Nekada ribarski kraj, opština sa oko 1.800 stanovnika, vrtićem, kino salom, hotelima, danas nezaobilazna destinacija za turiste iz cijelog svijeta, često izletište Podgoričana i Cetinjana – Rijeka Crnojevića. U zadnjih desetak godina Rijeka Crnojevića doživjela je svojevrsni preporod - urađena je rasvjeta, popločana ulica, otvoreno nekoliko restorana, stare kuće su renovirane i preuređene u apartmane. Veliki broj mještana okrenuo se seoskom turizmu.
Kako za Portal Analitika priča mještanin, Miko Đurašković, prethodnih godina Rijeku Crnojevića posjećivali su stranci iz svih krajeva svijeta. Ove godine, sezona je, zbog korone, loša.
Miko Đurašković
“Kada smo bili korona free destinacija, izuzetno je dobro krenulo. Poslije toga, došlo je do zatvaranja granica, skinuti smo sa zelene liste... Bilo je individualnih gostiju, parova koji su dolazili, ali mislim da ipak to nijesu bili turisti sa visokom platežnom moći”, priča Đurašković, i prisjeća se posjećenosti tokom prethodnih sezona:
“U jednom danu prošle godine ovdje je znalo da bude od 300 do 500 Francuza, sada tokom dana bude možda pet stranaca, i to Ukrajinaca, Rusa, koji imaju kuće po crnogorskom primorju”, objašnjava nam Đurašković.
Danima motor ne upalimo: Prethodnih godina, za posjetioce Rijeke Crnojevića, skoro nezaobilazna je bila i turistička vožnja brodićima rijekom i obilazak Skadarskog jezera, a ove godine, kako kažu, vlasnici brodova, desi se da danima nemaju ni jednu turu.
“U odnosu na prošlu godinu nema tri posto posjetilaca, pretprošlu i da ne pričamo, jer je to ljeto bilo mnogo bolje i od prošlog. Desi se po dva-tri dana da ne upalimo motor, da nema nikoga, sve zbog korone, kaže Milan Petričević, kapetan broda.
Milan Petričević
I dok su prethodnih godina gosti, uglavnom, bili iz zemalja širom Evrope, ove godine, posjetioci dolaze najčešće vikendom, iz Podgorice ili sa Cetinja.
“Dolaze Podgoričani i Cetinjani, posebno vikendom, mada, ima ih i koji dođu sa društvom tu, ručaju, prošetaju pored rijeke, malo ko od njih ide u obilazak brodom”, objašnjava Petričević.
Ipak, za ljubitelje prirodnih ljepota Rijeke Crnojevića i Skadarskog jezera, vožnja je - neizostavna.
“To su ljudi entuzijasti, koji žele da posjete kanjon rijeke Crnojevića i Skadarsko jezero, takođe i neke lokalitete, poput manastira Kom, Karuča, Dodoša... Ljudi tu dolaze iz ljubavi”, priča nam Miko Đurašković.
Najviše se traži "Amazon tura": Posjetioci Rijeke Crnojevića najčešće biraju vožnju koju mještani zovu "Amazon tura". Sat vremena vožnje barkama košta 25 eura, i prevozi se do sedam osoba. Za vožnju većim brodom je malo skuplje, sat vremana je 40 eura i može da se vozi 20 do 25 osoba, na nekim brodovima i do trideset.
“Mi smo je tako nazvali. To je uski put kojim čamac prolazi, ide se skoro do Dodoša, potom se izlazi jednim malim provozom put Karuča, zatim slijedi obilazak oko ostrva, vožnja traje dva sata. Najatraktivnija i najljepša tura. Lijepa je i ona do Žabljaka Crnojevića, ostane se oko dva i po do tri sata, dok se izađe na kulu, vrati, svrate gosti da popiju piće na splav, ukupno ostanemo oko tri sata”, objašnjava kapetan broda Milan Petričević.
Nekada ribarski kraj: Rijeka Crnojevića bila je ribarski kraj, sa fabrikom za preradu i konzerviranje ribe, savremenim institucijama, brojim hotelima, prisjeća se naš sagovornik.
“Tada je Rijeka Crnojevića bila opština, do 1960. godine ovdje je živjelo 1.800 ljudi, sa svim sadržajima koje jedna savremena opština može da ima - vrtićem, kino salom, brodarskim preduzećem “Galeb”, potom fabrikom ribe, zadrugom... Tu je bilo 12 hotela, 26 zanatskih prodavnica. Prestankom postojanja opštine Rijeka počinje polako da se gasi, nažalost. Kada sam ja prije 37 godina počeo da radim u fabrici ribe, tada je bilo 480 zaposlenih, a kada je ugašena, njih 40”, prisjeća se Miko Đurašković, i objašnjava zbog čega fabrika nije mogla opstati:
“Rasapad stare Jugoslavije, ispad iz sistema, i fabrika kao takva jednostavno nije mogla da opstane na tržištu pa je došlodo zastoja i ona je zatvorena. Bio sam rukovodilac ulova ribe na Skadarskom jezeru. To su impozantni podaci koji ne mogu da stanu na papir. Ribarstvo je imalo svojih 19 ribarskih kuća, na svim tim ribarskim kućama, neke su bile oka gdje se bacala plivarica, a neke su bile u dijelu jezera gdje se bacao grib”, objašnjava Đurašković.
Fabrika se zasnivala na preradi ribe iz Skadarskog jezera. Lovila se ukljeva, bilo je i krapa, jegulje, skobalja i klijena. Kako priča naš sagovrnik, tada se razvrstavala riba - ukljeva je išla na jednu stranu, krap na drugu, jegulja i pastrmka na treću.
“Lovna sezona je startovala od prvog oktobra i trajala je do 15. marta, i onda je bio zabran. U tom lovnom dijelu godinama se izlovljavala ukljeva - u jednom danu dešavalo se da ulovimo od 20 do 25 vagona ribe! Mi smo imali jednu paletu proizvoda, tzv. toplo-dimljene proizvode, koja je bila impozantna”, prisjeća se Đurašković.
Novo ruho Rijeke Crnojevića: Stanovnici Rijeke Crnojevića, nakon zatvaranja fabrike, okreću se seoskom turizmu. Stare kuće su oživjele, preuređene, kapetani brodova umjesto u izlovljavanje ribe, turistima približavaju ljepote rijeke i jezera.
“Sve se to promijenilo, Rijeka Crnojevića dobila je novo ruho. Ljudi koji su ovdje opstali, ušli su u seoski turizam. Mnogi od njih su svoje stare kuće obnovili i napravili ekskluzivne apartmane, sa svim sadržajima i seoski turizam je i te kako zaživio, i to je obogatilo posjetu Rijeke Crnojevića”, objašnjava Đurašković.
Posjetioci koji su smješteni u apartmanima, žele uglavnom da posjete Skadarsko jezero, neko manastir Kom, Karuč, Dodoše, Žabljak Crnojevića, a sezona, prethodnih godina trajala je skoro sedam mjeseci.
“Turistička sezona je bila drastično pomjerena prethodnih godina, počinjala je od aprila, a trajala do duboko u jesen, blizu 15. novembra”, zaključuje priču Đurašković, uz riječi da je zdravlje ipak najvažnije i nadu da će sljedeća godina biti mnogo bolja.
