Milena Đergović rođena je 1982, sasvim slučajno u Titogradu, prije vremena, dok joj je majka bila u posjeti roditeljima tokom ljeta. Mjesto rođenja obilježilo je njen život i već sa 14 godina dolazi u Podgoricu da živi kod babe i đeda, ostavljajući u Beogradu svoju primarnu porodicu iz, kako kaže, neobjašnjive ljubavi prema Crnoj Gori.
Diplomirana je menadžerka u medijima, sa velikim novinarskim, uredničkim i producentskim iskustvom. Pored toga što je bila voditeljka i urednica u nekoliko crnogorskih medijskih kuća, kao i PR menadžerka velikih projekata, skoro deceniju bila je i izvršna direktorica velike domaće producentske kuće MM Production, koja je iznjedrila seriju „Budva, na pjenu od mora“, filmove „Gorčilo“, „Bojana“... Njeno zalaganje humanitarnog karaktera nije ostalo neprimjećeno, a organizacije donatorskih večeri neodvojive su od njenog identiteta.
Danas je vlasnica MIKA PROART kompanije, koja se uspješno bavi produkcijom, ali i ručnom izradom MIKA nakita. Majka je Ognjene (4) i Ivana (14).
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Konstantno ushićenje zbog svih lijepih sitnica koje donosi svakodnevica. Sačuvala sam dio tog djeteta, ali me uhvati sjeta kada pomislim koliko sam čiste duše znala svemu da se oduševim i divim. Toliko sam umjela da se radujem, da mi se činilo da iskačem iz kože, ne dotičem zemlju i pomalo letim.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Na prvom mjestu to što sam roditelj predivne djece, a onda i zato što ne samo da mogu u svemu da se oslonim na sebe, nego i drugi u meni mogu da nađu stub i oslonac. Takođe, preboljela sam sve „gluposti“, nesigurnosti vezane za svoj izgled i sposobnosti, držim pod uzdama sujetu, godine mi donose polako mudrost, praktičnost, veći mir u duši, što je tako ljekovito.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da vrlo dobro glumim, slikam, pišem.. To su više intelektualni talenti za koje sam se potrudila da ih stopim u sve što radim pod brendom MIKA - i kroz produkciju i kroz izradu nakita. Ali, najužoj porodici ja sam i frizerka, šminkerka, kozmetičarka... Nema šta ne umijem. Ima tu dosta talenata i vještina koje demonstriram samo u krugu porodice, a za koje malo ko zna.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Ćutim kada se neko griješi o mene samo da bih izbjegla konflikt. Čak i kada to radi direktno, meni u lice. Jednostavno, ne svađam se van kuće. Nikad nisam ni probala. To je i ujedno ubjedljivo najgluplja moja osobina.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Najviše cijenim poštene i vrijedne ljude, koji u svemu vide priliku za pokret i rad, ne čekaju da im nešto padne sa neba i prihvataju odgovornost za mjesto na kom se trenutno nalaze u životu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Nešto kao „Dobro je“. Da asocira na lijep život i, naravno, da me igra kraljica Seka Sablić. Kao da majku sad slušam, jer ne preskače da me ubjeđuje da ću biti kao ona kad još malo omatorim.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Rođena da živi i stvara.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kineski miks na balkanski način. Slatko, slano, ljuto, ukusno ali ne tako lagano.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Gdje spustim ruku da nestane bolest.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa nekim od predsjednika svjetskih sila. Da promijenim malo tokove ovih ratova i bezrazložnih stradanja.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Najčešće generalno spremam stan. Umije da mi se i posreći, pa da neko od prijatelja napravi roštilj. Tada pobjegnem na koje piće i hranu oko koje nisam ja radila, za promjenu.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- „Ono sve što znaš o meni“, Arsena Dedića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- U posljednjih nekoliko mjeseci čitala sam tri domaće autorke i veoma osvježavajuća, moderna djela: „Jefimija, žena koja čeka“ Minje Marđonović, „Ispod majice“ Marije Ratković i „Gramofon na jednu noć“ Tatjane Ćalasan. Volim da čitam sve od mladih žena iz regiona. Imam osjećaj da time dajem neki doprinos ženskom stvaralaštvu, a često budem dirnuta i pomjerena, na najrazličitije načine.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Nisam mnogo probirljiva, bilo gdje samo da mogu da sam u kupaćem kostimu na plaži.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus i tramvaj... Reklo bi se da su to jedine traume koje sam pokupila iz odrastanja u Beogradu.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Umijem kad zatreba da sačuvam tajnu kao da je život u pitanju, ali nekako i skoro da ništa ne krijem od ljudi. Moje najbliže drugarice, sestre i kume, posebno znaju koliko sam otvorena kao knjiga. Čini mi se da mogu svima sve da ispričam o sebi. E, to mi je jedna od najkorisnijih karakteristika. Za psihu posebno.
Čemu se uvijek obradujete?
- Neplaniranom dobrom provodu sa dragim osobama. I dobro odrađenom poslu. Niko kao ja ne voli i da radi i da uživa.
Da li za nečim žalite?
- Za nekoliko većih životnih situacija u prošlosti nisam znala da poslušam osjećaj, nego sam pratila srce ili razum. Trebalo je samo intuicija da me vodi.
Bez čega ne možete?
- Bez djece i porodice. Bez posla i provoda. Bez piva i čokolade.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Mami sam se izvinjavala do besvijesti zbog gluposti na koju sam zaboravila već, ali znam da sam naglo odgovorila na nešto što je rekla i rastužila sam se, jer sam stekla utisak da sam joj se obratila bez poštovanja kakvo zaslužuje. Volim da se izvinim onako baš primjetno, u nadi da tako dajem dobar primjer drugima.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da bezbrižna starim, da nema gladi i bolesti na svijetu.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Preobratila životne promašaje u zalog za budućnost zlata vrijedan. Za to baš treba hrabrosti, snage i ludosti.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne bih se razdvajala od najdražih ljudi. Bili bismo na nekoj plaži svi, plakali i smijali se uz koktele i dobru muziku.
Kako biste voljeli da umrete?
- Da ne znam. Brzo, lako, bezbolno. I što kasnije moguće. Da budem naborana, voljena baba, sa mnoštvom unučića i praunučića.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Stvarno je sve radila iz srca. Ali, stvarno. Bre.
