Za porodičnom trpezom na Dan zahvalnosti obrok počinjemo govoreći na čemu smo zahvalni i svake godine nabrajali bismo iste stvari: Zahvalni smo za to što smo zdravi. Za hranu koju imamo na stolu. Zahvalni smo što imamo jedni druge.
Ove godine mnogim američkim porodicama će biti teže da nađu razloge za zahvalnost tokom praznika. Nezaposlenost, sve rasprostranjenija glad i nekontrolisana bolesti i smrt jako su teški.
Čini se da predsjednik nije previše zabrinut kao ni – Wall Street. Dow je u utorak premašio 30.000 poena, a onda je Tramp iskočio pred kamere da zakukuriče o uspjehu tržišta. Trajalo je kratko – samo minut – ali je bilo nepristojno. Vjerovatno ni ne postoji veći primjer takvog iskrivljivanja slike poput predsjednikovog oslanjanja na tržište kao pokazatelje američkog finansijskog blagostanja od ovog: rekordno visoki Dow indeksa, dok je rekordan broj Amerikanaca gladan.
Čini se da predsjednik nije previše zabrinut kao ni –Wall Street. Dow je u utorak premašio 30.000 poena, a onda je Tramp iskočio pred kamere da zakukuriče o uspjehu tržišta. Trajalo je kratko – samo minut – ali je bilo nepristojno.
Neprofitna organizacija Feeding America procjenjuje da bi do kraja godine za više od 50 miliona američkih domaćinstava mogućnost da se prehrane mogla biti neizvjesna – odnosno, da ne bi imale stalan pristup zdravoj hrani. To se odnosi na jednog od šest Amerikanaca i uključuje oko 17 miliona djece – jedno od svako četvero američke djece.
„Stručnjaci kažu da je danas vjerovatno više gladi u Sjedinjenim Državama nego u bilo kojem trenutku od 1998. godine, kada je Popisni biro počeo da prikuplja uporedive podatke o sposobnosti domaćinstava da priušte dovoljno hrane“, navodi se u izvještaju koji je objavio Washington Post.
Već smo vidjeli kilometarske redove pred bankama hrane. Zaposleni u školama širom zemlje pokušali su da balansiraju između zdravstvenog rizika od držanja škola otvorenim i realnosti u kojoj se milioni djece oslanjaju na kantinu za obroke koje ne dobijaju kod kuće.
Studija Univerziteta Northwestern otkrila je da se zbog pandemije „nesigurnost da se priušti hrana sveukupno udvostručila i utrostručila među domaćinstvima s djecom“. Kada djeca nemaju obezbijeđene obroke, suočavaju se s mnoštvom nevolja. Njihova kognitivna funkcija je oštećena. Veća je vjerovatnoća da imaju astmu i anemiju. I, naravno, ta su djeca (i njihovi roditelji) ranjivija na Covid-19.
Mnogi od nas su zahvalni što smo izbjegli bolest ove godine. Ali mnogi drugi su se borili s bolestima oštetivši svoja tijela – i takođe izgubili voljene osobe zbog virusa Covid-19. Teško se možete osjećati zahvalno za svoje zdravlje kad znate da je više od četvrtine miliona vaših sugrađana (možda ljudi koje ste poznavali ili voljeli) umrlo od koronavirusa i da je mnoštvo tih smrti moglo biti spriječeno da je naša vlada ozbiljnije shvatila prijetnju i ponašala se u skladu sa potrebama.
Teško se možete osjećati zahvalno za svoje zdravlje kad znate da je više od četvrtine miliona vaših sugrađana umrlo od koronavirusa i da je mnoštvo tih smrti moglo biti spriječeno da je naša vlada ozbiljnije shvatila prijetnju i ponašala se u skladu sa potrebama.
A porodično zajedništvo? Moja se porodica ove godine okuplja putem Zooma – lijepo, ali ne kao kad bih mogla da zagrlim svoje najdraže. Putovanje i okupljanje kada Covid opet izmiče kontroli previše je rizično.Je li ovo vrsta američke „veličine“ koju je Tramp obećao? Amerika koja je gladna, bolesna i izolovana?
Davno je prošlo vrijeme kada su Amerikanci dobijali podršku potrebnu da prebrode ovu pandemiju. A američka glad nije započela virusom Covid-19. Prije pandemije, desetine miliona porodica živjele su na ivici, znajući da bi ih gubitak posla ili bolest mogli gurnuti preko nje.
To nije tek znak okrutnog individualističkog društva; to je potpuno je nepotrebno u nevjerovatno prosperitetnom. Pandemija nije stvorila američku patnju, ali je odjednom gurnula milione porodica preko ivice. A naša vlada uglavnom propušta da djeluje.
Postoje male stvari koje svi možemo da uradimo. Donirajte svojoj lokalnoj narodnoj kuhinji ili banci hrane kojoj je potrebno. Dajte novac ako možete, a ne samo čorbe u limenkama iz zadnjeg dijela vaše ostave. Ostanite kod kuće i ne okupljajte se s ljudima izvan svog domaćinstva, što štiti ne samo vas i vaše najmilije, već i najugroženije članove vaše zajednice.
Ali dok su ti mali pojedinačni izbori važni, oni ovu nesreću ne mogu da riješe sami. Za to su nam potrebni stvarno političko liderstvo i politike koje će osigurati da svaka osoba u Americi ima dovoljno hrane, krov nad glavom i sposobnost da dobije potrebnu medicinsku njegu koja ne narušava lične finansije.
Moramo da budemo sigurni da mala preduzeća mogu da prežive nadolazeću tešku zimu – i da biznisi poput barova i restorana mogu privremeno da se zatvore da bi pomogli u suzbijanju širenja virusa, a da istovremeno plaćaju kiriju i isplaćuju zarade zaposlenih. U ovoj krizi su nam potrebni lideri koji naporno rade kako bi bili sigurni da se pandemija kontroliše najbolje što može i da njene posljedice – troškovi zdravstvene zaštite, gubitak posla – budu olakšane izdašnom pomoći.
To nijesu veliki zahtjevi u bogatoj naciji. Zahvalnost je dragocjena, ali ne bi trebalo da osjećamo da smo srećni zato što smo siti, što imamo krov nad glavom i što smo živi. Bilo bi toliko bolje osjećati se zahvalno što živimo u zemlji koja se brinula o svakoj duši unutar svojih granica – a koja se trudila da to čine i ljudi izvan nje.
