Riječ je o retrospektivi nedavno preminulog crnogorskog stvaraoca, koji je decenijama živio i radio u Ljubljani, i bio cijenjen kao restaurator u cijelom regionu.
- Momo Vuković je u svojoj dugogodišnjoj praksi u stvarnost pretočio svoje viđenje fitomorfnih i fitogenih formi - konkavno, predstavljajući svoju zrelost izražaja i izrodio kugličaste ili eliptične forme čestica, u svom obliku ih reducirajući na polovinu, ali nikada kao nasilni ili neprijemčiv rezultat rada, već kao ilustracija arhetipa organske prirode u svojoj materijalnoj formi – zapisao je Aleksander Basin o stvaralaštvu Vukovića.
- Intuitivna sklonost prema materijalu i tehnološkoj obradi, bitno je usmjerila umjetnički doživljaj Vukovića i njegov rad u drugim područjima. Pogotovo zato što je njegova osobenost sazrijevala postupno i pod različitim okolnostima. Tokom godina, rastao je obim i značaj njegovog stvralaštva, ali i njegova svijest i odgovornost o zaštiti cjelokupnog umjetničkog nasljeđa – dodao je Josip Korošec o vajarskom i restauratorskom radu crnogorskog vajara.
Momo Vuković rođen 1935. godine u Beranama, a preminuo krajem decembra u Ljubljani. Diplomirao je 1963. godine na ljubljanskoj Akademiji za likovnu umjetnost na odsjeku za vajarstvo, u klasi Frančiška Serduja, gdje je i specijalizirao, u klasi Zdenka Kalina. Prvi put se predstavio likovnoj publici upraovo u Sloveniji, u Škofijoj Loki 1968. godine. Bio je rukovodilac vajarskog ateljea u Zavodu za restauraciju, a zatim odjeljenja za vajarstvo pri Restauratorskom centru Slovenije, radeći na najznačajnijim projektima u Ljubljani, Pleterju i Piranu. Od 1981. godine bio je predavač na Kulturološkom fakultetu na Cetinju, a od 1987. i profesor konzervacije i restauracije na ljubljanskoj Akademiji. Od 2000. godine bio je angažovan i kao predavač na sarajevskoj Likovnoj akademiji. Bio je ekspert UNESCO-a za konzerviranje kamena. Bio je saradnik Otvorenog kulturnog foruma sa Cetinja.
