Kao novinaru koji je izvještavao sa događaja u Gornjem Zaostru, gdje sam bio psihički maltretiran jer sam radio svoj posao, volio bih da kažem da je mitropolit budimljansko-nikšički Metodije svoje obraćanje povodom dešavanja u tom beranskom selu pisao u dobroj volji, s namjerom da spusti tenzije i širenjem hrišćanske poruke pomirenja doprinese smanjenju podjela među građanima ove napaćene države - navodi se u demantiju koji je iznio novinar Vijesti Balša Rudović na tvrdnje Metodija.
On dodaje da je Metodije opet dokazao da je spreman na korišćenje makijavelističkih metoda da bi ispunio misiju na kojoj se nalazi, pokazujući da je sklon istini koliko i Jevanđelju.
„Umjesto preuzimanja odgovornosti, dobili smo još jednu ediciju “o kukavno srpstvo ugašeno”. Po Metodiju, predsjednik Opštine Berane Đole Lutovac i šef beranskog odbora SNP-a pridružili su se titoistima, komunistima, ustašama i drugima u proganjanju “srpskog naroda, srpske istorije i srpske crkve". Po Metodiju, novinari “Vijesti” i “Pobjede” su lijepo ugošćeni, "jeli su i pili za trpezom i pjevali zajedno sa narodom", niko ih nije udarao i vrijeđao, “samo” im je oduzeta oprema da ne bi fotografisali uklanjanje spomenika, kako se neko ne bi slučajno sladio micanjem “velikog vojvode” s postamenta. Metodije tvrdi da je u besjedom održanom nakon liturgije htio da naglasi da je "istina u Hristu važnija od bilo kakvog materijalnog spomenika”. To je posebno interesantno, uzimajući u obzir da Metodije konstantno ulazi u sukob s istinom da bi branio lik i djelo čovjeka koji je sarađivao s fašistima, nacistima, a nakon što je izdao “generala Dragoljuba” i s ustašama“, kazao je Rudović.
On ističe da tvrdnje mitropolita može demantovati u nekoliko crta.
„Tvrdnja: “ Podigli ste silu na narod okupljen oko spomenika jugoslovenskog oficira koji je oslobodio Berane 13. jula od fašista, što Crna Gora i danas slavi i obilježava kao svoj praznik. Ne znam koju vi istoriju učite…” Odgovor: Izgleda da je mitropolit Metodije samo preletio Đurišićevu biografiju, s obzirom na to, da se po njegovom kazivanju, od Trinaestojulskog ustanka do smrti “velikog vojvode” ništa nije desilo. Čini se da Metodije Đurišićevu saradnju sa fašistima i nacistima, što potkrepljuju dokumenti italijanske, njemačke, ali i četničke komande ili odobrava, ili smatra “komunističkom propagandom”. Isto kao što su masakri koje su Đurišićevi četnici počinili nad muslimanskim življem, gdje su žene i djeca bili nemilosrdno ubijani “komunistička propaganda”, a orden njemačkog Gvozdenog krsta dodijeljen Đurišiću mora da je plod imaginacije srbofobnih titoista… A za (neslavan) kraj - saradnja s ustašama. Đurišića jesu ubile ustaše u Jasenovcu, ali samo zato što je bio dovoljno očajan da sarađuje s neljudima koji su počinili genocid nad srpskim narodom, kako bi spasio svoju glavu“, navodi Rudović.
Dodaje da Nikola B. Milovanović je u knjizi “Draža Mihailović” objavio dio poslatih depeša štaba vrhovne četničke komande, (depeše napisane u periodu od 12. decembra 1944. do 7. aprila 1945. godine).
„Ovako glasi poruka vrhovnog četničkog vođe Dragoljuba Mihailovića svim potčinjenim komandantima, od 23. marta 1945: “Pavle Đurišić izvršio je formalnu izdaju prema narodu, kralju i ovoj komandi... Trupe Crne Gore i Starog Rasa idu podruku sa ustašama... Ovde je čista izdaja za račun crnogorskog separatiste Sekule Drljevića. Crnogorci će ući u sastav Pavelićevih snaga pod komandom Sekule Drljevića, a sve srpske i bosanske jedinice koje se nalaze tamo biće razoružane... Ni jedan komandant od danas ne sme i ne treba da i dalje održava vezu radio-putem sa Pavlom Đurišićem... Obratiti pažnju na položaje koje drže prema nama i biti spreman na sve”. A ovako od 30. marta te godine: “Izveštavam Vas da je Pavle Đurišić služeći Nemcima otišao sada dalje pa se sa ustašama udružio”. Eto - to je “veliki vojvoda Pavle”. Tvrdnja: Metodije tvrdi da su novinari "Pobjede" i "Vijesti" bili bez akreditacija i "press" prsluka, te da su se od ostalih razlikovali samo po tome što su nosili foto-aparate. Odgovor: Progovori Metodije, za čudo, istinu. Novinari “Vijesti” i “Pobjede” jesu bili bez “press” prsluka, ali ne i bez akreditacija. Čim smo došli na događaj krenuli smo ka ljudima koji su bili okupljeni između šatora i spomenika ratnom zločincu da bi se predstavili, rukovali, rekli ko smo i šta radimo tu. Pošto smo to uradili, tražene su nam akreditacije koje smo uredno prikazali, a potom nam je rečeno da tražimo “blagoslov” da bi radili naš posao, koji smo potom i dobili od sveštenika. “Press” prsluke nismo nosili s dobrim razlogom - jer je novinarska praksa, a uvijek i jedan od prvih savjeta starijih kolega, da u visokorizičnim situacijama u kojoj nema policije, ili gdje se nalazimo u značajnoj manjini, što je u Gornjem Zaostru bio slučaj – ne nosimo obilježja koja nas mogu identifikovati kao novinare (ali da akreditacije uvijek imamo sa sobom, kao što smo i imali), da ne bi kojim slučajem isprovocirali okupljene. To je, nažalost, realnost novinarskog posla. Fotoreporter “Pobjede“ Stevo Vasiljević je ka Gornjem Zaostru krenuo službenim automobilom tog lista, ali smo zajednički odlučili da ga parkira na jednoj pumpi, kako bi automobilom kolege Borisa Pejovića otišli na događaj, opet – da ne bi eventualno “isprovocirali” okupljene“, napisao je Rudović.
Ističe da nije siguran da čak ni u teokratskom Iranu novinari trebaju da dobiju “blagoslov” da bi radili svoj posao.
„Tvrdnja: Metodije je kazao da "pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću" izjavljuje da sve dok je bio prisutan u hramu i kasnije na imanju porodice Dobrašinović, da nije vidio i koliko je njemu poznato nije bilo nikakvih incidenata, niti verbalnog i fizičkog nasilja prema bilo kom prisutnom licu. "Pomenuti novinari su kasnije na privatnom posjedu Vujadina Dobrašinovića lijepo ugošćeni, jeli su i pili za trpezom i pjevali zajedno sa narodom. Svi su bili dobrodošli, ali snimanje nije bilo dozvoljeno na privatnom posjedu”, tvrdi on. Odgovor: Tačno je da za vrijeme Metodijevog prisusustva nije bilo incidenata, jer se incident dogodio nakon što je on otišao. Što se tiče jela i pića za trpezom i pjevanja s narodom – to je dio Metodijeve fantazije. Nismo bili pozvani za trpezu, niti smo ponuđeni jelom i pićem, a s narodom sigurno nismo pjevali. Snimanje je bilo itekako dozvoljeno dok se spomenik “velikom vojvodi” otkrivao, ta medijska pokrivenost im je bila odgovarajuća. U trenutku fotografisanja uklanjanja spomenika svi novinari su se nalazili na javnom putu, u vlasništvu Opštine Berane“, saopštio je novinar Vijesti.
Kako kaže, novinari “Vijesti” i “Pobjede” su od 8.30 do 12.30 posao obavljali bez problema.
„Tvrdnja: “Sveštenik je zamolio da se uklanjanje spomenika ne snima iz namjere da se ko ne “sladi” fotografijama velikog vojvode Pavla Đurišića dok ga skidaju sa postamenta. Sveštenik je zamolio prisutne da se sklone sa platoa kako se ko ne bi povrijedio jer je bilo dosta djece i mladih. Lično je bio prisutan sve vrijeme i nadgledao kada su civilnim vozilom pristigli novinari, prošli na vrh puta, ušunjali se i odmah počeli da snimaju. To je izazvalo izmučeni narod i prema riječima prisutnih došlo je do komešanja. Niko nikog nije udario što je potvrdio i ljekarski pregled, ali je Femić uhapšen pošto im je oduzeo opremu u namjeri da ih spriječi da snimaju”, rekao je Metodije. Odgovor: Metodije, iako po sopstvenom priznanju nije bio tu kad se incident desio, izgleda ima potpunu “istinu” onoga što se dešavalo. Novinari “Vijesti” i “Pobjede” su od 8.30 do 12.30 posao obavljali bez problema. Nakon što smo u 12.30 otišli do kafića da bi poslali dodatni materijal redakcijama, oko 14.15 smo se vratili na mjesto događaja, gdje nas je gorepomenuti sveštenik (koji nam je tog jutra dao ‘blagoslov’ za rad) uputio da se parkiramo iznad šatora, jer ispred nije bilo mjesta. Kad je sveštenik, kao što tvrdi Metodije, rekao da se uklanjanje spomenika ne snima, mi to nismo čuli, jer smo skoro dva sata bili odsutni sa događaja. Da smo čuli, sigurno se ne bi oglušili o želje okupljenih. Kad nas je sveštenik usmjeravao gdje da se parkiramo, nije nam rekao da ne fotografišemo uklanjanje, iako je znao da smo novinari. Ušunjali se nigdje nismo, jer smo, opet, bili na javnom putu u vlasništvu Opštine Berane. Potom je dio “izmučenog naroda” napao novinarske ekipa, pri čemu je kolegama Vasiljeviću i Pejoviću nasilno i pod prijetnjama oduzeta oprema, a Vasiljević je gotovo linčovan od pijane i bijesne mase. Da nije bilo nekoliko dobronamjernih ljudi, kojima se ovom prilikom zahvaljujem, mogli smo proći mnogo gore. Teško da se ovo može opisati kao “komešanje”. Kolega Pejović i ja smo narednih sat i po psihički maltretirani, vrijeđani i prijećeno nam je. Metodije tvrdi da je ljekarski pregled utvrdio da nikog nije nikog udario, što ljekarski pregled nikako ne može utvrditi. Kolegu Vasiljevića je udarala grupa od 10-ak ljudi, međutim, to što nije zadobio povrede ne znači da nije bilo nasilja. Danko Femić nije uhapšen samo zato što je pod prijetnjama nasilno oduzeo opremu kolegama, već i zato što je kolegi Pejoviću uputio prijetnje smrću, na metar od mene“, navodi Rudović.
On napominje da ni u jednom trenutku sveštenik nije uputio novinare na inspektore u civilu.
„Tvrdnja: Metodije je kazao da su dva policijska inspektora koja su bila tog dana u Gornjem Zaostru suspendovana "jer su ih novinari optužili da su 'samo posmatrali konflikt' kada im je oduzeta oprema, što je notorna neistina i kleveta". On je kazao i da su ta dva inspektora "svoj posao radili do kraja profesionalno i časno". Odgovor: Simptomatično je da Metodije priznaje da nije bio tu kad se desio incident, a ipak tvrdi da su inspektori “svoj posao radili do kraja profesionalno i časno”, te da je “notorna neistina i kleveta” da su samo posmatrali incident. Nema potrebe da dalje elaboriram. Tvrdnja: “… Obratili su mu se (svešteniku) novinari iz 'Pobjede' sa žalbom da im je oteta oprema, on ih je uputio na policajce koji su bili prisutni sa njim kao inspektori u civilu”, tvrdi Metodije. Odgovor: Ni u jednom trenutku sveštenik nije uputio novinare na inspektore u civilu. Umjesto toga, kad mu je kolega Pejović zatražio pomoć, on je odbio to da uradi. Vrlo hrišćanski. Metodiju su laži omiljena sfera djelovanja. A u lažima su kratke noge“, poručio je Rudović.
