Crnogorska vizuelna umjetnica, Milica Janković, boravi i stvara na relaciji Crna Gora - Italija. Nosilac je internacionalnog projekta “Living the E(art)h”, realizovanog ove godine u saradnji sa Ministarstvom kulture Crne Gore.
Samostalno se predstavila javnosti brojnim izložbama, od kojih se izdvajaju: “Home Shut Home”, Torino, 2020; “METAmondi” (galerija Gaba.YOUNG, Macerata 2019; “Osame Kutije”, (Centar za savremenu umjetnost, Perjanički dom 2018); “Deconstructed intimacy” (galerija Malunu5, Vilnius 2017).
Posljednjih godina uzima učešće na brojnim grupnim izložbama u Crnoj Gori i u inostranstvu (Italija, Francuska, Portugal, Litvanija, Finska, Kanada, zemlje bivše Jugoslavije, Kina) - Grupna izložba na 53. Hercegnovskom zimskom likovnom salonu, „Svijet bi bez empatije bio hladno i čudno mjesto”, kustos Ljiljana Karadžić; Grupna izložba XV Internacionalno Bijenale Minijature, Srbija; “Come se il tempo si fosse tutto rannicchiato, da dietro in avanti e da avanti all'indietro, compresso in un istante compatto”, kustos Antonello Tolve, galerija Centometriquadri Arte Contemporanea (Caserta,2020), “Tutti i nomi East Gallery:1989/2019” u Rimu; “LogosMundi” (Matera 2019); “Remains - hidden / obvious”, kustos Simonas Kuliešis (SHCH galerija, Vilnius 2017); 2017. i 2018. godine uzima učešće na Baltičkom simpozijumu kamena, Imatra, Finska; XVII Međunarodno bijenale grafike - Sarcelles, Francuska; “Not quite there”, kustos Emili Dundas Oke (Galerija TRUart, Kanada, 2017).
U 2019. godini učestvovala je u Meet Leshan & Jincheng Art Residency, organizovanoj u Sičuanu, u Kini. Sarađuje sa odsjekom Scenografije na Akademiji likovnih umjetnosti Maćerata, u realizaciji urbanih instalacija za večeri opere i teatra (Macerata Opera Festiva, Rosso Desiderio).
U oktobru prošle godine Milica je predstavila svoje radove u sklopu izložbe LogosMundi u Materi, Italija, koja 2019. odnosi titulu evropske prijestonice kulture.
Od osvojenih nagrada se izdvajaju - (2020) Prva nagrada za instalaciju 15° Internacionalno Bijenale Minijature, Srbija; Prva nagrada na 53° Zimskom likovnom salonu, Herceg Novi, Crna Gora; (2019) Priznanje za značaj izraženog koncepta, 69° Premio G.B.Salvi, Paesaggi multipli, Italia.
Njeni radovi do sada su publikovani u Emboss časopisu za kulturu i dio su Imago Mundi kolekcije.
Osnivač je NVO “Atelje 22”, čiji je cilj kreiranje međunarodnih dijaloga između inostranih i crnogorskih umjetnika, kroz programe razmjene.
Trenutno je u toku realizacija projekta Waiting For The Better Future, kofinansiranog i podržanog od strane Prince Claus Fund, koji ima za cilj da, kombinovanjem eksperimentalnih oblika obrazovanja, kroz iskustvo laboratorija i u saradnji sa umjetnicima i predavačima iz inostranstva, doprinese razvoju kulturne scene Crne Gore.
Tokom ovog projekta mladim, kreativnim ljudima iz Crne Gore je omogućeno da učestvuju na realizaciji sitespecific instalacija, radionica i izložbi koje će biti organizovane na teritoriji Crne Gore.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Vrijeme provedeno na Rijeci Crnojevića. Miris hljeba tek izvađenog iz rerne koji je baba spremala svaki dan.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Putovanja, susrete, poznanstva, razmjene ideja. Nove spoznaje i neprekidna traganja.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pjevanje. Mada mislim da moja sestra, ako ovo čita, već ima spremne dodatne komentare.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Nekada mi je teško da odredim koliko vremena je zaista potrebno da bi se došlo do određenih rezultata, tako da sam često sklona preuzimanju velike količine obaveza. Na kraju mi bude čak i smiješno kada shvatim da je moglo i jednostavnije.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Spontanost, otvorenost, iskrenost...
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Definitivno, Domiziana Giordano, a naslov bih prepuštila nekome ko je stručniji od mene u tom polju.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ne volim da govorim o sebi. To uvijek prepuštam drugima.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Previše komplikovano pitanje.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Definitivno, mogućnost putovanja kroz vrijeme.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Ne bih se mijenjala. Ovo što imam mi je sasvim dovoljno, nekad čak i previše.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- U posljednjem periodu odvojim makar jedan dan u nedjelji kako bih odmorila uz neki dobar film ili knjigu. Priroda posla kojim se bavim je takva da zahtijeva veliku fleksibilnost i dobru organizaciju, tako da to ne znači da odmaram isključivo nedjeljom.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Nekako se uvijek nametne klasična muzika. Izbor zavisi i od raspoloženja.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- “Čovjek jedne dimenzije”, Herbert Marcuse... Što se filmova tiče, nekako uvijek završi ostvarenjem “Nostalgija”, od Tarkovskog.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Trenutno… mmmh… Gruzija, takođe Island, Koreja, Australija. Teško pitanje, ostalo je dosta mjesta koje se nadam da ću imati priliku posjetiti u skorije vrijeme.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Autobus.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Ručno izrađenim poklonima koje svake godine dobijam za Božić od prijatelja.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Kada svedem račune, imam osjećaj da je sve nekako tamo gdje treba biti.
Bez čega ne možete?
- Postoje osobe do kojih mi je stalo i koje čine moj život bogatijim... Sve ostalo nije nešto bez čega ne bih mogla.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Ne mogu se sjetiti.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Učili su me od djetinjstva da se želja zamišlja i nikako ne govori.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Uspjela ubijediti stjuardesu da mi proda kartu kako bih na vrijeme mogla stići na izložbu. Definitivno, jedno od najtraumatičnijih iskustava. Prazan aerodrom u Pekingu, Kina i otkazani letovi inostranih kompanija usljed proslave nacionalnog praznika 01. oktobra.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Putujući, boraveći sa dragim ljudima… ujedno, radeći sve ono što trenutno radim.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne želim trenutno o tome da mislim, a još manje da planiram ili imam bilo kakvu vrstu želje.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Nadajmo se da će nas smrt pronaći žive.”
A. POPOVIĆ
