Potpredsjednik opštine Veselin Raketić kazao je da je to obaveza prema mještanima toga sela, odnosno životno pitanje za njegove sve rjeđe stanovnike.
„Ako ne popravimo taj most i ako ga ne osposobimo i učinimo bezbjednim za pješake, u tom selu možda uskoro niko neće ostati da živi“, kazao je Raketić.
On je kazao da će lokalna uprava pokušati prije jeseni da iznađe neophodna sredstva da se most iznova poploča drvetom.
„Stupićemo i u kontakt sa CEDIS-om, jer oni imaju specijalne mašine za zatezanje žičanih sajli, kako bi se most učinio jačim i bezbjednijim“, kazao je Raketić.
Sudbina jedinog preostalog žičanog mosta ona Limu od Berana do Plava, u mjestu Lukin Vir, do sada je bila potpuno neizvjesna, a sva obećanja za ovu „ćupriju“ bila su samo mrtvo slovo na papiru.
Da ovog puta možda neće biti tako, želi da vjeruje i jedan od stanovnika Lukinog Vira, Ranko Čukić.
„Posljednji put sam ja sa komšijama vršio neke popravke. Mislim da most nije bezbjedan i nadam se da će sadašnje lokalne vlasti u Andrijevici održati obećanje koje su nam dali. Ne treba tu mnogo novca, koliko treba razumijevanja za nas malobrojne koji smo ostali da živimo u ovom selu“, kaže Čukić.
On priča da nekoliko učenika tokom školske godine svakodnevno pješači tri kilometra od kuće na desnoj obali Lima, do betonskog mosta u susjednom selu Rijeka Marsenića i magistrale na lijevoj obali, gdje čekaju autobus za Berane ili Andrijevicu, na putu do škole.
Magistrala se od ovih kuća vidi i svega je nekoliko stotina metara udaljena vazdušnom linijom, ali je stari žičani most koji selo na mnogo kraći način spaja sa magistralnim putem oštećen i nije bezbjedan.
„Sve se nešto bojim da će nam se i ta porodica koja ima školske djece brzo odseliti i otići odavde“, kaže Čukić.
On objašnjava da u selu ima još nekoliko radnika koji, takođe, svakog dana prolaze istim okolnim putem do stanice na Rijeci Marsenića, da bi išli na posao.
U malenom selu Lukin Vir, u opštini Andrijevica, na desnoj obali Lima, stalno živi pet porodica, od kojih su neke mnogločlane, ali je kuća mnogo više i u vrijeme zimskih i ljetnjih odmora ovdje dolazi veliki broj ljudi kojima, takođe, viseći most predstavlja najkraću vezu sa magistralnim putem Andrijevica – Berane.
„Osim toga, veliki broj stanovnika sela Trešnjevo, čijoj mjesnoj zajednici pripadamo, sa druge strane Lima, ovdje ima svoja imanja. Oni takođe koriste ovaj most“, kaže Čukić.
Ovaj čovjek podsjeća da je nekada značaj ovog mosta bio mnogo veći, i da je predstavljao jedinu vezu sa lijevom obalom.
„Prvi most je na ovom mjestu napravljen u vrijeme kada su se vodile borbe za oslobađanje od Turaka. Ovaj most je bio jedina veza sa drugom obalom Lima i tada veoma naseljenim šekularskim selima“ – priča Ranko.
Iz tih dalekih vremena ostala je i priča da je u vrijeme velikih poplava krajem devetnaestog vijeka, pored čuvenog mosta u Višegradu, u čitavom drinskom slivu pretekao jedino još most na Lukinom Viru.
Most u mjestu Lukin Vir jednom je u ozbiljnijoj mjeri saniran i popravljen 1964. godine, a ovaj žičani, koji je preživio do sada, izgrađen je 1972. godine.
„Od tada smo ga samo mi mještan popravljali o sopstevom trošku. Ako je pitanje života i zdravlja, ne možemo ići nekoliko sati naokolo, moramo preko ovog mosta“, priča Čukić.
Prema njegovim riječima most je ozbiljno štećen u poplavama 2011. godine, a naknadno su mu statiku ugrozili koncesionari koji na toj lokaciji eksploatišu rječni maerijal.
Stari, takozvani viseći ili žičani most na Lukinom Viru predstavlja svojom ljepotom i turističku atrakciju. Sada je takav da je prelazak preko njega rizik koji svako od prolaznika i mještana ovog sela lično preuzima na sebe.
„Da je sreće pa da se ovaj most iznova napravi, na mjestu na kom se nalazi mogao bi zanimljiv za turiste“, kaže Ranko Čukić.
Zvuči skoro nevjerovatno da je ovaj žičani most preko rijeke Lim ostao jedini takve vrste od Berana do Plava, jer ih je u ne tako davnoj prošlosti bilo makar deset.
Neki su zamijenjeni modernim, betonskim, a neki su odavno urušeni. Pitanje je hoće li i ovaj posljednji imati sudbinu da nestane, ili će biti političke volje i nešto finasnijskih sredstava da se sanira i sačuva.
