvar i da li ćemo to sačuvati, ali da imamo i potencijal.
„Gotovo 160.000 građana je podržalo Đukanovića i sa ovim potencijalom možete formirati jaku opoziciju, na vlast možete uticati raznim metodama pritisaka, ne samo kako biste u perspektivi mijenjali vlast nego kako bi ta vlast sprovodila odluke koje su za Crnu Goru dobre”, zaključio je Samardžić.
