Promoteri nacionalizma, šovinizma, rasizma, antiislamizma, ratnih zločinaca i svega što pripada tom korpusu danas ne samo da borave u našoj državi, već ih nerijetko primaju zvaničnici i sveštenstvo. Posljednji primjer je aktuelna posjeta nekadašnjeg kandidata francuske rasističke ultradesnice Arnoa Gujona, danas rukovodioca Uprave pri Vladi Srbije, zadužene za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu.
Iako je Portal Analitika juče donio priču o Gujonovom djelu, nekoliko pitanja ostalo je nejasno. Poput ovog – kako je moguće da upravu u Vladi Republike Srbije vodi neko ko je pripadao rasističkoj, najokorjelijoj desnici u Evropi?
Zbog Gujona neonacisti novinarki prijetili silovanjem
Odgovor smo, stoga, potražili u toj državi, kroz razgovor sa novinarom, urednikom portala “Autonomija” i docentom na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Dinkom Gruhonjićem.
“Arno Gujon je u Francuskoj pripadao Bloku identitaraca. Njih ima i u Njemačkoj, oni jesu neonacisti otvorenog tipa. Koleginica sa televizije “N1” Marija Antić dobila je krajem 2017. godine prijetnje smrću i silovanjem odmah nakon što je objavila intervju sa Gujonom, u kojem se kritički odnosila prema tim “detaljima” iz njegove biografije. Prijetnje su na društvenim mrežama pokrenuli ovdašnji osuđeni neonacisti. Naravno, od strane vlasti izostale su osude tih napada na koleginicu”, tim riječima Gruhonjić počinje priču o funkcioneru Vlade Srbije koji trenutno ‘gostuje’ u Crnoj Gori.
“Sada pokušavaju to da uvezu i u Crnu Goru”
Na naše pitanje otkud Gujon na zvaničnoj funkciji u Srbiji, Gruhonjić gotovo da sliježe ramenima.
“Mislim da je pitanje otkud Gujon na funkciji u Srbiji, zapravo, retoričko. Za takve poput njega, što da se lažemo, u stvari nema bolje države u Evropi. Nešto slično postoji još samo u manjem bosansko-hercegovačkom entitetu Republika Srpska. Sada, kao što imate prilike da svjedočite, pokušavaju to da uvezu i u Crnu Goru”, ističe on.
Nije tajna, dodaje Gruhonjić, da različiti okorjeli desničari inspiraciju nalaze upravo u zlodjelima Mladića i ostalih ratnih zločinaca.
“U Srbiji su na vlasti ne samo negatori genocida i ratnih zločina, već oni koji su direktno, pod patronatom svojih političkih otaca Miloševića i Šešelja, bili uključeni u sprovođenje te nacističke ideje. Srbija je, dakle, prirodno stanište za svaki naci-fašistički oblik života. Nije tajna da se, globalno, različiti neonacisti i fašisti “inspirišu” zlodjelima Ratka Mladića i ostalih zlikovaca, koji su u Srbiji mainstream heroji i pop-ikone mladih generacija”, napominje on.
Kontaminaciju prostora, kako smatra Gruhonjić, u Crnoj Gori predstavljalo je i nedavno gostovanje Borisa Malagurskog, čije je prikazivanje filma diglo mnogo prašine.
“Boris Malagurski je užasno perfidna osoba, veoma opasan jer kontaminirajuće djeluje na mlade generacije. On pod šifrom nekakvog antiglobalizma prodaje čistu reviziju istorije, ponavlja stereotipe o Srbima kao vječitim žrtvama zbog njihove posebnosti, i – kada se sve mao bolje pogleda – relativizuje strašne zločine i promoviše čisti fašizam”, ocjenjuje Gruhonjić.
“Srpska Sparta” i kultur-rasizam
To što u posljednje vrijeme iz susjedstva u Crnu Goru dolazi sve više ličnosti nalik Gujonu i Malagurskom, vjeruje naš sagovornik, samo je još jedan od primjera percepcije o “srpskoj Sparti”.
“Što se Crne Gore tiče, Srbija nikada nije prihvatila da je ona nezavisna država. Od Koštunice i Tadića, danas do Vučića. Da stvar bude gora, percepcija većinske Srbije jeste da je Crna Gora nekakva “srpska Sparta”. Tome treba pridodati i kultur-rasizam i brojne predrasude prema Crnogorcima. Moglo bi se reći da je tu stvar gora čak nego li prema Albancima – njima se barem priznaje pravo da budu narod – doduše, narod za koji se podrazumjeva da ga treba mrzjeti. Ali ipak narod. Crnogorcima se ni to ne priznaje”, naglašava on.
Iz novosadske perspektive, kaže Gruhonjić, jasno se vidi kako današnja vlast u Crnoj Gori i nema mnogo želje da se suprotstavi tome.
“Uloga aktuelne crkveno-kvislinške vlasti u Crnoj Gori jeste da vašu državu vrati unazad, sve tamo do 1918. godine i do nekakve nove Podgoričke skupštine. U to nemam ni trunke sumnje. Kada nijesu uspjeli sa pokušajem državnog udara i atentata na Đukanovića, uradili su to “mekšim”, ‘litijaškim’ metodama, uz svesrdnu pomoć Moskve i Putinove agenture na Balkanu – zvaničnog Beograda i Srpske pravoslavne crkve. Iskoristili su momentum dezorijentisanosti Zapada, zbog Bregzita i vlasti Donalda Trampa. Ipak, vjerujem da se sada stvari mijenjaju na bolje, naročito kada je zvanični Vašington u pitanju”, procjenjuje Gruhonjić.
“Važno je da ne prestanete da se čudite”
Sve očiglednije buđenje konzervativne desnice i novi zenit nacionalizma, čini se, postaje dio stvarnosti u Crnoj Gori. Sagovornici koji pripadaju umjerenoj građanskoj, mahom ‘lijevoj’ Srbiji nerijetko upozoravaju kako te pojave mogu biti razorne po naše društvo. No, u Crnoj Gori postoji i relativizacija tih uticaja.
“S obzirom na to da i sebe smatram dijelom te, nažalost marginalne Srbije, čiji glas se daleko bolje čuje na jugoslovenskom prostoru nego li u samoj Srbiji, nemam nikakvih iluzija o tome koje su namjere Srbije prema Crnoj Gori. S druge strane, nadam se da relativizacija tih pojava u samoj Crnoj Gori nije široko rasprostranjena. Možda griješim, ali ono što ja vidim da se dešava jeste mobilizacija procrnogorskih snaga, kao odgovor na ovaj pokušaj SPC-DF-Bečić-Dritan petokolonaške Vlade da Crnu Goru gurnu u ambis “srpskog sveta”. Ako neko, međutim, ne vjeruje u to kakvu opasnost za jugoslovenski prostor predstavlja ideja “srpskog sveta”, neka pogleda kakvo je zlo ideja “velike Srbije” posijala devedesetih godina prošlog stoljeća. A to je potpuno ista ideja, samo sa drugim nazivom, ovaj put kao imitacija “ruskog sveta”, valjda da i kroz to pokažu ko im je glavni sponzor”, govori Gruhonjić.
Na kraju, naš sagovornik poručuje da je suštinski važno – ne izgubiti sposobnost čuđenja.
“Zato je važno da ne izgubite sposobnost da se čudite takvim užasnim pojavama. Jer ako se prestanete čuditi, onda će vam to postati normalnost na koju ćete se navići, taman kao ona žaba koja se lagano skuva u loncu, a da to i ne primijeti. Međutim, iskreno vjerujem da Crna Gora ima unutrašnju snagu da se tome odupre, jer ovo čudo koje je sada na vlasti, ne da nije većinska Crna Gora, nego teško da dobacuju i do 30 odsto podrške svojim klerofašističkim idejama. Rekao sam to više puta, i ponoviću - ja vam zavidim jer vi imate ideju u koju iskreno verujete. Kada imate takvu ideju, onda imate za šta i da se borite. I ne sumnjam da ćete pobijediti, prije svega uz sopstvene snage i uz malu pomoć zapadnih NATO saveznika, kojima je sada sve i više nego jasno”, zaključuje on.
4
