Đorđević je u intervjuu agenciji MINA kazao da prati rezultate crnogorske reprezentacije i da ga raduju njeni uspjesi.
„Drago mi je zbog uspjeha koji je Crna Gora ostvarila. Rezultat ne dolazi slučajno, i nije iznenađenje jer poznajem ozbiljnost, profesionalnost i kvalitet rada Luke Pavićevića i njegovog prethodnika Dejana Radonjića, ali i ljudi koji su stali iza njih“, rekao je Đorđević.
On je kazao da je Crna Gora dobar primjer da kontinuitet u radu, čvrst stav u izboru trenera i sistem koji može da se prepozna na terenu, donosi rezultat.
Svi osim BiH imaju šansu: Legendarni trojkaš, koji je Partizanu u posljednjoj sekundi donio titulu prvaka Evrope 1992. godine, smatra da sve reprezentacije sa prostora bivše Jugoslavije, osim Bosne i Hercegovine (BIH), imaju šanse da se bore za medalju na predstojećem Evropskom prvenstvu u Sloveniji.
On je kazao da bi od reprezentacija bivše SFRJ najviše volio da Srbiju vidi na pobjedničkom postolju, ali da velike šanse da ostvari taj uspjeh ima domaćin, Slovenija.
„Volio bih da Srbija bude najuspješnija, ali biće joj teško. Slovenija ima veliku prednost domaćeg terena, uz iskusnog trenera Božidara Maljkovića može iskoristiti taj trenutak i doći do pobjedničkog postolja. Šansu da se bore za medalju imaju sve reprezentacije sa prostora bivše SFRJ, osim možda BIH“, rekao je Đorđević.
On je kazao da je reprezentativni dres za njega uvijek bio poseban motiv i da ne razumije igrače koji iz bilo kojeg razloga odbijaju da igraju za svoju državu.
„Svaki igrač koji kaže "ne" reprezentaciji nije svjestan šta gubi. Jednog dana kad završi karijeru vidjeće šta je propustio. Karijera vrhunskog igrača nije kompletna ukoliko se nije iskazao u reprezentaciji“, rekao je Đorđević.
"Vladimir Radmanović, igrač koga izuzetno cijenim i volim, plakao je na terasi Skupštine Beograda kada je više od 100 hiljada ljudi dočekalo reprezentaciju nakon Svjetskog prvenstva u Indijanapolisu, jer je poslije incidenta sa selektorom Svetislavom Pešićem ostao bez zlatne medalje. On će sa tim završiti karijeru i to će mu biti najveći žal. To treba pričati mlađima pa da shvate šta mogu da izgube“.
Ne vraćam se u srpsku košarku: Đorđević, koji je ranije pominjan i kao kandidat za selektora Srbije, kazao je da ne planira da se vraća u srpsku košarku.
„Za sada za to nema šansi, a nema ni kontakata i ponuda. Pratim košarku, analiziram i komentarišem. Bio sam mjesec u Denver Negitsima na poziv Džordža Karla“, rekao je Đorđević.
On je kazao da mu je žao što rezultati srpske seniorske selekcije posjednjih godina nijesu adekvatni reputaciji i kvalitetu igrača koje posjeduje.
„Mi tu malo stagniramo, postoje objektivni razlozi za to. Ima dobrih igrača, velikih talenata, ali očigledno je da je u selekciji vlada veći individualizam u odnosu na kolektiv“, rekao je Đorđević.
On je naglasio da je i to jedan od razloga što igrači vrhunske rezultate u mlađim selekcijama ne ponove u seniorskoj, odnosno ostanu nedorečeni kada postanu seniori.
„Pojedinac u ekipnim sportovima ne može sam ostvariti uspjeh, već je on rezultat kolektiva. Kolektiv ekipu čini jakom, a ne jedan ili dva individualca“, rekao je Đorđević.
On je, komentarišući angažovanje američkih košarkaša na prostoru bivše SFRJ, kazao da cilj opravdava sredstvo.
„Naši klubovi ukoliko žele da budu konkurentni na međunarodnoj sceni moraju angažovati kvalitetne strance, jer u suprotnom igrajući samo sa mladim igračima iz svoje države nivo takmičenja kao što je Evroliga ili Eurokup bio bi nedostižan. Angažovanje tih igrača opravdava cilj“, rekao je Đorđević.
On je kazao da jaz između najboljih evropskih i klubova iz NBA lige je sve manji, navodeći da to najbolje potvrđuju rezultati u pripremnim mečevima.
„Smanjen je jaz i atletski evropska košarka je sve bliža, ako ne i na istom nivou sa NBA. Igrači NBA lige su individualnio mnogo jači i talentovaniji, ali evropska košarka napreduje. Problem je što mnogo igrača iz Evrope ima sporedne uloge u NBA timovima, limitirani su vremenski i ulogama na terenu“, zaključio je Đorđević.
Đorđević je u igračkoj karijeri, osim Partizana, igrao i za Olimpiju iz Milana, Fortitudo iz Bolonje, Portland, Barselonu, madridski Real i Skavolini iz Pezara.
Sa reprezentacijom SFRJ i SR Jugoslavije osvojio je Svjetsko prvenstvo (1998), tri titule prvaka Evrope (1991, 1995 i 1997), srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine i evropsku bronzu 1987. godine u Grčkoj.
Od aktivnog igranja zvanično se oprostio 3. jula 2005. godine revijalnom utakmicom u kojoj je učestvovalo 50 aktivnih i bivših košarkaša, Đorđevićevih saigrača i rivala.
Početkom januara 2006. godine imenovan je za trenera Olimpije iz Milana, kluba u kojem je završio igračku karijeru.
