„Siguran sam da u našoj najljepšoj Crnoj Gori ima mjesta za sve i da je ova zemlja po tome prepoznata“, kazao je predsjednik Romskog Savjeta Mensur Šaljaj u razgovoru za Portal ETV.
Šaljaj je za Portal ETV govorio o trenutnom položaju romske zajednice, napretku u obrazovanju romske djece, ali i o ključnim izazovima – zapošljavanju, stanovanju i diskriminaciji.
Posebno je istakao značaj političke participacije Roma, smanjenje izbornog cenzusa i mogućnost garantovanog mandata u Skupštini Crne Gore kao sredstava za sistemska rješenja i bolji položaj zajednice.
Kako ocjenjujete trenutni položaj romske zajednice u Crnoj Gori – da li se nešto značajno promijenilo u posljednjih nekoliko godina?
Šaljaj: Mogu slobodno da kažem da u pojedinim oblastima ima pomaka, dok u drugima možda čak i nazadujemo. Na primjer, ima boljitka kada je u pitanju obrazovanje romske djece u Crnoj Gori. Znatno je veći broj djece u osnovnom i srednjem obrazovanju, dok smo nazadovali u pogledu diskriminacije prema romskoj zajednici i etničke distance, koja iznosi preko 75 odsto. Siguran sam da u našoj najljepšoj Crnoj Gori ima mjesta za sve i da je ova zemlja po tome prepoznata. Kada su objavljeni podaci o ovako visokoj stopi etničke distance prema Romima, bio sam iznenađen. Kao krovna institucija Roma u Crnoj Gori, mnogo smo radili na predstavljanju pozitivnih primjera iz naše zajednice, na tome da ljude vrednujemo po kvalitetu. Međutim, sama napetost i nestabilnost u zemlji, smatram, rezultirali su ovako visokim procentom.
Koji su najveći problemi sa kojima se Romi danas suočavaju (zapošljavanje, obrazovanje, stanovanje)?
Šaljaj: Nijesam siguran da li je veći problem zapošljavanje ili stanovanje. Siguran sam da su to dva ključna izazova sa kojima se suočava veliki dio romske zajednice. Mnogi koji završe i visoke škole ostaju na evidenciji ZZZ-a bez posla. Ponekad budu uključeni u civilni sektor na par mjeseci kroz projekte, ali kasnije ponovo ostaju bez zaposlenja. Time, nažalost, demotivišemo mlađe generacije koje na tom primjeru vide da, bez obzira na obrazovanje i pismenost, ako „nemaš nekoga“, teško dolaziš do posla. Smatram da relevantne institucije moraju pronaći model zapošljavanja visokoobrazovanih Roma i da ti ljudi svojim radom opravdaju mjesto u tim institucijama, jer jedino preko njih možemo sistemski pomoći zajednici. Kroz civilni sektor takođe se može doprinijeti, ali veće beneficije imaju same NVO nego romska zajednica.
Što se tiče stanovanja, to je posebno osjetljiva i široka tema. Romi, prema posljednjem popisu, žive u 17 opština Crne Gore. Siguran sam da u svakoj od njih postoje porodice koje i dalje borave u limenim ili drvenim barakama koje prokišnjavaju, bez osnovnih uslova za život. Mnogi i dalje nemaju pristup struji, vodi i kupatilu. Smatram da prostora za napredak ima i da je dovoljna volja nadležnih institucija kako bi Romi živjeli dostojanstveno u našoj zemlji.
Koliko su uspješne strategije i akcioni planovi Vlade za integraciju Roma? Da li se sprovode dosljedno?
Šaljaj: Kada se pogledaju strategije i planovi, na papiru uvijek postoji napredak, dok je u praksi i na terenu taj napredak veoma mali. Smatram da strategiju treba pretočiti u konkretna djela: izaći na teren, razgovarati sa zajednicom i uvjeriti se da li zaista postoji pomak. U dokumentima se uglavnom prikazuju procenti zasnovani na uzorku određenog broja ljudi, a oni najčešće pokazuju napredak. Ja se sa tim ne bih u potpunosti složio. Najviše se zajednici može pomoći kroz neposredan rad na terenu i direktnu saradnju sa ljudima.
Zašto, po Vašem mišljenju, Romi još uvijek nemaju svog predstavnika u Skupštini?
Šaljaj: Ovo je ključno pitanje za sam proces inkluzije Roma u Crnoj Gori. Do 2019. godine nijesmo imali partiju niti političkog predstavnika Roma u Crnoj Gori, niti smo imali dovoljan kadar i osobu spremnu da preuzme tako ozbiljnu i odgovornu ulogu. Smatram da je od 2019. pa do danas bilo sasvim dovoljno vremena da političke partije isprave ovu diskriminaciju nad nama. Siguran sam da mnogim partijama najviše odgovara da Romi nemaju svog predstavnika, jer bi samim ulaskom jednog poslanika iz naše zajednice morali da se mijenjaju brojni zakoni, a i mnogo više sredstava bi se izdvajalo za Rome i same njihove partije ne bi dobile glas romske zajednice.
Da li mislite da bi garantovani poslanički mandat za Rome bio rješenje, kao u nekim drugim zemljama?
Šaljaj: Siguran sam da bi. Mnogi problemi bi se rješavali kroz inicijative našeg poslanika, mnogo više bi se govorilo o izazovima naše zajednice, a i izdvajalo bi se više sredstava od kojih bi zajednica imala konkretne benefite. Na primjer, na Kosovu Romi imaju zagarantovani mandat i uz mali broj glasova uspijevaju da uđu u Skupštinu. Zahvaljujući tome, mnogo više govore o svojim problemima i dobijaju veća izdvajanja za boljitak zajednice.
Ima li dovoljno mladih Roma koji su spremni da se aktivno uključe u politiku i zagovaraju interese zajednice?
Šaljaj: Radimo na osposobljavanju kadra za političku participaciju Roma i na njihovom postepenom uključivanju u politiku, tamo gdje najbolje mogu da zastupaju interese zajednice. Potreban nam je kadar za ovako ozbiljnu temu, i mogu da kažem da nam za sada ide dobro. Imamo dobar broj mladih koji su aktivni kroz različite programe Romskog savjeta, civilnog sektora i Demokratske partije Roma, čiji sam ja predsjednik.
Koliko je povećan broj romske djece koja završavaju osnovnu i srednju školu?
Šaljaj: Kada je u pitanju osnovno obrazovanje, skoro 90% djece iz romske zajednice pohađa školu. Zahvaljujući medijatorima, taj broj je u stalnom porastu, jer su oni spona između zajednice, škole i centra za socijalni rad. Takođe, i Zakon o obaveznom osnovnom obrazovanju dao je veliki doprinos ovom procentu. Do ove godine, jedan medijator je pratio do 70 učenika, što je bio veliki teret. Kao Romski savjet, uputili smo inicijativu Ministarstvu prosvjete, nauke i inovacija da se broj smanji na 35 učenika po medijatoru. Ministarka Anđela Jakšić-Stojanović je usvojila naš predlog, čime smo olakšali rad medijatora i povećali njihov broj, na čemu joj se zahvaljujem.
Kada je u pitanju srednje obrazovanje, imamo rast od 30% u odnosu na ranije, što potvrđuje da radimo dobar posao kroz motivaciju i različite radionice o značaju obrazovanja.
Da li je diskriminacija prema Romima danas manja nego ranije, i šta bi još trebalo da se uradi da se smanji?
Šaljaj: Nažalost, i dalje je veoma izražena, kako u javnom prostoru, tako i na društvenim mrežama. Svjedoci smo da su prije nekoliko dana dvojica pripadnika romske nacionalnosti bila napadnuta na društvenim mrežama od strane pojedinih influenserki, koje su ih lažno optužile da su „kradljivci djece“ iz Turske. U stvarnosti, oni su UNICEF-ovi i Monstatovi aktivisti na terenu.
Još jedan vid diskriminacije je prikriven, a ogleda se u izbjegavanju upisa djece u školama koje pohađa veći broj romske djece. Na primjer, djeca sa naselja Konik, kojima je po mjestu stanovanja najbliža Osnovna škola „Božidar Vuković Podgoričanin“, često bivaju upisana u druge škole, a roditelji insistiraju da ih ispišu iz te škole, upravo zbog prisustva romske djece. Smatram da je ovo prikrivena diskriminacija sa kojom se suočavamo i koja može postati ozbiljan društveni problem. Crna Gora je multinacionalna, multikulturalna i multivjerska zemlja, a Konik (Vrela ribnička) je upravo po tome bio poznat.
Koji su prioriteti Romskog savjeta?
Šaljaj: Jedan od najvećih prioriteta je politička participacija Roma u Crnoj Gori, odnosno smanjenje cenzusa za predstavnike naše zajednice sa 0,7 na 0,35 odsto, kao što je to dato i drugoj manjinskoj zajednici brojčano jednakoj nama.
Drugi prioritet je standardizacija romskog jezika u obrazovnom sistemu, kao i osposobljavanje kadra iz zajednice da u budućnosti predaje romski jezik. Ako već nije moguće standardizovati ga u potpunosti, onda makar da bude izborni predmet kroz fakultativnu nastavu. Smatram da upoznavanjem sa našim jezikom, kulturom i identitetom, možemo srušiti mnoge predrasude i stereotipe.
Treći prioritet je zapošljavanje visokoobrazovanih Roma i Romkinja, kao svijetlih primjera zajednice, koji bi motivisali mlađe generacije na nastavak obrazovanja.
Na koji način građani i institucije mogu konkretno da pomognu boljoj integraciji Roma?
Šaljaj: Smatram da je potrebno da nas građani prvo upoznaju prije nego što nas osude. U svakoj zajednici ima različitih ljudi, pa tako i u romskoj. Umjesto podjela, treba da se rukovodimo principom „čovjek – ne čovjek“.
Kada su u pitanju relevantne institucije, potrebno je da imaju više sluha za romsku zajednicu i da sarađuju sa Romskim savjetom, kao krovnom institucijom Roma u Crnoj Gori. Mi smo izabrani od strane naroda i naš zadatak je da ih predstavljamo i pomažemo im. Dok god budem na čelu Savjeta, radiću na tome da ukazujem na probleme, nudim rješenja i dajem sve od sebe da ih institucije razmotre i sprovedu.
