„U napadu je najvjerovatnije izgubio desnu nogu i lijevu šaku, a i njegove druge rane bi bile fatalne jer je nadjeno 790 tragova zuba koji sežu do kosti“, kažu u studiji objavljenoj u srijedu u „Časopisu za arheološke nauke“ , istraživači koje je predvodio Univerzitet Oksford.
Tog drevnog nesretnika koji je vjerovatno umro od obimnog krvarenja, tim naučnika naziva dosad najstarijom potvrdjenom žrtvom napada ajkula. Postoje noviji spisi, grčki, iz petog vijeka i crteži napada ajkula iz osmog vijeka prije Nove ere, a ima i drugih slučajeva koje je utvrdila arheologija, mada su takodje noviji od japanskog
Radiokarbonsko datiranje je oštećeni kostur smjestilo između 1370. i 1010. godine prije Nove ere, u doba lovaca i skupljača nazvanih „Jomon“, u praistoriji, kada su vjerovatno lovili i ajkule. Procjenjuje se da je čovjek čiji je kostur nadjen, bio visok nešto više od 1,5 metra.
Doktorantkinja arheologije J. Alisa Vajt i profesor Rik Šhulting iz Okforda prvi put su se susreli s tom žrtvom ajkule u okviru većeg istraživanja nasilnih povreda na ostacima kostura lovaca i sakupljača na Japanskom arhipelagu. Na Univerzitetu u Kjotu, to dvoje naučnika je naišlo na kostur nazvan „Br. 24“. Iskopan je oko 1920. godine s groblja Tsukumo u Okajami, na jugu Japana, u blizini mora Seto.
Isprva su istraživače zbunile masivne povrede tog čovjeka. Duboki nazubljeni rezovi različitih veličina i oblika prekrivaju kosti, lijeva šaka je otkinuta, a desna noga nedostaje. Nije im bilo jasno kako bi mu ili zašto neki drugi čovjek nanio tako teške povrede, ili da li bi to mogle biti posljedice napada neke životinje.
Kroz proces eliminacije, istraživači su počeli da sumnjaju na ajkulu. Istražili su savremene forenzičke podatke o napadima ajkula radi preciznog utvrdjivanja njihovih tragova i konsultovali se s Džordžom Burdžesom, direktorom Programa Floride za istraživanje ajkula, koji se složio sa njihovom procjenom da je ajkula ranila tog čovjeka.
Naučnici su obrazac povreda na kosturu „Tsukumo Br. 24“ rekreirali na kompjuterskom 3D modelu ljudskog skeleta. Mjesta rana ukazuju da je on bio živ u trenutku napada i da je možda izgubio šaku dok je pokušavao da se odbrani.
„I dalje smo u vodi ranjivi na isti način kao što je bio ‘Tsukumo Br. 24’ i postupamo isto“, rekla je Alisa Vajt.
Nije sigurno da li je „Tsukumo Br. 24“ lovio ajkule, ili je ajkula koja mu je okončala život, bila privučena krvlju neke njegove druge lovine ili mamcem, rekao je koautor studije Mark Hadson, istraživač Instituta Maks Plank, u Nemačkoj.
„Bilo kako bilo, rekao je Hadson, „ovo otkriće ne samo što pruža nov pogled na drevni Japan, već je i rijedak primjer mogućnosti arheologa da rekonstruišu neku dramatičnu epizodu iz života praistorijske zajednice“.
Istraživači su mogli da tako detaljno opišu napad jer je kostur prije jednog veka nađen u odličnom stanju. Ostaci tijela „Tsukumo Br. 24“ bili su sahranjeni u gomili školjki u skladu s običajem naroda „Jomon“.
Pošto je, kako se zaključuje, čovjek brzo izvadjen iz mora i sahranjen, istraživači smatraju da je u ribolovu bio s drugima koji su pokušali da mu pomognu poslije napada. Na osnovu tragova zuba, naučnici vjeruju da ga je napala tigar-ajkula ili bela ajkula. U tom području su nađeni ostaci obje vrste.
Napad ajkule predstavljen u članku, „samo je jedan mali dio većeg, proživljenog iskustva naroda Jomon s ajkulama“, rekla je Vajt. „Danas je smrtnih slučajeva od napada ajkula na ljude svega desetak godišnje, dok s druge strane, ljudi godišnje, kako se procjenjuje, ubiju oko 100 miliona ajkula“.
